Rev-1853/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1853/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bijegovića, Radomire Felicijan Maoduš, Stanislava Plazonića i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M.Z. koju zastupa punomoćnik mr. M.D., advokat iz O. protiv tužene S.b.O. radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od dana 11. veljače 1993. godine pod poslovnim brojem Gž-249/93 kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku od dana 14. prosinca 1992. godine pod poslovnim brojem Pr-309/92 u sjednici održanoj dana 2. rujna 1993. godine,

r i j e š i o j e:

I Revizija tužiteljice se prihvaća pa se ukida presuda Okružnog suda u Osijeku od dana 11. veljače 1993. godine pod poslovnim brojem Gž-249/93 i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se zajedno sa konačnom odlukom.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja poništena je odluka tužene S. b. d.d. O. od dana 17. prosinca 1991. godine kojom prestaje radni odnos tužiteljici s danom 13.prosinca 1991. godine, kao nezakonita. Istom odlukom je naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati na rad i da joj prizna sva prava iz radnog odnosa počev od nezakonitog prestanka radnog odnosa pa do povratka na rad kao i da joj naknadi štetu u vidu izgubljene naknade za osobni dohodak za razdoblje od 13. prosinca 1991. godine pa do povratka na rad, sa zakonskom kamatom na taj iznos.

Sud drugog stupnja uvažio je žalbu tuženika, preinačio je presudu suda prvog stupnja i odbio je tužiteljicu s tužbenim zahtjevom.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se ukine presuda suda drugog stupnja i predmet da se vrati tome sudu na ponovno odlučivanje.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) sud prvog stupnja je reviziju tužiteljice dostavio tuženiku i nadležnom državnom odvjetniku.

Tuženik je u odgovoru na reviziju tužieljice osporio revizijske navode uz prijedlog da revizija bude odbijena kao neosnovana dok se Državni odvjetnik Republike Hrvtatske o reviziji tužiteljice nije izjsnio. Revizija je osnovana.

Tužiteljici, koja je bila u radnom odnosu kod tužene Slavonske banke d.d. Osijek, odlukom pod brojem 21 od 17. prosinca 1991. godine, prestao je radni odnos s danom 13. prosinca 1991. godine.

Nije sporno da je tužiteljica u razdoblju od 2. - 6. prosinca 1991. godine bila na plaćenom dopustu, a od 9. - 13. prosinca 1991. godine prema tvrdnji tuženika da je izostala neopravdano sa svog radnog mjesta. Iz tog razloga tuženik donosi odluku o prestanku radnog odnosa koju temelji na odredbi iz čl. 75. st. 2. toč. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa (Službeni list SFRJ br. 60/89, 42/90 i "Narodne novine", broj 34/91, u daljnjem tekstu ZOPRO).

Prema odredbi iz čl. 75. st. 2. toč. 3. ZOPRO radniku prestaje radni odnos bez njegove suglasnosti ako je neopravdano izostao s posla 5 radnih dana uzastopce.

Dakle, bitno pitanje za valjanu primjenu ove materijalnopravne odredbe je pitanje opravdanog izostanka tužiteljice sa njenog radnog mjesta 5 radnih dana uzastopce.

Prvi sud je zauzeo stav da je tužiteljica sa svog radnog mjesta u spornom razdoblju od 9. - 13.12.1991. godine opravdano izostala. Stoga je poništio donesenu odluku tuženika. Sud drugog stupnja zauzeo je pak stav da je tužiteljica kroz sporno razdoblje izostala bez opravdanog razloga, zbog čega je preinačio presudu suda prvog stupnja i odbio zahtjev tužiteljice da se poništi odluka tuženika o prestanku radnog odnosa.

Revident smatra da je sud drugog stupnja odlučujući o žalbi tužene stranke, a prilikom ocjene naprijed istaknute bitne okolnosti za valjanu primjenu materijalnopravne odredbe, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja je utjecala na donošenje zakonite i valjane odluke.

Ovaj revizijski sud smatra da je osnovan revizijski prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 373. učinjene pred sudom drugog stupnja i to iz razloga koji slijede.

