Revt-1/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 1/07-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Stanka Jesenkovića, Davorke Lukanović- Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. Ž. L. iz R., 2. V. L. iz R., koje zastupa prof. dr. H. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika 1. K. G. J. S. A./S, N. i 2. A. G.. N., zastupani po A. L. i M. M., odvjetnici u R., radi nadoknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćnog rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu od 22. studenoga 2005., br. Pž-2760/02., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Rijeci od 29. siječnja 2002., br. P-1941/98., i odlučeno o žalbi tuženika na međupresudu istog suda od 15. prosinca 2000., u sjednici održanoj dana 16. siječnja 2007.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se kao nedopuštena revizija tuženika izjavljena protiv toč. I. izreke rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 22. studenog 2005., br. Pž-2760/02. kojim je odbijena žalba tuženika i potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Rijeci od 29. siječnja 2002., br. P-1941/98.

Odbija se kao neosnovana revizija tuženika izjavljena protiv toč. II. izreke rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 22. studenog 2005., br. Pž-2760/02. kojim je odbačena žalba tuženika protiv međupresude Trgovačkog suda u Rijeci od 15. prosinca 2000., br. P-1941/98. kao nepravovremena.

Obrazloženje

Međupresudom suda prvog stupnja od 15. prosinca 2000. godine, presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da je I-tuženik odgovoran za naknadu štete nastalu tužitelju dana 15. prosinca 1995. godine.

II. Do pravomoćnosti ove međupresude zastat će se s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva.

III. Odluka o trošku ostavlja se za kasniju presudu."

Međupresuda je dostavljena punomoćniku tuženika 16. listopada 2001. godine, a tuženici su dana 30. listopada 2001. godine, podnijeli prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje žalbe protiv međupresude i istog dana je I-tuženik podnio žalbu protiv međupresude.

Sud prvog stupnja rješenjem od 29. siječnja 2002. godine, odbio je prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje od 30. listopada 2001. godine.

Odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv prvostupanjskog rješenja i međupresude sud drugog stupnja je odlučio rješenjem kako slijedi:

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci br. P- 1941/98-39 od 29. siječnja 2002. godine.

II. Odbacuje se žalba tuženika podnesena protiv međupresude Trgovačkog suda u Rijeci br. P-1941/98-31 od 15. prosinca 2000. godine kao nepravovremena.

Protiv ovog drugostupanjskog rješenja tuženi su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se donese odluka o reviziji u smislu revizijskih navoda.

Tužitelji su podnijeli odgovor na reviziju, s prijedlogom da se revizija tuženika odbaci kao nedopuštena, a podredno da se odbije kao neosnovana.

Nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija u odnosu na toč. I. izreke drugostupanjskog rješenja kojim je odbijena žalba tuženika i potvrđeno prvostupanjsko rješenje, nije dopuštena, a revizija u odnosu na toč. II. izreke drugostupanjskog rješenja kojom je odbačena žalba tuženika podnesena protiv međupresude suda prvog stupnja kao nepravovremena je neosnovana.

Sukladno odredbi iz čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje ZPP) stranke mogu izjaviti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen. Rješenjem drugostupanjskog suda kojim je pravomoćno odbijen prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje žalbe postupak se pravomoćno ne završava, a što je ovdje slučaj, pa se protiv tog rješenja revizija ne može izjaviti.

Radi se dakle o nedopuštenoj reviziji (čl. 389. st. 2. ZPP) u svezi s čl. 400. st. 4. ZPP, pa je takvu reviziju kojom se pobija toč. I. izreke drugostupanjskog rješenja na temelju odredbe čl. 392. u svezi s čl. 400. st. 4. ZPP, valjalo odbaciti.

Prema odredbi čl. 400. st. 3. ZPP revizija je uvijek dopuštena protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se žalba odbacuje kao što je to ovdje slučaj u toč. II. izreke drugostupanjskog rješenja.

Budući da je pravomoćnom odlukom odbijen prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje žalbe sud drugog stupnja je pravilno odbacio žalbu tuženika.

Naime, međupresudu od 15. prosinca 2000. godine, tuženici odnosno njihovi punomoćnici primili su 16. listopada 2001. godine, a žalba na tu presudu podnesena je 30. listopada 2001. godine, što znači po proteku roka od 8 dana (čl. 500. ZPP).

Utvrđeno je tako u odnosu na toč. II. izreke drugostupanjske presude da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju odredbe čl. 393. u svezi s čl. 400. st. 4. ZPP-a, reviziju tuženika trebalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 16. siječnja 2007.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.