P-138/2014-30 · Općinski sud u Slavonskom Brodu

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

SLAVONSKI BROD

Broj: P-138/2014-30

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Ivanki Šaravanja, u pravnoj stvari tužitelja P. P., OIB-…, iz S. B., zastupan po punomoćniku Z. M., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika HEP, OPERATOR DISTRIBUCIJSKOG SUSTAVA d.o.o. Zagreb, DISTRIBUCIJSKO PODRUČJE ELEKTRA, OIB-46830600751, Slavonski Brod, P. Krešimira IV kbr. 11, zastupan po punomoćniku T. B., zaposleniku tuženika, radi isplate, nakon javno održane glavne rasprave dala 07. lipnja 2018. u nazočnosti tužitelja uz zamjenika punomoćnika J. J., odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika, dana 19. srpnja 2018.

p r e s u d i o j e

I Tužitelj P. P. odbija se s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Hrvatska elektroprivreda, Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, Distribucijsko područje Elektra Slav. Brod, Petra Krešimira IV 11 (OIB: 46830600751) da tužitelju P. P. iz S. B. (OIB: …) na ime naknade isplati 168.000,00 kuna (slovima: stošezdesetosamtisućakuna) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje po stopi koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za 5%-tnih poena teku do 31.07.2015. godine, a od 01.08.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena godišnje, i to na iznose kako slijedi:

- 2.000,00 kn od 01. veljače 2009. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. ožujka 2009. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. travnja 2009. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. svibnja 2009. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. lipnja 2009. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. srpnja 2009. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. kolovoza 2009. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. rujna 2009. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. listopada 2009. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. studenog 2009. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. prosinca 2009. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. siječnja 2009. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. veljače 2010. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. ožujka 2010. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. travnja 2010. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. svibnja 2010. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. lipnja 2010. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. srpnja 2010. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. kolovoza 2010. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. rujna 2010. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. listopada 2010. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. studenog 2010. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. prosinca 2010. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. siječnja 2010. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. veljače 2011. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. ožujka 2011. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. travnja 2011. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. svibnja 2011. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. lipnja 2011. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. srpnja 2011. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. kolovoza 2011. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. rujna 2011. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. listopada 2011. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. studenog 2011. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. prosinca 2011. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. siječnja 2012. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. veljače 2012. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. ožujka 2012. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. travnja 2012. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. svibnja 2012. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. lipnja 2012. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. srpnja 2012. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. kolovoza 2012. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. rujna 2012. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. listopada 2012. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. studenog 2012. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. prosinca 2012. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. siječnja 2013. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. veljače 2013. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. ožujka 2013. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. travnja 2013. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. svibnja 2013. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. lipnja 2013. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. srpnja 2013. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. kolovoza 2013. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. rujna 2013. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. listopada 2013. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. studenog 2013. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. prosinca 2013. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. siječnja 2014. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. veljače 2014. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. ožujka 2014. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. travnja 2014. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. svibnja 2014. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. lipnja 2014. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. srpnja 2014. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. kolovoza 2014. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. rujna 2014. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. listopada 2014. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. studenog 2014. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. prosinca 2014. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. siječnja 2015. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. veljače 2015. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. ožujka 2015. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. travnja 2015. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. svibnja 2015. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. lipnja 2015. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. srpnja 2015. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. kolovoza 2015. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. rujna 2015. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. listopada 2015. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. studenog 2015. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. prosinca 2015. godine do isplate

- 2.000,00 kn od 01. siječnja 2016. godine do isplate

kao i naknadu za iskorištavanje nekretnine u visini zakupnine u iznosu od 2.000,00 kn od presuđenja pa sve dok za to postoje zakonski razlozi s dospijećem svakog 01-og u mjesecu.

II Nalaže se tuženiku Hrvatska elektroprivreda, Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, Distribucijsko područje Elektra Slav. Brod, Petra Krešimira IV 11 (OIB: 46830600751) da tužitelju P. P. iz S. B. (OIB: …) naknadi troškove parničnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena godišnje od presuđenja do isplate."

II Tužitelj P. P. dužan je tuženiku HEP, OPERATOR DISTRIBUCIJSKOG SUSTAVA d.o.o. Zagreb, DISTRIBUCIJSKO PODRUČJE ELEKTRA, Slavonski Brod naknaditi troškove parničnog postupka u iznos od 775,00 kn, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik nekretnine upisane u zk.ul. broj 2349 k.o. B. V. i to kč.br. 2707/2 i kč.br. 2712 na kojima se nalazi dalekovod tuženika od 10 kV. Navodi da je tijekom 2013. od tuženika tražio izmještanje navedenog dalekovoda sa svoje čestice povodom čega mu je tuženik odgovorio 31. listopada 2013. da nema mogućnosti ukloniti dalekovod s opisane čestice, jer su energetski objekti izgrađeni 1976. za što ima sve potrebne dozvole. Navodi kako je zahtijevao prelaganje služnosti na drugo mjesto, sukladno odredbi članka 179 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 76/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 89/14 dalje: ZOV) da za predmetne nekretnine nikada nije proveden postupak izvlaštenja pa tako nikada nije isplaćena naknada radi postavljanja elektroenergetskih objekata na predmetnu nekretninu, iako je njegova nekretnina opterećena pravom služnosti u korist tuženika, zbog čega traži od tuženika naknadu za korištenje nekretnine u iznosu od 120.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki iznos od 2.000,00 kn mjesečno, počevši od 01. veljače 2009, pa nadalje, sve dok se energetski objekti tuženika nalaze na nekretnini tužitelja.