Slučajevi u kojima će sud drugog stupnja preinačiti presudu točno su navedeni u odredbi iz čl. 373. st. 1. toč. 1. - 4. ZPP.

Sud čija se odluka pobija revizijom, presudu suda prvog stupnja preinačuje pozivom na odredbu iz čl. 373. st. 1. toč. 4. ZPP. To je slučaj kada sud drugog stupnja preinačuje presudu suda prvog stupnja ako smatra da je činjenično stanje u prvostepenoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostepeni sud pogrešno primjenio materijalno pravo.

U konkretnom slučaju sud drugog stupnja u pobijanoj presudi navodi da je u postupku prvostupni sud potpuno i istinito utvrdio činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.

A sud prvog stupnja je u valjano provedenom parničnom postupku (čl. 7. i 8. ZPP) utvrdio:

- da u periodu od 10. - 13.12.1991. godine nije prometovala autobusna linija na relaciji Tuzla- Đakovo,

- da nije bilo moguće prijeći granični prijelaz kod D.M. i ući u Republiku Hrvatsku u razdoblju od 8. do 10.12.1991. godine,

- da se kroz to vrijeme tužiteljica javljala telefonom "tuženiku i priopćila da nemože preko graničnog prijelaza",

- da je svjedok S.F. navela da joj je tužiteljica koju je srela u Mađarskoj rekla da je granični prijelaz zatvoren, ali da je i od drugih osoba saznala toga dana da je granični prijelaz prema Republici Hrvatskoj bio zatvoren jer da je htjela prijeći na istom prijelazu u Republiku Hrvatsku po svoju mirovinu ali kada je čula da je prijelaz zatvoren da je odustala od toga (strana 42 spisa).

Međutim, sud drugog stupnja pozivajući se na utvrđeno činjenično stanje suda prvog stupnja utvrđuje da pomenuti granični prijelaz nije bio zatvoren niti jednog dana prema dopisu policijske stanice D.M. (koji dopis je sud prvog stupnja cijenio), da je svjedok S.F. "iskazala (list 42) da joj je tužiteljica rekla kako je granični prijelaz bio zatvoren, dakle svjedokinja nema osobnog opažanja u otvorenost ili zatvorenost graničnog prijelaza". Stoga sud zaključuje da je tužiteljica, a da je krenula odmah iz T. (boravila je u S. ) autobusom da bi stigla na vrijeme u O.. Stoga je njezin izostanak u razdoblju od 9. do 13. prosinca 1991. godine neopravdan.

U smislu odredbe iz čl. 373. st. 1. toč. 1. ZPP sud drugog sutpnja presudom će preinačiti prvostepenu presudu ako je na temelju rasprave utvrdio drugačije činjenično stanje nego što je ono u prvostupnoj presudi.

Prema ovoj zakonskoj odredbi dakle sud drugog stupnja može utvrditi drugačije činjenično stanje od onog što je utvrđeno u prvostepenoj presudi samo ponovnim izvođenjem dokaza i ocjenom onih dokaza koje je već izveo prvostepeni sud i to neposredno na glavnoj raspravi.

Kako je iz izloženog utvrđenja vidljivo da je sud drugog stupnja utvrdio drugačije činjenično stanje od onog što je utvrdio sud u prvostupanjskoj presudi, a da nije održao raspravu, to je prema stavu ovog revizijskog suda, osnovan revizijski prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 373. ZPP učinjene pred sudom drugog stupnja, koja je bila od bitnog utjecanja za donošenje valjane i zakonite odluke.

Na taj način je ostvaren revizijski razlog iz čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP zbog čega je reviziju tužiteljice valjalo prihvatiti te temeljem odredbe iz čl. 394. st. 1. ZPP rješenjem ukinuti presudu suda drugog stupnja i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

Stoga je odlučeno kao po I izreke rješenja.

Odluka o parničnom trošku koji je nastao u povodu izjavljene revizije temelji se na odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 2.9.1993.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.