Rev-2521/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2521/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. B. iz Z., koga zastupa P. B., odvjetnik iz Z., protiv tuženog N. v., N. poduzeće V. -. p. d. Z., zastupan G. M., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 3. ožujka 1998. godine broj Gž-1703/98 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu u dosuđujućem dijelu od 14. rujna 1993. godine broj Pn-5313/92, u sjednici održanoj dana 20. siječnja 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženog odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je:

"I/ Tuženi je dužan tužitelju isplatiti iznos od 10.000.000 HRD sa zateznom kamatom propisanoj po stopi odredbom čl. 277. st. 1. ZOO tekućom od 14.9.1993. do isplate kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 600.000 HRD, sve u roku od 15 dana.

II/ O d b i j a se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.980.000 HRD kao i s dijelom zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata počev od dana tužbe do dana zaključenja glavne rasprave kao neosnovanim."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Revident predlaže da se nižestupanjske presude preinače i tužbeni zahtjev odbije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Neosnovano se u reviziji tvrdi da presude sudova nižeg stupnja namaju razloga, pa da bi time bila učinjena bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP. Naprotiv, nižestupanjske presude sadrže jasne razloge iz kojih se vidi zašto je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen. Sud drugog stupnja ocijenio je sve odlučne žalbene navode pa u postupku nije učinjena ni bitna povreda iz st. 1. čl. 354. u svezi st. 1. čl. 375. ZPP pa revident neosnovano ukazuje i na tu bitnu povredu.

U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz izloženog slijedi da se revizijski razlog bitne povrede ZPP nije ostvario. Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Nesporno je da je tuženi u svom listu od 9. kolovoza 1992. godine u članku pod naslovom "Kako preživjeti pasje popodne" ispod tog naslova objavio fotografiju tužitelja dimenzija 15x25 cm koja tužitelja prikazuje kako sjedeći spava na klupi u parku s jako otvorenim ustima i raskopčanim šlicem.

Ne može biti dvojbe da je takva fotografija za tužitelja uvredljiva jer se iz nje dobiva dojam da je tužitelj neka skitnica i pijanica. Posebno objavljena fotografija za tužitelja je uvredljiva i zbog toga što je u postupku utvrđeno da je tužitelj u visokoj životnoj dobi, teško narušenog zdravlja u takvoj mjeri da se može kretati samo uz pomoć štapa, gubi ravnotežu i da zbog bolesti mora često mokriti ali da ne može sam otkopčati šlic pa mu to netko drugi mora učiniti prije nego što ide u šetnju na čisti zrak i zbog toga mora imati otkopčan šlic.

Okolnost da su tužitelja vidjeli svi prolaznici u parku, u onakvom stanju kako je prikazan na fotografiji ne oduzima fotografiji značaj uvredljivosti niti tuženoj daje pravo da objavljuje takvu fotografiju.

Kako je tuženi objavljivanjem navedene fotografije povrijedio privatnost i dostojanstvo tužitelja temeljem odredbe st. 1. čl. 30. Zakona o javnom informiranju ("Narodne novine", broj 22/92 - ZJI) odgovoran je tužitelju za štetu koju tužitelj trpi zbog pretrpljenih duševnih boli.

Visina štete (čemu se posebno i ne prigovara) pravilno je odmjerena iznosom od 10.000,00 kn.

Kako se nije ostvario ni jedan revizijski razlog revizija je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 20. siječnja 1999. godine

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.