Podneskom od 29. siječnja 2016. tužitelj je tužbenim zahtjevom tražio naknadu u iznosu od 168.000,00 kn i ubuduće naknadu za korištenje nekretnine u visini zakupnine u iznosu od 2.000,00 kn mjesečno s pripadajućom kamatom.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je zahtjev tužitelja neosnovan kako po osnovi, tako i po visini. Ističe prigovor zastare potraživanja jer je prošao subjektivni i objektivni rok za ikakvo potraživanje. Predmetni dalekovod je izgrađen 1976. temeljem sve potrebne tehničke dokumentacije, zbog čega je tuženik imao pravnu osnovu za postavljanje elektroenergetskog objekta na zemljištu tužitelja jer postoje uredne dozvole za izgradnju. Tužitelj, a ni njegov prednik, nisu postavljali nikakav zahtjev prema tuženika, iako je dalekovod izgrađen prije 40 godina, pa je nastupila zastara prava potraživanja, zbog proteka vremena od izgradnje dalekovoda 1976. do podnošenja tužbe 03. veljače 2014, tako da tužitelj gubi pravo i na sva buduća povremena davanja.

Nadalje predmetni zračni dalekovod, kao elektroenergetski objekt, je preuzeo u svoja osnovna sredstva 14. kolovoza 1976. od MZ J i isti služi u svrhu prijenosa i opskrbe električnom energijom. Radi se o objektu od općeg interesa. Tuženik mirno i stvarno koristi pravo služnosti na nekretnini tužitelja neprekidno više od 20 godina, zbog čega je pravo služnosti stekao dosjelošću, sukladno odredbi članka 54 stavak 1 Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima, koji se primjenjivao u vrijeme zasnivanja služnosti, prema kojoj odredbi se služnost stječe dosjelošću, ako je vlasnik povlasnog dobra ostvarivao služnost u razdoblju od 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra se tome nije protivio.

Iz navedenih razloga, tuženik se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti. U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u rješenje Ministarstva od 24. rujna 2004, Izjavu N. M. od 19. prosinca 2000, zahtjev tužitelja od 10. prosinca 2013, odgovor tuženika od 31 listopada 2013, izvod iz katastarskog plana, rješenje Općine od 05. travnja 1976, Ugovor sklopljen između MZ J. i tuženika od 14. srpnja 1976, zapisnik od 30. lipnja 1976, Prinovu osnovnih sredstava (list 26 spisa), rješenje Općine od 17. travnja 1974, Građevinsku dozvolu od 17. travnja 1974, situacijski plan, zapisnik od 09. veljače 1973, saslušan je građevinski vještak V.

P. S. i tužitelj, kao stranka u svrhu dokazivanja. Očevidom s građevinskim vještakom je utvrđeno da je na kč.br. 2707/2 postavljen stup dalekovoda i od tog stupa prema sjeverozapadu idu vodovi do drugog stupa A – drvenog stupa dalekovoda, koji se nalazi na kč.br. 2712/2, te linija dalekovoda ide do trećeg drvenog stupa dalekovoda koji se nalazi na kč.br. 2712/1. Iz navedenih dokaza je utvrđeno da je predmetni dalekovod postavljen na kč.br. 2707/2 i na kč.br. 2712, koja je cijepana na 2712/1 i kč.br. 2712/2. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka V.

P. S., te izvatka iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk.ul. broj 2349 k.o. B. V., koji se nalazi u prilogu nalaza, je utvrđeno da je vlasnik te nekretnine, koju čine kč.br. 2707/2 Oranica u Krajiškoj ulici i 2712/1 Neplodno Krajiška ulica, J. T. iz S. B. Iz iskaza tužitelja je utvrđeno da nije vlasnik opisane nekretnine na kojoj se nalazi dalekovod, jer je nekretninu darovao svojoj kćeri J. T. r. P., prije dužeg vremena, ne sjeća se točno kada. Nekretninu je kupio 1996. od N. M. i nakon toga je nekretninu darovao J. T. Dalekovod je bio na kupljenom zemljištu i 1996.

