II Kž-644/2003-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-644/03-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Hajrije Novoselec, kao predsjednice vijeća, te Milana Gudelja i Damira Kosa, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zlatka Gledeca, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. M. M. zbog kaznenog djela iz čl. 171. st. 1. i 2. KZ Srbije, odlučujući o žalbi okr. M. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 26. rujna 2003. godine, br. Kv-116/03 (Kir-417/03) o produljenju pritvora u postupku izručenja, u sjednici održanoj dana 10. listopada 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Obija se žalba okr. M. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu pod toč. II izreke, na temelju čl. 515. st. 3. ZKP/93 produljen je pritvor protiv okr. M. M. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 58/99, 112/99 i 58/02, u daljnjem tekstu ZKP) u svezi čl. 515. st. 3. ZKP/93 protiv kojeg je doneseno nepravomoćno rješenje kojim se utvrđuje da su ispunjeni zakonski uvjeti za izručenje Srbiji i Crnoj Gori.

Protiv odluke pod II. izreke pobijanog rješenja žali se okr. M. M. po branitelju P. K., odvjetniku iz S. B., s prijedlogom da se pobijano rješenje u tom dijelu preinači i pritvor protiv njega ukine. Ujedno branitelj okrivljenika stavlja zahtjev da ga se obavijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

Žalba nije osnovana.

Uvodno valja istaći da ovaj sud nije obavijestio branitelja okrivljenika o danu održavanja drugostupanjske sjednice, obzirom da ZKP za postupanje drugostupanjskog suda povodom žalbe na rješenje, u čl. 399. ZKP, ne predviđa primjenu odredbe čl. 374. st. 1. ZKP, a koja propisuje obavezu suda na izvještavanje stranaka o sjednici drugostupanjskog vijeća, kada su to one zahtijevale.

Nije u pravu žalitelj kada navodi da pritvor u postupku izručenja može trajati samo 40 dana od časa uhićenja.

Naime, uvidom u spis predmeta razvidno je da je pobijano rješenje pod II. izreke doneseno, nakon što je nepravomoćno utvrđeno da je, u smislu odredbe čl. 518. ZKP/93, udovoljeno svim zakonskim pretpostavkama izručenja okr. M. M. Republici Srbiji i Crnoj Gori i da je daljnji postupak u povodu žalbe okrivljenika na rješenje o dozvoli izručenja nastavljen pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske koji još nije pravomoćno okončan. Stoga će se o osnovanosti prigovora žalitelja koji okrivljenik ističe u žalbi odlučiti u nastavku postupka za izručenje do njegove pravomoćnosti.

Nakon što se rješenjem suda prvog stupnja utvrdi da su zakonske pretpostavke za izručenje ispunjene, kao što je to ovdje slučaj, pritvor protiv osobe čije se izručenje traži, po prirodi stvari, traje neprekidno sve do okončanja postupka, što znači pritvor nije vremenski ograničen pa ga i nema potrebe produljivati do 18. studenog 2003. godine, kako to suvišno čini sud prvog stupnja u pobijanom rješenju pod II. izreke. Odredbom čl. 16. st. 4. Europske konvencije o izručenju određuje se da privremeno izručenje ne može trajati više od 40 dana, ali to u slučaju da u tom roku zemlja moliteljica ne dostavi dokumente navedene u čl. 12. te Konvencije zemlji od koje se izručenje traži.

Slijedom izloženog, obzirom da je već utvrđeno postojanje pritvorskog osnova iz čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP, trebalo je žalbu odbiti, te na temelju čl. 398. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 10. listopada 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlatko Gledec, v.r.

Hajrija Novoselec, v.r.