II Kž-196/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 196/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene M. V., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženice, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 23. ožujka 2009. godine, broj K-20/08, o produljenju pritvora, u tijeku postupka nakon izricanja nepravomoćne presude, u sjednici održanoj dana 06. travnja 2009. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optužene M. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, u tijeku postupka nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optužena M. V. proglašena krivom zbog kaznenog djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07) te osuđena na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku, produljen je pritvor protiv optuženice iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02; 143/02 i 115/06).

Protiv tog rješenja žali se optuženica po branitelju K. G., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se optuženici ukine pritvor.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim tvrdnjama, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da i nadalje protiv optužene M. V. postoje razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku.

Naime, zaključak o postojanju osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženica na slobodi ponovila slično kazneno djelo odnosno da bi dovršila pokušano

II Kž 196/09-3

kazneno djelo proizlaze iz okolnosti dugogodišnjih poremećenih odnosa između optuženice i oštećenika – njenog sina koji su obilježeni brojnim sukobima te verbalnim i fizičkim nasiljem, kao i iz nalaza vještaka za psihijatriju danog na glavnoj raspravi od 23. ožujka 2009. godine koji nije isključio potrebu primjene sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja i pod pretpostavkom izdvajanja oštećenika iz zajedničkog domaćinstva s optuženicom.

Stoga su neutemeljeni žalbeni navodi koji osporavaju postojanje iteracijske opasnosti s tvrdnjom da je oštećenik izmješten u drugu obitelj te da se objektivno ne očekuju daljni kontakti između optuženice i oštećenika pri čemu je udaljnost između kuća optuženice i udomitelja oštećenika veća od one koju sud pretpostavlja.

U žalbi istaknute okolnosti ne nadmašuju značaj okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku, zbog čega se i predložena mjera opreza iz čl. 90. st. 2. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku ne ukazuje kao dovoljna garancija za ostvarivanje svrhe koja se ostvaruje mjerom pritvora u ovoj situaciji.

Slijedom svega navedenog, a temeljem čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 06. travnja 2009. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivona Horvatić, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.