Rev-x-1025/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 1025/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. A. iz Z., zastupane po punomoćniku M. Ž., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2028/12-2 od 26. ožujka 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-4979/03-61 od 2. studenoga 2011., u sjednici održanoj 21. siječnja 2014.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2028/12-2 od 26. ožujka 2013. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-4979/03-61 od 2. studenoga 2011. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je traženo da se tuženici naloži isplatiti joj iznos 9.720,00 kn sa zateznim kamatama počev od 13. rujna 1991.; iznos 90.000,00 kn sa zateznim kamatama počev od 2. listopada 1991.; iznos 1.080.000,00 kn sa zateznim kamatama počev od 12. travnja 1992. do isplate, te je ujedno tužiteljici naloženo isplatiti tuženoj iznos 118.300,00 kn na ime parničnih troškova.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka predloživši njezino ukidanje i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz prijedlog za podnošenje Ustavnom sudu Republike Hrvatske prijedloga za ocjenu ustavnosti Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija i Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužiteljice ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije u pravu revidentica kada prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, pošto pobijana presuda je jasna i može se ispitati, jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a koji međusobno ne proturječe, baš kao što ne proturječe ni sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku.

S tim u svezi treba reći, a polazeći od odredbe čl. 8. ZPP-a da sud u okolnostima svakog konkretnog slučaja odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pa kako su nižestupanjski sudovi postupajući u smislu citirane odredbe ocijenili dokazanim činjenice odlučne za ovaj spor, to se ne može sada u reviziji, makar i opisno prigovarati bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 8. ZPP-a.

U skladu s tim revizijski navodi tužiteljice, a kojima prigovara ocjeni izvedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, odnosno prigovara neizvođenju određenih dokaza, sadržajno jesu prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka kao što je ovaj, a sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.

Kako je pak drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tužiteljice odgovorio na odlučne žalbene navode, davši za njih valjane razloge, to nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. ZPP-a.

Premda se revizija određeno ne poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava kao razlog za podnošenje revizije, iz njezinog sadržaja jasno proizlazi da se njome prigovara i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Naime, nižestupanjski sudovi su odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu joj štete vezano za nestanak predmeta iz njezinog stana u P., odnosno oštećenje istog, a do čega je došlo u razdoblju od 1. kolovoza 1991. do 11. travnja 1992., a polazeći od odredbi:

- Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata („Narodne novine“, broj: 117/03 – dalje: ZORH), te

- Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija („Narodne novine“, broj: 117/03 – dalje: ZOŠT),

odbili njezin zahtjev ocijenivši da tužiteljica nije dokazala da bi nastalu štetu počinili pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga, niti da bi nastala šteta bila posljedica terorističkog akta.

Odredbom čl. 1. ZORH-a uređuje se odgovornost Republike Hrvatske za štetu koju su tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s tom službom.

Prema odredbi čl. 2. tog Zakona Republika Hrvatska prema Općim pravilima o odgovornosti za štetu odgovara samo za onu štetu iz čl. 1. tog Zakona koja nema karakter ratne štete.

Što je to ratna šteta, određeno je odredbom čl. 3. ZORH-a.

Kod nesporne činjenice da su se u spornom razdoblju na području Grada Pakraca odvijale vojne akcije i ratna borbena djelovanja između pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga s jedne strane i neprijateljskih snaga s druge strane, zbog čega je grad bio izložen svim mogućim borbenim djelovanjima, što je imalo za posljedicu između ostalog oštećenje nekretnine tužiteljice i stradavanje pokretnina u njoj, a bez da je dokazano da bi takva oštećenja bila upravo posljedica postupanja hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga, a polazeći od odredbe čl. 3. st. 2. ZORH-a, nužno je zaključiti da su takva oštećenja posljedica ratnog čina i kao takva imaju karakter ratne štete, a za koja Republika Hrvatska ne odgovara u smislu odredbe čl. 2. ZORH-a.

U skladu s prednjim, a kako u postupku nije dokazano ni da bi sporna šteta bila posljedica terorističkog akta u smislu odredbe čl. 1. ZORH-a, to ni u smislu odredbi tog Zakona nema pretpostavki za odgovornost tuženice tužiteljici. Pri tome je neodlučno za ovaj spor što je konačnim i pravomoćnim rješenjem Ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša P., Ispostava P., Odjeljak za obnovu Klasa:

UP/1361-01/99-01/273, Ur. broj: 2177-04/2-11-00-2 od 23. listopada 2000. utvrđeno pravo tužiteljice na obnovu njezinog stana u smislu odredbi Zakona o obnovi („Narodne novine“, broj: 24/96, 54/96, 87/96 i 57/00).

Ovaj sud primjenjujući odredbe ZORH-a i ZOŠT-a nije našao da pojedine njegove odredbe ne bi bile suglasne s Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01 i 76/10), zbog čega ne smatra osnovanim prijedlog revidentice za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom za ocjenu suglasnosti odredbi tih zakona sa Ustavom u smislu odredbe čl. 35. alineja 5. i čl. 37. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu („Narodne novine“, broj: 99/99, 29/02, 49/02 – pročišćeni tekst).

Zbog navedenog reviziju je trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 21. siječnja 2014.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.