Rev-142/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 142/1995-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A.P. iz D.Z., koga zastupa A.Ž., odvjetnik iz C., protiv tuženika "J." Hoteljerskog poduzeća d.o.o. C., kao pravnog sljednika H. "A.", kojeg zastupa I.M., dipl. pravnica, radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 20. travnja 1994. godine broj Gž-193/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici od 9. prosinca 1993. br. P-377/92, u sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 1995.

r i j e š i o j e:

Revizija se prihvaća, ukida se presuda Općinskog suda u Crikvenici od 9. prosinca 1993. br. P- 377/92 kao i presuda Županijskog suda Rijeci od 20. travnja 1994. godine br. Gž-193/94 i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom koja je potvrđena pobijanom odlukom poništene su odluke tuženika od 31. kolovoza 1992. i 22. rujna 1992. godine o prestanku radnog odnosa tužitelja uz obvezu vraćanja tužitelja na rad i poslove mesara. Odlučeno je, da tuženik naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.595 kn, sve u roku od 15 dana.

Protiv pravomoćne odluke suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se revizija prihvati i odluke sudova preinače.

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio da se revizija tuženika kao neosnovana odbije. O podnesenoj reviziji državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio. Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenje odluka tuženika o prestanku radnog odnosa prema kojima je tužitelju temeljem odredbe čl. 75. st. 2. toč. 3. ZOPRO-a prestao radni odnos na dan 31. kolovoza 1992. godine uslijed neopravdanog izostanka s posla za vrijeme od 5 dana uzastopce (od 24. kolovoza do 31. kolovoza 1992. godine).

Sudovi nalaze, da je zahtjev tužbe osnovan i bez upuštanja u ocjenu o opravdanosti izostanka tužitelja s posla, jer kraj činjenice da tužitelj nije bio pozvan niti obaviješten o sjednici drugostupanjskog tijela, ovdje upravnog odbora tuženika, na kojem se raspravljalo o njegovom prigovoru protiv odluke o prestanku radnoga odnosa nalaze da je ostvarena bitna povreda postupka koja donesenu odluku čini nezakonitom (čl. 81. st. 2. ZOPRO-a).

Takova ocjena sudova je pogrešna. U postupku je utvrđeno, što tuženik revizijom i ne osporava, da tužitelj doista nije bio pozvan da prisustvuje sjednici na kojoj se raspravljalo o njegovom prigovoru protiv odluke o prestanku radnog odnosa, što bi i po mišljenju ovog revizijskog suda u smislu već citirane zakonske odredbe predstavljalo određenu povredu postupka.

Međutim, takova povreda (nepozivanje tužitelja na sjednicu drugostupanjskog tijela)l mogla bi se ocijeniti kao bitna povreda postupka samo onda, ako je utjecala, ili barem mogla utjecati na zakonitost donesene odluke o prestanku radnog odnosa. Dosljedno tome potrebno je da sudovi s obzirom na sve okolnosti ovog slučaja kao i na prirodu spora (izostanak s posla 5 dana uzastopce) kao i na ocjene je li takova povreda utjecala ili mogla utjecati na zakonitost donesene odluke o prestanku radnog odnosa.

Zato je odluke sudova trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje (čl. 394. st. 1. ZPP). U nastavku postupka potrebno je raspraviti i utvrditi sve pravno odlučne činjenice, koje će biti važne za ocjenu temeljnog pitanja spora, da li je tužiteljev izostanak s posla bio opravdan ili ne i tek tada odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

U Zagrebu, 9. ožujka 1995.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)