Legislator Case Law & Legislation
Rev-312/2006-2 AI generated

Rev-312/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-312/2006-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Ivke Zlokić i mr. sc. Lucije Čimić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. K. iz O., koga zastupa V. D., odvjetnik iz O., protiv tuženika A. K. iz O., koga zastupa S. M., odvjetnica iz O., radi utvrđenja ostavinske mase, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4308/05 od 19. siječnja 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 25. listopada 2005., poslovni broj P-519/05, u sjednici održanoj dana 12. srpnja 2006.,

Legislator headnote

AI generated

Rev-312/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev tužitelja jer smatraju da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovom postupku, a to stoga jer da raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju može tražiti samo stranka iz ugovora, pa kako sad pok. E. K. to nije učinila, a tužitelj nije bio jedan od ugovornih stranaka prilikom sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju od 29. lipnja 1993. godine sklopljenog između E. K. i A. K., to da on, u smislu odredbi čl. 119. Zakona o nasljeđivanju i čl. 135. i čl. 124. Zakona o obveznim odnosima, kad nije ugovorna stranka, ne može tražiti raskid navedenog ugovora.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev 312/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Ivke Zlokić i mr. sc. Lucije Čimić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. K. iz O., koga zastupa V. D., odvjetnik iz O., protiv tuženika A. K. iz O., koga zastupa S. M., odvjetnica iz O., radi utvrđenja ostavinske mase, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4308/05 od 19. siječnja 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 25. listopada 2005., poslovni broj P-519/05, u sjednici održanoj dana 12. srpnja 2006.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja te se ukidaju presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4308/05 od 19. siječnja 2006. i presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-519/05 od 25. listopada 2005. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja je suđeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Razrješava se pravni odnos između tuženog i sada pok. E. K., nastao sklopljenim ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 29. lipnja 1993. godine ovjerovljen istoga dana pod posl. br. R1-303/93 od strane Općinskog suda u Osijeku.

Tuženi je dužan tužitelju nadoknaditi prouzročeni parnični trošak, u roku 15 dana po pravomoćnosti presude."

II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu od 5.000,00 kn, sve u roku od 15 dana."

Protiv navedene pravomoćne presude suda drugog stupnja pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju je izjavio tužitelj pa istu pobija zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da nižestupanjske presude budu ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protivna stranka je dostavila odgovor na reviziju u kojem predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu odbije reviziju kao neosnovanu.

Revizija je osnovana.

Nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev tužitelja jer smatraju da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovom postupku, a to stoga jer da raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju može tražiti samo stranka iz ugovora, pa kako sad pok. E. K. to nije učinila, a tužitelj nije bio jedan od ugovornih stranaka prilikom sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju od 29. lipnja 1993. godine sklopljenog između E. K. i A. K., to da on, u smislu odredbi čl. 119. Zakona o nasljeđivanju i čl. 135. i čl. 124. Zakona o obveznim odnosima, kad nije ugovorna stranka, ne može tražiti raskid navedenog ugovora.

Radi toga što su našli osnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije sudovi se nisu niti upuštali u daljnje raspravljanje.

Navedeni pravni zaključak nižestupanjskih sudova se ne može prihvatiti. To stoga što pravo traženja raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju iz razloga što druga strana ne izvršava svoje obveze pripada i zakonskim nasljednicima ugovornih stranaka, jer je to imovinsko pravo koje prelazi na nasljednike. Navedeno proizlazi iz odredbe čl. 119. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/2003).

Kako je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovom sporu nepotpuno utvrđeno, a radi čega nema uvjeta za preinaku pobijane presude, to je nižestupanjske presude trebalo ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

Iz iznijetih razloga temeljem odredbe čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP), je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 12. srpnja 2006. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.