Rev-1023/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1023/1995-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Jakoba Miletića i Vlatke Radej-Potočnjak kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R.T. iz V.G., Ulica S.K. br. …, koju zastupa Ž.K., odvjetnik u Z., protiv tuženika S.T. iz V.G., Ulica S.K. br. …, koga zastupa dr. D.U., odvjetnik u Z., odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 26. srpnja 1994. godine br. Gž-4127/94-2, kojim je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici od 11. veljače 1994. godine br. P-845/93-7, usjednici održanoj dana 18. svibnja 1995. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija se prihvaća, ukida se presuda i rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici od 11. veljače 1994. godine br. P-845/93-7 kao i odluka Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 26. srpnja 1994. godine br. Gž-4127/94-2 i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom koja je potvrđena pobijanom odlukom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila utvrđenje da je suvlasnik u 1/2 dijela trosobnog stana u V.G., U.S.K. br. ..., što da je tuženik dužan priznati, uz pravo upisa u zemljišnu knjigu i odlučeno je da tužiteljica naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.380 kn. Pobijanom odlukom potvrđeno je i rješenje prvostupanjskog suda kojim je prijedlog tužiteljice za izdavanje privremene mjere o zabrani otuđenja spornog stanja odbijen. Protiv pravomoćne odluke suda drugoga stupnja reviziju je izjavila tužiteljica iz svih razloga predviđenih u zakonu s prijedlogu da se revizija prihvati, odluke sudova preinače, ili pak ukinu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje, ali i pred izmijenjeno vijeće.

U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode i reviziju tužiteljice nalazi neosnovanom.

O izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio.

Revizija je osnovana.

Sudovi ocjenjuju, da u situaciji kad je tuženik kao nositelj stanarskog prava na spornom stanu podnio ovlašteniku prava raspolaganja zahtjev za kupnju stana i kad je tužiteljica tuženiku dala suglasnost da sporni stan kupi u svoje ime i za sebe, tada je tuženik temeljem odredbe čl. 6. st. 2. i čl. 23. Zakona o prodaji stanova ("NN" br. 49/92) i jedini vlasnik stana, pa taj sada sporni stan više i nije njihova zajednička imovina, zbog čega zahtjev tužbe i nalaze neosnovanim.

Pogrešno je po mišljenju ovog revizijskog suda samo na osnovi činjenice što je tužiteljica kao supruga tuženika dala tuženiku suglasnost da sporni stan kupi na svoje ime ocijeniti, da je time tuženik postao isključivi vlasnik stana i da je zbog toga ta imovina prestala biti zajedničkom imovinom stranaka.

Doduše, sama izjava - suglasnost drugog supružnika mogla bi imati takovo značenje u smislu čl. 6. i 23. Zakona o prodaji stanova, ali samo onda ako takova izjava predstavlja sporazum bračnih drugova o diobi zajedničke imovine u smislu odredaba čl. 284. st. 1. i 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("NN" br. 51/89 - pročišćeni tekst) što do sada iz provedenih dokaza ne proizlazi pouzdano. Zaključeni kupoprodajni ugovor nije zapreka da se u parnici raspravi temeljna tvrdnja tužiteljice iznesena u tijeku trajanja prvostupanjskog postupka, da je sporni stan kupljen iz zajedničkih sredstava stranaka stečenih u tijeku trajanja braka u smislu čl. 276. i 277. citiranog zakona. Zato je u nastavku postupka potrebno raspraviti i utvrditi sve okolnosti i činjenice koje će biti važne za donošenje zakonite odluke o sporu i koje će dati valjanu činjeničnu osnovu za pravilnu primjenu odredaba o imovinskopravnim odnosima bračnih drugova.

Iz tih razloga trebalo je za sada reviziju tužiteljice kao osnovanu prihvatiti, odluke sudova ukinuti i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje (čl. 395. st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 18. svibnja 1995.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)