Rev-1884/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1884/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Đ. H.-O. iz Z., koju zastupa punomoćnica D. V., odvjetnica iz Z., protiv tuženika Č. O. iz Z., koga zastupa punomoćnik Đ. A., odvjetnik iz Z., radi razvoda braka, rješavajući reviziju izjavljenu po tuženiku protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 16. ožujka 1999. godine, br. Gž-2-17/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 9. veljače 1998. godine, br. P-2- 943/96, u sjednici održanoj 2. studenog 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom razveden je brak koji su parnične stranke zaključile dana … ; sin stranaka mlt. M. rođen … godine povjeren je na odgoj i čuvanje tužiteljici kao majci, dok je tuženik obvezan doprinositi za uzdržavanje zajedničkog djeteta i to za razdoblje od 16.8.1996. do 9.2.1998. godine iznos od 900,00 kn mjesečno, a počev od 10.2.1998. godine pa nadalje svakog mjeseca 30% od plaće koju prima te je odlučeno da se osobni odnosi između tuženika kao oca i djeteta održavaju prema dogovoru stranaka kao roditelja, a svaka stranka dužna je snositi svoje troškove u postupku.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv navedene pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se pobijana presuda preinači u smislu revizijskih navoda odnosno podredno predlaže, da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na reviziju tuženika protivna stranka nije odgovorila niti se o izjavljenoj reviziji izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Revident iako ističe spomenuti revizijski razlog ne ukazuje na ostvarenje neke određene bitne postupovne povrede koja se može isticati u reviziji, pa je stoga ovaj Vrhovni sud u svezi navedenog revizijskog razloga ispitao, da li je počinjena ona bitna postupovna povreda navedena u čl. 354. st. 2. toč. 1,0. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) i našao, da takva bitna procesna povreda ne postoji.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Niži sudovi u provedenom postupku utvrdili su, da su bračni odnosi stranaka teško i trajno poremećeni unazad nekoliko godina prije podnošenja tužbe tako da nema izgleda za uspostavu bračne zajednice pa kako tuženik nije obrazložio niti dokazao u postupku da bi tužiteljica sama uzrokovala poremećaj bračnih odnosa, kako je to iznio tijekom ranijeg postupka to su po nalaženju ovog revizijskog suda niži sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su prihvatili tužbeni zahtjev te slijedom toga brak stranaka razveli temeljem odredbe čl. 54. st. 1. ranijeg Zakona o braku i porodičnim odnosima (u daljnjem tekstu ZBPO) koji predstavlja mjerodavno pravo u ovom sporu.

Revident izričito ne prigovara dijelu nižestupanjskih odluka kojima je maloljetni sin stranaka povjeren na čuvanje i odgoj majci kao niti odluci o održavanju osobnih odnosa između oca i djeteta, koja odluka je donesena u skladu sa mišljenjem i prijedlogom organa starateljstva - Centra za socijalni rad - Podružnice Maksimir u Zagrebu, te sa izraženom željom samog djeteta koje je starije od 10 godina (čl. 182. st. 1. u svezi čl. 341. st. 1. ZBPO).

Tuženik je tijekom postupka pa tako i u žalbi prigovarao visini doprinosa za uzdržavanje djeteta koju je on dužan davati a koji je određen u iznosu od 900,00 kn mjesečno u razdoblju od 16.8.1996. do 9.2.1998. godine a nakon toga u visini od 30% od plaće koju tuženik prima. Ovaj revizijski sud nalazi da su niži sudovi i u tom dijelu pravilno primijenili materijalno pravo, posebno propis iz čl. 261. st. 2. ZBPO koji određuje, da prigodom ocjenjivanja potreba uzdržavanja osobe kad se radi o uzdržavanju za dijete posebno se uzima u obzir uzrast djeteta i potrebe za njegovo školovanje, a niži sudovi po ocjeni ovog suda upravo su te okolnosti očigledno imali u vidu pri utvrđivanju potreba djeteta koje je rođeno 1985. godine i nalazi se na redovitom školovanju. Kod toga ne može se prihvatiti kao osnovan prigovor revidenta izložen u ranijem postupku kao i u žalbi protiv prvostupanjske presude izražen u pravcu kako je trebalo utvrditi manji novčani doprinos za uzdržavanje djeteta na strani revidenta kao oca od onog koji otpada na tužiteljicu kao majku polazeći od utvrđenih okolnosti da je plaća koju ostvaruje tužiteljica kao majka veća od one koju prima revident. Naime, revident očigledno pri tome nije imao u vidu, da se roditelju kojem je dijete povjereno na čuvanje i odgoj posebno treba uzeti u obzir te priznati kao doprinos u uzdržavanju rad i briga koju ulaže u podizanje djeteta (čl. 262. ZBPO), a kako su to očigledno niži sudovi uzeli u obzir iz čega slijedi da je teret uzdržavanja djeteta izražen kako u novcu tako u radu i brizi oko podizanja djeteta pravilno i zakonito raspoređen na obje stranke kao roditelje.

Iz svega izloženog slijedi, da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a kako ne postoje ni oni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 2. studenog 1999. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.