što nije sporno. Po ocjeni suda tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije aktivno legitimiran jer nije vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi dalekovod tuženika, pa nema pravo tražiti naknadu od tuženika za korištenje nekretnine upisane u zk.ul. broj 2349 k.o. B. V., jer nije ovlaštenik tog prava. Tužitelj od tuženika traži naknadu za korištenje nekretnine i u tužbi tvrdi da je nekretnina u njegovom vlasništvu. Prema odredbi članka 219 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 dalje: ZOO/91), koji se primjenjuje na ovaj slučaj temeljem članka 1163 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 78/15) kada netko tuđu stvar upotrijebi u svoju korist, imatelj može, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, tražiti korist koju je korisnik imao od upotrebe.

Nesporno je da tužitelj nije vlasnik gore opisane nekretnine duže vremensko razdoblje, sam tužitelj je to iskazao, stoga je neosnovan zahtjev tužitelja kojim traži isplatu naknade za korištenje opisane nekretnine jer tužitelj nije aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka V. P. S., kao stručan, logičan i uvjerljiv. Nalaz i mišljenje su prihvatile parnične stranke i na isti nisu imali primjedbi.

Iz rješenja Općine od 05. lipnja 1976. je utvrđeno da je MZ J. odobrena uporaba slijedećih elektroenergetskih objekata, pa tako i zračni dalekovod 10 kV. Ugovorom od 14. srpnja 1976. između MZ J. i tuženika je prenesen predmetni dalekovod s MZ J. na tuženika. O predaji dalekovoda je sačinjen Zapisnik o primopredaji 30. lipnja 1976, te je unesen u osnovna sredstva tuženika (listovi 22-26 spisa). MZ J. je dobila građevinsku dozvolu za izgradnju predmetnog dalekovoda, što je utvrđeno iz pravomoćnog rješenja Sekretarijata od … (listovi 54-57 spisa). Dakle, elektroenergetski objekt tuženika je legalno napravljen i dovršen najkasnije 1976. i od tada je u posjedu tuženika. Iz Izjave prednika tužitelja N. M. od 12. prosinca 2000. i iz iskaza tužitelja je utvrđeno da je tužitelj kupio nekretninu upisanu u zk.ul. broj 2349, 1996, da prednik tužitelja i tužitelj od tuženika do sada, nisu tražili nikakvu naknadu za korištenje nekretnine. Tužitelj je podnio tužbu sudu 03. veljače 2014, iako je stekao vlasništvo na toj nekretnini 1996, što znači da je tužitelju poznato da je predmetni dalekovod na spornom zemljištu u najmanju ruku od 1996. Prema odredbi članka 372 ZOO/91, potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim vremenskim razmacima (povremena potraživanja) zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Prema odredbi članka 373 ZOO/91 samo pravo iz kojeg proistječu povremena potraživanja zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarijeg neispunjenog potraživanja poslije kojeg dužnik nije vršio davanja. Kada zastari samo pravo, vjerovnik gubi pravo zahtijevati sva povremena davanja koja su dospjela i prije zastare. Naknada iz odredbe članka 219 ZOO/91 zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina iz članka 371 ZOO/91 (Vrhovni sud RH Gzz-6/85 od 12. rujna 1985 PS 30/63).

U postupku je nesporno utvrđeno da je tužitelj predmetne nekretnine stekao 1996, da je u međuvremenu otuđio nekretninu pa je sada vlasnik nekretnine J. T., da je predmetni dalekovod 10 kV legalno postavljen najkasnije 1976. i da je tužitelj predao tužbu neposredno sudu 03. veljače 2014. Kako je iz gore navedenih razloga nesporno da je dalekovod na nekretnini od 1976, čemu se nije protivio prednik tužitelja N. M., a ni tužitelj do 2013. (kako je sam naveo u tužbi). U ovom slučaju je nastupila zastara potraživanja jer je od postavljanja dalekovoda 1976. do podnošenja tužbe sudu 03. veljače 2014. proteklo više od pet godina, pa je tužiteljevo potraživanje zastarjelo po bilo kojoj osnovi temeljem gore navedenih odredbi ZOO/91 zbog čega je osnovan tuženikov prigovor zastare.

Imajući u vidu utvrđene činjenice sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan jer tužitelj nije aktivno legitimiran tržiti bilo kakvu naknadu za korištenje predmetne nekretnine od tuženika. Osim toga, iz već navedenih razloga potraživanje naknade je zastarjelo. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

Obzirom da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari i da je nastupila zastara potraživanja, sud nije posebno ocijenio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka V. P. S. u dijelu koji se odnosi na procjenu visine štete jer je taj dio nalaza sada irelevantan. Prema odredbi članka 154 stavak 1 ZPP-a tuženiku su dosuđeni troškovi postupka u iznosu od 775,00 kn jer je tuženik u cijelosti uspio u sporu. Trošak se sastoji od troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora od 120.000,00 kn, odredbama Zakona o sudskim pristojbama i zahtjevu tuženika s ročišta od 07. lipnja 2018.

Iz gore navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Slavonskom Brodu, 19. srpnja 2018.

Sudac:

Ivanka Šaravanja v.r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda.

.