Court dismisses provisional measure request due to lack of evidence for irreparable harm and specific asset identification.
Legislator summary
AI generatedThe High Commercial Court dismissed the applicant's request for a provisional measure to secure the delivery of specific machinery and equipment. The applicant failed to provide concrete evidence proving the debtor would dissipate assets or cause irreparable harm, and did not individually identify the assets by inventory numbers. Consequently, the court overturned the lower court's decision, ruling that the statutory requirements for establishing a provisional measure were not met.
Legislator headnote
AI generatedArticles 346(1) of the Enforcement Act; Article 380(3) of the Civil Procedure Act: A provisional measure to secure a non-monetary claim requires the applicant to prove the likelihood of the claim's existence, the threat of irreparable harm, and specific facts indicating the debtor's intent to dissipate assets, including precise identification of movable property.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 61 Pž-1052/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja K. P. d.o.o., S., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. & K. d.o.o., S., protiv protivnika osiguranja K.–I. d.d. u stečaju, S., OIB …, kojeg zastupa stečajni upravitelj F. K., dipl. oec., radi osiguranja nenovčane tražbine privremenom mjerom, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj R1-163/2018-5 od 31. prosinca 2018., 1. ožujka 2019.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba protivnika osiguranja, preinačuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj R1-163/2018-5 od 31. prosinca 2018. i rješava:
Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere od 29. studenoga 2018. radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja koja se sastoji u obvezi protivnika osiguranja da predlagatelju osiguranja preda taksativno određene strojeve i opremu, kojom se protivniku osiguranja nalaže predaja predlagatelju osiguranja tih strojeva i opreme, kao neosnovan.
Obrazloženje
Trgovački sud u Splitu je rješenjem poslovni broj R1-163/2018-5 od 31. prosinca 2018. odredio predloženu privremenu mjeru radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja koja se sastoji u obvezi protivnika osiguranja da predlagatelju osiguranja preda strojeve i opremu, kojom se protivniku osiguranja nalaže da odmah, a najkasnije u roku od 24 sata, preda predlagatelju osiguranja strojeve i opremu taksativno navedene u točki I. izreke tog rješenja pod rednim brojem 1-22 (točka I. izreke); odredio da je predlagatelj osiguranja dužan u roku od 30 dana od dana primitka toga rješenja pokrenuti parnični postupak radi opravdavanja privremene mjere (točka II. izreke); odredio da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka ili do drugačije odluke suda (točka III. izreke), odredio da je protivnik osiguranja dužan naknaditi predlagatelju osiguranja troškove ovog postupka u iznosu od 11.262,50 kn (točka IV. izreke), te da žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje (točka V. izreke).
Tako je odlučio prvostupanjski sud jer je nakon provedenog postupka u bitnom utvrdio da je prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine osnovan u smislu odredaba članka 346. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ) jer je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine, te štetu koja predlagatelju osiguranja prijeti zbog nemogućnosti obavljanja djelatnosti.
Protiv navedenog rješenja protivnik osiguranja je izjavio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i odbiti prijedlog za određivanje privremene mjere, podredno to rješenje ukinuti, uz naknadu troškova ovog postupka.
U odgovoru na žalbu predlagatelj osiguranja je u cijelosti osporio žalbene navode protivnika osiguranja. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 6.250,00 kn i „pristojbe za odgovor na žalbu“.
Žalba je osnovana.
Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredaba članka 365. u vezi s odredbom članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje: ZPP) i članka 21. stavka 1. OZ-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 346. stavka 1. OZ-a i članka 347. stavka 1. OZ-a.
Predmetni postupak vodi se radi osiguranja nenovčane tražbine koja se odnosi na predaju u posjed taksativno navedenih strojeva i opreme određivanjem privremene mjere predajom predlagatelju osiguranja tih strojeva i opreme.
Pravila o uvjetima i postupku osiguranja privremenim mjerama određuju da je mjeru dopušteno odrediti na sredstvima predviđenim odredbama OZ-a ili kojeg drugog zakona. Privremena mjera mora biti takvog sadržaja da se njome može postići svrha osiguranja. Vrste dopustivih privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina po pravilima ovršnog prava uređene su pravilima iz članka 347. OZ-a. Tako je odredbama članka 347. stavka 1. OZ-a propisano kako se radi osiguranja nenovčanih tražbina može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a osobito: 1. zabrana otuđenja i opterećenja pokretnina na koje je upravljena tražbina, njihovo oduzimanje i povjeravanje na čuvanje predlagatelju osiguranja ili trećoj osobi, (…), 6. zabrana protivniku osiguranja da poduzima radnje koje mogu nanijeti štetu predlagatelju osiguranja te zabrana da se provedu promjene na stvarima na koje je upravljena tražbina, 7. nalog protivniku osiguranja da obavi određene radnje potrebne da bi se sačuvale pokretnine ili nekretnina ili da bi se održalo postojeće stanje stvari, 8. ovlaštenje predlagatelju osiguranja da zadrži stvari protivnika osiguranja koje se kod njega nalaze i na koje se tražbina odnosi, sve dok se parnica pravomoćno ne završi, (…). Osim toga, prilikom određivanja privremene mjere sud je dužan voditi računa i o tome da određena mjera bude što manje tegobna za protivnika osiguranja jer se privremena mjera određuje u opsegu koji je potreban za osiguranje određene tražbine (članak 74. u vezi s člankom 290. OZ-a).
