Gzp-508/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagateljice I. Lj. iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 27. ožujka 2009., dana 23. studenog 2009.,
Legislator headnote
AI generatedGzp-508/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: - podnescima od 15. svibnja 2003., 1. listopada 2003. i 7. siječnja 2004. umješač I. Lj. se očituje te dostavlja traženu dokumentaciju.
Full text
Broj: Gzp 508/09-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagateljice I. Lj. iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 27. ožujka 2009., dana 23. studenog 2009.,
r i j e š i o j e :
I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici I. Lj., u iznosu od 6.000,00 (šesttisuća) kn.
II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagateljica je 27. ožujka 2009. podnijela Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da joj je zbog nedonošenja sudske odluke i dugim trajanjem postupka povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u parničnom predmetu koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Županijskog suda u Zagrebu pod posl. br. Gž-1413/09.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ 150/05 i 16/07; dalje u tekstu: ZS), stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-353/02, očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 28. svibnja 2009. te službene provjere u pisarnici Općinskog građanskog suda u Zagrebu te Ustavnog suda Republike Hrvatske, utvrdio slijedeće odlučne činjenice važne za odlučivanje o zahtjevu za zaštitu prava predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01 - pročišćeni tekst 55/01 - dalje: Ustav):
- postupak je pokrenut 29. ožujka 2002. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom N. B. protiv tuženika Grad Zagreb, radi sklapanja ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom,
- u podnesku od 23. kolovoza 2002. tuženik je podnio odgovor na tužbu,
- u podnesku od 18. svibnja 2002. S. O., I. O., i I. Lj., predlažu da im se prizna svojstvo umješača na strani tuženika, obzirom da isti vode postupak radi povrata oduzete imovine temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a u koju imovinu ulazi i predmetni stan,
- na ročištu 8. studenog 2002. tuženik je iznio odgovor na tužbu, rješenjem je dopušteno S. O., I. O. i I. Lj. miješanje u parnici na strani tuženika te je nakon što je od tužiteljice uzeta izjava o imovnom stanju doneseno rješenjem kojim se tužiteljica oslobađa od plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu,
- na ročištu održanom 14. travnja 2003. saslušana je svjedokinja, te je umješaču naloženo dostaviti povijesni zk izvadak, te rješenje upravnog tijela na kojem temelji svoju pasivnu legitimaciju,
- podnescima od 15. svibnja 2003., 1. listopada 2003. i 7. siječnja 2004. umješač I. Lj. se očituje te dostavlja traženu dokumentaciju.
- slijedeće ročište je održano 16. siječnja 2004., na kojem je tužitelj djelomično izmijenio tužbeni zahtjev. Umješači navode da je postupak povrata još u tijeku, odnosno da nije pravomoćno okončan. Rješenjem je tužitelj pozvan na dostavu daljnjih dokaznih prijedloga te određenje tužbenog zahtjeva,
- podnesku od 3. veljače 2004. umješač I. Lj. se očituje na tijek postupka,
- u podnesku od 27. travnja 2004. tužitelj se očituje te dostavlja daljnju dokumentaciju,
- povodom dopisa Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, spis je 22. studenog 2004. otpremljen istom radi vršenja uvida, te je vraćen 26. studenog 2004.,
- u podnesku od 13. prosinca 2004. tuženik predlaže saslušanje tri svjedoka,
- u podnescima od 17. siječnja 2005. i 22. veljače 2005. umješač I. Lj. se očituje glede tijeka postupka.
- na idućem ročištu, održanom 23. veljače 2005., izveden je dokaz saslušanjem dvoje svjedoka te je određeno da će se službenim putem zatražiti zk izvadak od zemljišnoknjižnog odjela istog suda te spis Gradskog ureda za upravljanje imovinom. Isto je učinjeno dopisima od 23. veljače 2005.,
- dopisom od 8. ožujka 2005. Gradski ured za upravljanje imovinom obavještava sud da nisu u mogućnosti dostaviti spis jer da je pokrenut upravni spor,
- 10. ožujka 2005. Gradski ured za upravljanje imovinom dostavlja presliku zatraženog spisa,
- dopisima od 21. srpnja 2005. stranke su pozvane na uplatu predujma za dostavu putem sudskog dostavljača, za predložene svjedoke za koje je dostava poziva vraćana uz naznaku „obaviješten, nije podigao pošiljku“,
- tužitelj, tuženik i umješač uz podneske od 3. listopada 2005., 5. listopada 2005. i 17. studenog 2005. dostavljaju dokaze o uplati predujma,
- na ročištu 12. prosinca 2005. izveden je dokaz saslušanjem dva svjedoka,
- podneskom od 3. siječnja 2006. umješač navodi da ostaje kod dokaznog prijedloga za saslušanjem nepristupjelog svjedoka te predlaže pribavljanje spisa Županijskog suda u Zagrebu,
- u podnesku od 19. siječnja 2006. tužitelj ističe da nema potreba za pribavom navedenog spisa, dok u podnesku od 15. veljače 2006. tuženik ističe da odustaje od prijedloga za saslušanjem svjedoka,
- 3. listopada 2006. tužitelj je pozvan na dostavu točne adrese svjedoka. Nakon što je u podnesku od 25. listopada 2006. predložio produljenje roka za dostavu adrese, podneskom od 9. studenog 2006. tužitelj je obavijestio sud da je svjedok umro.
