Gzp-215/2010-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 215/10-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja C. d.o.o. iz Z., zastupanog po punomoćniku Z. P., odvjetniku u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 29. siječnja 2010., dana 17. rujna 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-704/10 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju C. d.o.o. iz Z., u iznosu od 3.000,00 kn (slovima: tritisućekuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 29. siječnja 2010. podnio ovom sudu temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05, 16/07, 113/08 i 153/09, dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja parničnog postupka koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gžn-4910/07.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6638/06 (ranije poslovni broj P-7728/94 i P-1498/05), očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 11. svibnja 2010. i provjerom u pisarnici Županijskog suda u Zagrebu, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01 - pročišćeni tekst broj 55/01 i broj 76/10 - dalje: Ustav):

-postupak je pokrenut pred Okružnim privrednim sudom u Zagrebu 4. lipnja 1992. prijedlogom za izvršenje vjerovnika C. Z. (u ovom postupku predlagatelja) protiv dužnice Republike Hrvatske, radi izvršenja na temelju vjerodostojne isprave,

- do 5. studenoga 1997. nastupanja pravno relevantnog razdoblja poduzete su slijedeće radnje u postupku: Okružni privredni sud u Zagrebu je prihvatio prijedlog i donio rješenje o izvršenju dana 10. lipnja 1992. poslovni broj Iv-15730/92, protiv navedenog rješenja dužnica je podnijela prigovor 7. srpnja 1992., ročište zakazano za 16. prosinca 1994. pred Općinskim sudom u Zagrebu je odgođeno te je pozvana tuženica dostaviti dokaze o plaćanju spornog duga, ročište zakazano za 24. siječnja 1995. odgođeno je na prijedlog tužitelja, tuženica se podneskom od 13. veljače 1995. očitovala na tužbu, ročište zakazano za 27. ožujka 1997. odgođeno je zbog bolesti suca,

-nakon 6. studenoga 1997. nastupanja pravno relevantnog razdoblja poduzete su slijedeće radnje u postupku:

-na ročištu 1. rujna 1999. tužitelj je ostao kod tužbe i zahtjeva, tuženica kod odgovora na tužbu i predložila da sud odredi prekid postupka do razrješenja odnosa republika bivše SFRJ, sud je rješenjem odredio prekid postupka,

-sud je rješenjem od 29. listopada 1999. pozvao tužitelja dostaviti ugovor na kojem temelji svoje potraživanje, po kojem je tužitelj postupio podneskom od 19. studenoga 1999.,

-podneskom od 8. prosinca 1999. tužitelj se očitovao na dosadašnji tijek postupka,

-sud je rješenjem od 7. siječnja 2000. prekinuo postupak koje rješenje je postalo pravomoćno 25. veljače 2000.,

-tužitelj je podnescima od 22. prosinca 2003., 13. srpnja 2004. i 10. rujna 2004. požurio zakazivanje ročišta, dok je podneskom od 15. listopada 2004. specificirao tužbeni zahtjev,

-na ročištu 4. veljače 2005. saslušan je svjedok Z. E. i direktor tužitelja M. N., tuženica je pozvana u roku od 15 dana očitovati se na navode podneska tužitelja,

-na ročištu 8. ožujka 2005. dopunski je saslušan tužitelj nakon čega je glavna rasprava zaključena i zakazano ročište za objavu presude za 31. ožujka 2005. na kojem je donesena i objavljena presuda poslovni broj P-1498/05 kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja,

-povodom žalbe tuženice protiv presude (4. srpnja 2005.) spis je s popratnim izvješćem od 21. listopada 2005. dostavljen na nadležno postupanje Županijskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem poslovni broj Gž-4417/05 od 25. travnja 2006. ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1498/05 od 31. ožujka 2005. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

-na ročištu 19. ožujka 2007. stranke su ostale kod navoda iznesenih tijekom postupka, nakon čega je glavna rasprava zaključena i zakazano ročište za objavu presude za 12. travnja 2007. na kojem je donesena i objavljena presuda poslovni broj P-6638/06 kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev,