Kako je, dakle, svrha (cilj) privremene mjere osiguranje budućeg ostvarenja tražbine – u konkretnom slučaju nenovčane, a ne ostvarenje te tražbine, to se predloženom privremenom mjerom ne smije ispuniti tražbina koja se osigurava (i čije postojanje tek valja utvrditi). Međutim, u konkretnom slučaju se predloženom privremenom mjerom koja se odnosi na predaju u posjed taksativno navedenih strojeva i opreme ispunjava, odnosno ostvaruje sama nenovčana tražbina koja se također odnosi na predaju u posjed tih strojeva i opreme, a koja tražbina se osigurava. Osim toga, svrha osiguranja predmetne nenovčane tražbine koja se odnosi na predaju u posjed se u konkretnom slučaju može postići i određivanjem mjere koja je manje tegobna za protivnika osiguranja, primjerice: zabranom otuđenja i opterećenja pokretnina na koje je upravljena tražbina, zabranom protivniku osiguranja da poduzima radnje koje mogu nanijeti štetu predlagatelju osiguranja te zabranom da se provedu promjene na stvarima na koje je upravljena tražbina, nalogom protivniku osiguranja da obavi određene radnje potrebne da bi se sačuvale pokretnine ili da bi se održalo postojeće stanje stvari, ili ovlaštenjem predlagatelju osiguranja da zadrži stvari protivnika osiguranja koje se kod njega nalaze i na koje se tražbina odnosi, sve dok se parnica pravomoćno ne završi.
Osim toga, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 346. stavka 1. OZ-a za određivanje privremene mjere.
Privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, pod uvjetom da pored toga (kumulativno) učini vjerojatnim (alternativno): 1) opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2) da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti (članak 346. stavak 1. OZ-a). Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost da bi bez takve mjere protivnik spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine ako učini vjerojatnim da bi bez predložene mjere protivnik pretrpio samo neznatnu štetu (članak 346. stavak 2. u vezi s člankom 344. stavkom 2. OZ-a). Opasnost osujećenja ostvarenja tražbine mora proizlaziti iz konkretnog tzv. ugrožavajućeg ponašanja (radnji) protivnika (kako faktičnih ponašanja tako i pravnih raspoložbi), koja se manifestiraju na način da protivnik, primjerice prikriva, odnosi, prenosi, uništava, oštećuje, prerađuje, neodržava svoju imovinu (ili njezine dijelove) ili da tu imovinu otuđuje ili opterećuje ili na koji drugi način njome raspolaže sve sa svrhom osujećenja tražbine predlagatelja. Dakle, predlagatelj je dužan učiniti vjerojatnim postojanje subjektivne opasnosti, odnosno navesti i dokazati konkretna ponašanja protivnika kojima rasprodaje, skriva ili na drugi način raspolaže svojom imovinom sa svrhom osujećenja naplate tražbine predlagatelja.
U odnosu na vjerojatnost postojanja nenovčane tražbine koja se odnosi na predaju u posjed taksativno navedenih strojeva i opreme, predlagatelj osiguranja je bio dužan u prijedlogu za osiguranje točno individualizirati pokretnine čiju predaju u posjed zahtijeva navođenjem ne samo njihovog točnog naziva iz Popisa koji predstavljaju sastavni dio Ugovora, već i njihovih inventurnih brojeva. Tako osnovano ukazuje žalitelj kako predlagatelj osiguranja zahtijeva predaju pod rednim brojem 5) dijelova samohodne dizalice za prijenos nosača (MONSTRUM), dok su pod rednim brojem 29. Popisa koji je sastavni dio Ugovora od 31. ožujka 2016. navedena „Kolica za prijenos nosača monstrum DEAL TST 500 CE“.
Osim toga, predlagatelj osiguranja u konkretnom slučaju nije učinio vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti (članak 346. stavak 1. OZ-a), kako to pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja.
U konkretnom slučaju u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja niti ne tvrdi da postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, predlagatelj osiguranja, već samo tvrdi kako "nasiljem protivnika osiguranja predlagatelju osiguranja nastaje nenadoknadiva šteta". S tim u svezi predlagatelj osiguranja samo paušalno navodi kako protivnik osiguranja odbija predati predlagatelju osiguranja strojeve i opremu koji su mu potrebni za obavljanje djelatnosti zbog čega ih predlagatelj osiguranja ne može koristiti pa ne može obavljati djelatnost. Međutim, osim navedenih paušalnih tvrdnji, predlagatelj osiguranja u konkretnom slučaju nije iznio činjenice, niti predložio dokaze, iz kojih bi proizlazila vjerojatnost da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete. Predlagatelj osiguranja pogotovo nije učinio vjerojatnim da se u konkretnom slučaju radi o šteti koja je „nenadoknadiva“.
Uzevši u obzir navedeno, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a uvažiti žalbu protivnika osiguranja, preinačiti pobijano rješenje i odbiti prijedlog za određivanje predložene privremene mjere.
Unatoč tome što je uspio u ovom žalbenom postupku, protivnik osiguranja nema pravo na naknadu troškova toga postupka jer nije stavio određen zahtjev za naknadu tih troškova u kojemu bi točno naveo radnju za čije poduzimanje zahtijeva naknadu troškova, niti je naveo iznos (visinu) troškova čiju naknadu zahtijeva iako je to bio dužan učiniti u skladu s odredbom članka 164. stavka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavka 2. OZ-a.
Zagreb, 1. ožujka 2019.
Sudac
Ivana Mlinarić