Revr-1200/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1200/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Viktoriji Lovrić u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz P., kojeg zastupa punomoćnik M. I., odvjetnik u P. protiv tuženika U. b. d.d. P., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola, posl. br. Gž-942/10-2 od 15. ožujka 2010., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. P-561/07-74 od 22. rujna 2009., 18. siječnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku U. B. d.d. P. da tužitelju I. G. isplati neto iznos od 37.909,11 kuna sa zateznim kamatama koja po stopi od 15% godišnje teče do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu (i trenutno iznosi 9%) za pet postotnih poena, kako slijedi:

- na iznos od 2.219,53 kuna od 13. listopada 2003. godine do isplate

- na iznos od 2.441,42 kuna od 13. studenoga 2003. godine do isplate

- na iznos od 2.764,52 kuna od 13. prosinca 2003. godine do isplate

- na iznos od 2.657,70 kuna od 13. siječnja 2004. godine do isplate

- na iznos od 3.267,30 kuna od 13. veljače 2004. godine do isplate

- na iznos od 3.197,87 kuna od 13. ožujka 2004. godine do isplate

- na iznos od 3.736,09 kuna od 13. travnja 2004. godine do isplate

- na iznos od 2.612,16 kuna od 13. svibnja 2004. godine do isplate

- na iznos od 3.058,30 kuna od 13. lipnja 2004. godine do isplate

- na iznos od 4.573,46 kuna od 13. srpnja 2004. godine do isplate

- na iznos od 2.791,14 kuna od 13. kolovoza 2004. godine do isplate

- na iznos od 2.463,64 kuna od 13. rujna 2004. godine do isplate

- na iznos od 2.125,98 kuna od 13. listopada 2004. godine do isplate,

sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 24.458,75 kuna, u roku od 8 dana.

III. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan, dok se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija u cijelosti kao neosnovan.“

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda tako što je tužbeni zahtjev odbijen (st. I. izreke) i tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 915,00 kn (st. II. izreke).

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a na temelju čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 – dalje u tekstu: ZPP). Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu i potvrditi prvostupanjsku presudu ili podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP koja se primjenjuje na temelju čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 84/08), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

Budući da je vrijednost predmeta spora 37.909,11 kn, dakle ne prelazi 100.000,00 kn, to revizija tuženika nije dopuštena prema vrijednosnom kriteriju.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovan novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema st. 3. tog članka, u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U ovom predmetu tužitelj je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu rente u visini razlike između invalidske mirovine koju prima i plaće radnog mjesta brodoskelara do navršenih 65 godina života, odnosno ispunjenja uvjeta za punu starosnu mirovinu, zbog činjenice da bi tužitelj zbog beneficiranog radnog staža iskoristio pravo na odlazak u prijevremenu starosnu mirovinu.

Tužitelj, osim što je u reviziji naznačio da je podnosi prema odredbama čl. 382. st. 2. t. 2. ZPP, revizija tuženika svodi se u suštini samo na osporavanje činjeničnih utvrđenja drugostupanjskog suda i na drugačiju ocjenu provedenih dokaza.

Okolnost što je shvaćanje drugostupanjskog suda izraženo u pobijanoj presudi o razlozima neosnovanosti tužbenih zahtjeva, protivno tužiteljevom shvaćanju, ne može predstavljati razlog za izvanrednu reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Tuženik pored isticanja argumenata za svoja shvaćanja o relevantnim činjenicama, nije određeno naznačio zbog koji je pravnih pitanja reviziju podnio. Navođenje jednog predmeta istog drugostupanjskog suda (Gž 2005/08) u kojem je zauzeto različito shvaćanje, nije pretpostavka za primjenu odredbe čl. 382. st. 2. Revizijski sud nije ovlašten kreirati pravna pitanja prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a postojanje kojih pitanja izvanrednu reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2 t. 3. ZPP razlikuje od redovite revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, a nije ovlašten ispitivati kriju li se takva pitanja u navodima tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava i o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju jer bi se sud doveo u situaciju da formulira pitanja koja moguće i ne bi odgovarala shvaćanju revidenta.

Slijedom navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 18. siječnja 2011.

S U D A C:

Viktorija Lovrić, v.r.