I Kž-36/1991-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-36/1991-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja kao predsjednika vijeća, te mr. Brarcka Zmajevića i mr. Vjere Biondić-Filep kao članova vijeća i stručnog suradnika Branke Burkanović kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. J. D. zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 5. KZH, odlučujući o žalbi optuženika i oštećenih kao tužitelja P. Z. i P. I., podnesenih protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 26. listopada 1990, K-298/88, u sjednici održanoj 30. travnja 1991, u prisutnosti punomoćnika oštećenih kao tužitelja N. H. i optuženikova branitelja R. M., odvjetnika iz Z.,

r i j e š i o j e :

Uvažava se žalba optuženog J. D., ukida se pobijana prvostepena presuda i predmet vraća nadležnom prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Uslijed gornje odluke žalba oštećenih kao tužitelja P. Z. i P. I. postala je bespredmetna.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom prvostepeni Okružni sud u Zagrebu oglasio je krivim J. D. zbog teškog krivičnog djela protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 168. st. 5. u vezi čl. 163. st. 3. KZH, pa mu je uz primjenu čl. 52. KZ SFRJ izrekao uvjetnu osudu, utvrđujući mu uz zakonski nepotrebnu primjenu čl. 42. i 43. KZ SFRJ, kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci na rok kušnje od dvije godine.

Protiv te presude podnio je žalbu optuženik i oštećeni kao tužitelji P. Z. i P. I..

Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u kojoj žalbi predlaže da se pobijana presuda preinači i njega oslobodi od optužbe, odnosno da se presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Oštećenici kao tužitelji žale se zbog odluke o krivičnoj sankciji i predlažu da se pobijana presuda preinači i optuženom izrekne "maksimalna uvjetna osuda predviđena zakonom".

I Kž 36/1991-3

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

U smislu čl. 371. st. 1. ZKP optuženi je zatražio da o sjednici vijeća budu obaviješteni njegov branitelj i on, pa su o sjednici vijeća obaviješteni oštećenici kao tužitelji i optuženik i njegov branitelj. Sjednici vijeća prisustvovao je branitelj optuženika odvjetnik R. M. iz Z., te zastupnik oštećenika odvjetnik H. K., iz Z., dok optuženik nije pristupio, pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti (čl. 371. st. 4. ZKP).

Žalba optuženika je osnovana, dok je žalba oštećenih kao tužitelja bespredmetna.

U pravu je optuženik kada ističe žalbeni osnov bitne povrede odredaba krivičnog postupka.

Bitnu povredu žalitelj nalazi u tome što o odlučnoj činjenici postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o iskazu svjedokinje M. M. i samog tog zapisnika (čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP).

Žalitelj s pravom tvrdi da je prvostepeni sud odlučnu činjenicu tko je upravljao motorkotačem kritične zgode zasnovao na iskazu svjedokinje M. M., ali tako da postoji znatna proturječenost između sadržaja tog iskaza i onog što o sadržaju tog iskaza je navedeno u obrazloženju presude. Naime, prvostepeni sud (strana 5 presude) imajući u vidu iskaz te svjedokinje utvrđuje da je ista vrlo nesigurno, ali ipak da je identificirala optuženika kao vozača motorkotača u momentu sudara. Taj svoj zaključak prvostepeni sud koristi za utvrđenje odlučne činjenice tko je upravljao motorkotačem kritične zgode, a time i za odgovornost optuženika (strana 6 presude).

Međutim, iz zapisnika o saslušanju navedene svjedokinje proizlazi suprotno. Naime, saslušana 11. veljače 1987. godine (list 62 spisa) svjedokinja je izjavila da je motorkotačem upravljao mladić u crvenoj jakni, te da je nakon naleta motorkotača na osobno vozilo ispred nje na udaljenosti od 1,5 m pao mladić koji je sjedio otpozadi na motorkotaču, a imao je na sebi crnu majicu kratkih rukava, dok je drugi mladić pao od nje oko 3-4 m.

Na raspravi 2. ožujka 1989. godine (list 100) svjedokinja je ponovila da je mladić u tamnoj majici, kratkih rukava koji je sjedio otraga na motorkotaču pao ispred nje. Na fotoelaboratu pokazala je na slici F 2 toga mladića, time da je ustvrdila, kako ne vidi na fotografijama mladića u crvenoj jakni, dakle onoga koji je upravljao motorkotačem.

Iz fotoelaborata (F-1 F-2) te iz zapisnika o uviđaju (list 3) nedvojbeno je, da je na licu mjesta ležeći potrbuške ostao optuženi J. D., dok je pok. P. D. odvezen kolima hitne pomoći u bolnicu. Dakle, svjedokinja M. M., pokazuje na fotoelaboratu optuženika i iskazuje da je on osoba koja je sjedila otraga na motorkotaču i pala neposredno u njenoj blizini.

Prema tome postoji znatna proturječnost o odlučnoj činjenici, tko je upravljao motorkotačem kritične zgode, između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o iskazu svjedokinje M. M. i samog tog zapisnika, te je prvostepeni sud počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka (čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP) pa je pobijanu presudu trebalo ukinuti.

I Kž 36/1991-3

Obzirom na navedeno žalba oštećenika kao tužitelja za sada je bespredmetna.

Kada se presuda ukida zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. ZKP (bez obzira da li po službenoj dužnosti ili usvajanjem žalbe) onda se presuda i ne ispituje u metirumu, jer je pretpostavka da zbog neispravnosti u postupku presuda nije pravilna i da nije ni podobna za ispitivanje u suštini, bez obzira na osnove žalbe.

U ponovljenom postupku, ali sada pred nadležnim općinskim sudom potrebno je ukloniti nedostatke na koje je ukazano ovim drugostepenim rješenjem, iznova provesti određene dokaze, te donijeti odluku o tome, da li je optuženik učinio krivično djelo za koje se tereti.

S obzirom na sve izloženo trebalo je po čl. 385. st. 1.

ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 30. travnja 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Burkanović Branka v.r.

Gudelj Milan v.r.