-povodom žalbe tuženice protiv presude (14. svibnja 2007.) spis je s popratnim izvješćem dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je dopisom broj Gž-4910/07 od 8. rujna 2009. vratio spis sudu prvog stupnja radi donošenja odluke o ispravku presude,

-sud je rješenjem od 20. listopada 2009. ispravio presudu poslovni broj P-6638/06,

-spis je ponovno dostavljen na nadležno postupanje Županijskom sudu u Zagrebu, vodi se pod poslovnim brojem Gž-704/10 i do dana donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja nije riješen.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje koje protekne od podnošenja tužbe sudu pa do donošenja odluke povodom njegovog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, u konkretnom slučaju prijedlog za ovrhu je podnesen 4. lipnja 1992. pa u tom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče tek od 6. studenog 1997., nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i broj 14/02) i traje do 17. rujna 2010., kao dana donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku, obzirom da je postupak u tijeku, što ukupno iznosi 12 (dvanaest) godina, 10 (deset) mjeseci i 11 (jedanaest) dana.

Sagledavajući postupak kao cjelinu Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je dugim trajanjem ovog postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu i Županijskim sudom u Zagrebu, predlagatelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, a koje je zajamčeno odredbom čl. 29. stavka 1. Ustava.

Već samom duljinom trajanja ovog postupka preko dvanaest godina u pravno relevantnom razdoblju povrijeđen je standard suđenja u razumnom roku, jer je sukladno odredbi članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, dalje: ZPP) postupak trebalo provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, dok je u odredbi članka 311. stavka 2. ZPP izraženo nastojanje za koncentracijom glavne rasprave, tako da po mogućnosti postupak dovrši na što manje ročišta.

U pogledu postupanja nadležnih sudova valja reći da Općinski sud u Zagrebu u pravno relevantnom razdoblju nije u dovoljnoj mjeri koristio procesna ovlaštenja koja su Zakonom ustanovljena upravo u svrhu racionalizacije i ubrzanja rada sudova te kao protuteža neograničenoj dispoziciji parničnih stranaka i zloupotrebi procesnih prava. Nakon nastupanja pravno relevantnog razdoblja prvu radnju sud je poduzeo tek 1. rujna 1999. kada je održao ročište nakon čega je rješenjem pozvao tužitelja da dostavi dokumentaciju na kojoj temelji tužbeni zahtjev i odredio prekid postupka. Nakon nastavljanja postupka prekinutog po sili zakona (sukladno članku 1. Zakona o obveznim odnosima u vezi s člankom 212. točkom 6. Zakona o parničnom postupku) sud je prvog stupnja donio je presudu kojom je odlučio o zahtjevu predlagatelja, međutim, njegovo postupanje nije bilo učinkovito jer je presuda uslijed nezakonitosti ukinuta odlukom višeg suda. Osim, neaktivnosti i neažurnosti prvostupanjskog suda, na duljinu postupka utjecala je i neaktivnost drugostupanjskog suda koji je spis radi donošenja odluke o ispravku presude vratio prvostupanjskom sudu nakon više od dvije godine nakon što mu je spis dostavljen na odlučivanje.

Predlagatelj, kao tužitelj, svojim procesnim držanjem u parnici, prema ocjeni ovog suda nije doprinio duljini trajanja postupka.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom tražbine s naslova neplaćenog računa te prema ocjeni ovog suda nije riječ o složenom sudskom postupku.

Visinu primjerene novčane naknade koja pripada predlagatelju uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku, imajući pri tom na umu utvrđenu duljinu sudskog postupka (dvanaest godina, deset mjeseci i jedanaest dana), postupanje nadležnih sudova, okolnost da ovaj vid zaštite ne smije pogodovati težnjama suprotnim njegovoj svrsi (jer se parnični postupak vodi radi isplate tražbine u iznosu od 88,53 kuna) kao i s obzirom na socijalne i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj, Vrhovni sud Republike Hrvatske odmjerio je u iznosu od 3.000,00 kn. Stoga je temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 17. rujna 2010.

SUDAC:

Aleksandar Peruzović, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.