I Kž-18/2018-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 18/2018-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. N., zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu KZ/11) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenih protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 14. srpnja 2017. godine broj K-19/16, u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2019. godine u prisutnosti branitelja optuženika odvjetnika D. S.-R. i G. K.,

r i j e š i o j e :

I. Povodom žalbe državnog odvjetnika i opt. R. N., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Žalbe državnog odvjetnika i opt. R. N. su bespredmetne.

Obrazloženje

Županijski sud u Rijeci, presudom od 14. srpnja 2017. godine broj K-19/16 proglasio je krivim opt. R. N. zvanog „L.“ zbog kaznenog djela protiv spolne slobode, silovanja iz čl. 153. st. 1. u svezi čl. 152. st. 1. KZ/11, za koje mu je na temelju čl. 153. st. 1. KZ/11 uz primjenu čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci i kaznenog djela protiv privatnosti, narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz čl. 141. st. 1. KZ/11 za koje mu je na temelju istog zakonskog propisa utvrdio kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca i uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci i na temelju čl. 56. KZ/11 primijenio uvjetnu osudu na način da je određeno da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ako optuženik za vrijeme od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je obvezan na platež troškova kaznenog postupka kao u izreci pobijane presude dok će se o ostalim troškovima donijeti posebno rješenje.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku utvrde strože pojedinačne kazne zatvora te jedinstvena kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.

I Kž 18/2018-6

Optuženik se žali po branitelju D. S.-R., odvjetniku iz R., zbog povrede Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja i zbog odluke o uvjetnoj osudi i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži da se o sjednici vijeća izvijesti branitelj optuženika.

Optuženik je podnio žalbu i po branitelju G. K., odvjetniku iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o uvjetnoj osudi s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Branitelj traži da ga se izvijesti o sjednici vijeća.

Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbe optuženika predlažući da se iste odbiju kao neosnovane.

Odgovore na žalbu državnog odvjetnika podnijela su oba branitelja optuženika s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti branitelja optuženika D. S.-R. i G. K. odvjetnika iz R., a u odsutnosti optuženika i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji nisu pristupili, a dostava obavijesti o sjednici vijeća je bila uredno iskazana.

Žalbe državnog odvjetnika i optuženika su bespredmetne.

Ispitujući pobijanu presudu na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, po službenoj dužnosti, povodom žalbi stranaka, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, je utvrdio da su ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i čl. 468. st. 2. ZKP/08.

Naime, u pobijanoj presudi su izostali razlozi o odlučnoj činjenici, koje naročito olakotne okolnosti je prvostupanjski sud utvrdio, s obzirom da je u odnosu na kazneno djelo silovanja, iz točke 1. izreke pobijane presude primijenio zakonske odredbe o ublažavanju kazne, pozivajući se na čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11, a propuštajući se pozvati i na čl. 48. st. 2. KZ/11. Na taj način je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

Podredno se ukazuje i na propust prvostupanjskog suda prilikom utvrđivanja kazne zatvora za kazneno djelo narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz čl. 141. st. 1. KZ/11 za koje kazneno djelo je propisana kazna zatvora do jedne godine. Za navedeno kazneno djelo prvostupanjski sud utvrđuje kaznu zatvora u trajanju od 2 mjeseca propuštajući imajući u vidu čl. 44. st. 1. KZ/11 koji propisuje da kazna zatvora ne može biti kraća od 3 mjeseca.

I Kž 18/2018-6

Ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti utvrđeno je i da je počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 jer se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu.

Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude interpretira iskaz svjedoka M. O. navodeći da je iskazala „bila je prisutna kada je oštećena zvala policiju i kada su policajci došli oštećena im je ispričala sve o tome kako ju je optuženik htio silovati, kako joj je zavrtao ruku, stavljao prst u vaginu.“ „To o prstima u vagini prvi put je čula kada je došla policija i kada je to oštećena pričala djelatnicima policije.“ Na taj dio iskaza prvostupanjski sud se poziva nekoliko puta u obrazloženju pobijane presude, u nastojanju da se tim iskazom potkrijepi uvjerljivost iskaza oštećenice (str. 19 pasus 3, str. 20 pasus 1, str. 22 pasus 3, str. 25 pasus 3, str. 26 pasus 2) dakle, pobijana presuda se temelji na takvom iskazu.

Radi se o djelu iskaza svjedoka M. O. u kojem navodi da je do saznanja o načinu počinjenja kaznenih djela, posebno se to odnosi na kazneno djelo iz točke 1. izreke pobijane presude, došla na način da je bila prisutna kada je oštećenica djelatnicima policije govorila o radnjama koje je optuženik počinio.

Dakle, do saznanja je došla na posredan način kada je oštećenica djela opisivala djelatnicima policije koji su u okviru svojih ovlasti provodili izvide odnosno obavljali obavijesni razgovor sa oštećenicom.

Pozivajući se na taj dio iskaza svjedoka M. O. prvostupanjski sud na posredan način osnažuje obavijesni razgovor oštećenice sa policijskim djelatnikom što nije dokaz u kaznenom postupku, a slijedom toga dokaz nije niti iskaz druge osobe koja je bila prisutna kada je oštećenica davala obavijesti djelatniku policije pa je na taj način došla do određenih saznanja.

Stoga će prvostupanjski sud najprije iz spisa izdvojiti sporne dijelove iskaza svjedoka M. O. kao nezakoniti dokaz budući se na njemu ne može temeljiti sudska odluka.

Nakon toga će provesti raspravu na kojoj će provesti sve već provedene dokaze, po potrebi i nove na koje je ukazano u žalbi optuženika i za koje sud odluči da ih je potrebno provesti, nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu presudu koju će i obrazložiti u skladu sa zakonom.

S obzirom na navedeno na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 10. travnja 2019.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Iva Lovrin, v.r.

Dražen Tripalo, v.r.