Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to low value and lack of significant legal question.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the second-instance judgment regarding the termination of a property sales contract. The defendant argued for a significant legal issue concerning the calculation of statutory interest upon contract termination but failed to substantiate its importance. The court rejected the appeal because the dispute value was below the statutory threshold and the raised question did not ensure uniform application of the law.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 1. i čl. 392. st. 1. i čl. 392.b st. 3. Zakona o parničnom postupku: Revizija se odbacuje kao nedopuštena ako ne zadovoljava zakonske uvjete vrijednosti predmeta spora ili ako postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 887/13-2
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz N., A., kojeg zastupa punomoćnica A. S., odvjetnica u R., protiv tuženika K. N. iz P., kojeg zastupaju punomoćnici I. Š. i B. V., odvjetnici u Z., radi raskida ugovora i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu – Stalna služba u Gospiću broj Gž - 468/2012-2 od 31. siječnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću broj P - 254/2003 od 5. listopada 2011., u sjednici održanoj 25. veljače 2015.,
r i j e š i o j e:
Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja na raskid predugovora o kupoprodaji nekretnine kojeg su parnične stranke sklopile 10. studenog 2001, čime isti ne proizvodi pravne učinke, te zahtjev na isplatu kojim je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 37.853,22 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos od 10. studenog 2001. do isplate. Ujedno je odlukom o troškovima postupka tuženik obvezan naknaditi tužitelju iznos od 5.005,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos od presuđenja pa do isplate.
Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede nog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, ujedno postavljajući odredaba parnič
materijalnopravno pitanje koje je prema ocijeni revidenta važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tuženik predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija je nedopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:
- ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,
- ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, te
- ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ovog Zakona.
Prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U izvanrednoj reviziji stranka u smislu čl. 382. st. 3. ZPP-a treba ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, već je dužna izložiti i razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, prema odredbi čl. 392.b st. 3. ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena ako pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kuna, pa nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a. Isto tako, nije riječ o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a), dok nisu ispunjene niti pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a (da je drugostupanjska odluka donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ovog Zakona).
U navedenom nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje revizije u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, pa je temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a istu valjalo odbaciti.
Izjavljujući reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a tuženik postavlja pitanje; „Da li ugovorna stranka u slučaju raskida ugovora mora na iznos primljenog novca vratiti i zakonsku zateznu kamatu počev od dana primitka toga novca ili pak od dana nastupa raskidnog uvjeta?“ Pri tom tuženik u reviziji određeno ne izlaže razloge zbog kojih smatra da je pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U reviziji se samo općenito ističe da „presuda u bitnom odudara od dosadašnje prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske“, što nije dovoljno da bi revizija bila dopuštena u smislu cit. odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a. Naime, uređujući učinak raskida ugovora odredbom čl. 132. st. 5. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08 i 125/11), izričito je regulirano da strana koja vraća novac dužna je platiti zateznu kamatu od dana kada je isplatu primila (tako i praksa ovog suda Revx – 350/2013 od 28. studenog 2013. i dr.), a kako je to u konkretnom slučaju i prihvaćeno pobijanom drugostupanjskom odlukom.
Slijedom izloženog, kako se postavljeno pitanje ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, valjalo je temeljem odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 25. veljače 2015.
Predsjednik vijeća
Željko Glušić, v.r.