Rev-1816/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1816/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.R. iz R., H. …, koga zastupa punomoćnik M.N., odvjetnica iz P., protiv tužene Republike Hrvatske - Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Rijeka, zastupanog po Javnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 24. studenog 1993. godine, br. Gž-1238/93., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 26. ožujka 1993. godine, br. P-95/93., u sjednici održanoj dana 27. ožujka 1996. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom da mu tuženik isplati na ime razlike otpremnine 18.539 HRD sa kamatama kao i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno da iste preinači.

Tuženik nije odgovorio na reviziju niti se o istoj izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Suprotno revizijskim navodima presuda suda drugog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer su razlozi presude jasni i nisu proturiječni, pa se prema tome u reviziji neosnovano tvrdi da je u postupku učinjena bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. Zakona o parničnom postupku - dalje ZPP.

U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa se prema tome nije ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz utvrđenja sudova proizlazi da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika do 31. prosinca 1991. godine, s kojim danom mu je prestao radni odnos uz pravo na mirovinu. Pri odlasku u mirovinu isplaćena mu je i otpremnina od koje je odbijen iznos poreza.

Stoga u ovom postupku tužitelj potražuje od tuženika iznos od 18.539 HRD, koji predstavlja iznos poreza koji je tužitelju obračunat od otpremnine.

Tužitelj neosnovano svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbama Zakona o neposrednim porezima ("Narodne novine", br. 19/90, 28/90, 14/91 i 73/91).

Ovo zbog toga, jer je tim Zakonom regulirano plaćanje poreza iz brutto plaće. Istina je da prema tom zakonu otpremnina ne podlježje porezu iz brutto plaća. Tužitelju, međutim, nije ni obračunat porez po tom Zakonu, već mu je porez obračunat temeljem Zakona o pripadnosti javnih prihoda Republici Hrvatskoj i jedinicama lokalne samouprave i stopama republičkih poreza ("Narodne novine", br. 73/91 i 18/92), koji je stupio na snagu 31. prosinca 1991. godine, a u primijeni je od 1. siječnja 1992. godine, te je prema tome bio na snazi u vrijeme kada je tužitelj ostvario pravo na mirovinu (1. 1. 1992. godine), kao i u vrijeme kada je isplata otpremnine izvršena (16. 1. 1992. godine).

Članom 11. navedenog Zakona uvedena je posebna vrsta poreza na netto plaće i druga osobna primanja.

S obzirom da čl. 15. istog Zakona propisuje da se porez iz netto plaća ne plaća iz zajamčenih osobnih dohodaka i mirovina do iznosa zajamčenih osobnih dohodaka, onda su nižestupanjski sudovi pravilno primijeni materijalno pravo zaključivši da otpremnina koja nesporno spada u osobna primanja, nije izuzeta od plaćanja poreza koji se plaća iz netto plaća.

Dakle, kako se nije ostvario ni jedan revizijski razlog valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 27. ožujka 1996.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.