- u podnesku od 6. prosinca 2006. umješač I. Lj. se očitovala,
- na ročištu 11. prosinca 2006. tužitelju je dodijeljen rok radi očitovanja na podnesak umješača, te se je isti očitovao u podnesku od 28. prosinca 2006.,
- rješenjem od 9. svibnja 2007. određeno je prisilno dovođenje svjedoka,
- na ročištu 23. listopada 2007. saslušan je svjedok doveden od strane djelatnika MUP- a te tužiteljica kao stranka u postupku,
- dopisom od 2. studenog 2007. zatražen je podatak od Matičnog ureda Trešnjevka o promjeni imena majke tužiteljice. Izvadak iz matice rođenih je dostavljen u spis 16. studenog 2007.,
- podneskom od 18. prosinca 2007. tužiteljica se očituje glede navoda u podnesku umješača zaprimljenom na ročištu 23. listopada 2007.,
- dopisom od 31. prosinca 2007. sud je pozvao Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na dostavu podataka o tome na kojoj adresi je majka tužiteljice primala mirovinu te je pozvao „Posmrtnu pripomoć“ na dostavu podataka o adresi na koju je ista primala uplatnice za posmrtnu pripomoć. Traženi podaci su dostavljeni u podnesku od 5. veljače 2008.
- 11. veljače 2008. zaprimljen je podnesak umješača I. Lj.,
- na ročištu održanom 7. svibnja 2008. saslušan je svjedok, te je tužiteljici podijeljen rok od 15 dana radi uređenja tužbenog zahtjeva,
- tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev u podnesku od 2. lipnja 2008.,
- na ročištu 4. studenog 2008. glavna rasprava je zaključena, te je 19. studenog 2008. donesena i objavljena presuda posl. br. Ps-353/02 kojom je tužbeni zahtjev usvojen,
- radi donošenja odluke o žalbi tuženika od 23. prosinca 2008. i žalbi umješača od 29. prosinca 2008., spis je 27. veljače 2009. dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu te je dodijeljen sucu u rad 3. ožujka 2009.,
- Županijski sud u Zagrebu je presudom posl. br. Gž-1413/08 od 9. lipnja 2009. potvrdio je prvostupanjsku presudu,
- navedenu presudu Županijskog suda u Zagrebu predlagateljica je zaprimila 22. kolovoza 2009.
Pravno relevantno razdoblje razmatranja, odlučno za ocjenu da li predlagateljici pripada pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu je razdoblje od dana podnošenja tužbe u predmetu u odnosu na kojeg se traži zaštita do dana donošenja odluke ovog suda o zahtjevu predlagateljice.
Međutim, kako je predlagateljica u postupku za koji traži zaštitu prava na suđenje u razumnom roku sudjelovala kao umješač na strani tuženika, pravno relevantno razdoblje za nju počinje teći trenutkom njenog uključivanja u predmetnu parnicu kao umješača, a što je u konkretnoj situaciji 8. studenog 2002. te traje do 22. kolovoza 2009. kada je predlagateljica primila presudu drugostupanjskog suda, kojom je postupak pravomoćno okončan. Iz navedenog proizlazi da pravno relevantno razdoblje iznosi šest godina, devet mjeseci i 14 dana.
U pogledu postupanja nadležnih sudova valja reći da prvostupanjski sud u pravno relevantnom razdoblju, iako je provodio ročišta, saslušao stranke, svjedoke i poduzimao druge procesne aktivnosti koje su rezultirale donošenjem meritorne odluke, nije postupao učinkovito jer se nije u dovoljnoj mjeri povodio načelima koncentracije glavne rasprave (članak 311. stavak 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 i 84/08. dalje: ZPP) i ekonomičnosti postupka ( članku 10. stavku 1. ZPP-a), a što je uzrokovalo duljinu trajanja postupka ukupno više od šest godina.
Predlagateljica kao umješač na strani tuženika nije pridonijela duljini trajanja predmetnog parničnog postupka.
S obzirom na predmet spora (sklapanje ugovora o najmu stana), sudjelovanje troje umješača na strani tuženika, te s obzirom na izvedene dokaze (saslušanje svjedoka, pribavljanje isprava), može se zaključiti da je postupak složen, međutim, to ne opravdava duljinu postupka u utvrđenom trajanju.
Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je uslijed utvrđene duljine predmetnog parničnog postupka (šest godina, devet mjeseci i 14 dana), uz činjenicu neučinkovitog postupanja suda, unatoč složenosti postupka, predlagateljici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.
Visinu primjerene novčane naknade koja pripada predlagateljici uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 6.000,00 kn, ovaj sud odmjerio je imajući na umu sve obrazložene okolnosti, kao i činjenicu da je predmetni postupak pravomoćno dovršen, uz istodobno uvažavanje socijalne i općepoznato složenih i teških gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.
Stoga, temeljem odredbe članka 28. stavaka 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 23. studenog 2009.
S U D A C
Đuro Sessa, v.r.