Rev-1153/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1153/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Augusta Husinca kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, dr. Ive Grbina, Đorđa Bjegovića i Radomire Felicijan-Maoduš kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M.U. iz M., zastupane po punomoćniku N.R., odvjetniku u M., protiv tuženih S. banke, S., zastupane po D.N., dipl. pravniku i G.K. iz M., zastupanog po punomoćniku E.K. -B., odvjetniku iz Š., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tužene Splitske banke protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 16.X. 1992. br. Gž 2917/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj od 7. srpnja 1992. br. P 237/92, u sjednici održanoj dana 28. srpnja 1993.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija, ukidaju se presuda Okružnog suda u Splitu od 16. listopada 1992. br. Gž 2917/92 i presuda Općinskog suda u Makarskoj od 7. srpnja 1992. br. P 237/92 i tužba odbacuje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je:

"UDOVOLJAVA SE tužbenom zahtjevu tužiteljice koji glasi:

Poništava se odluka tuženog ad 1) o dodjeli stana na korištenje tuženiku ad 2) br. 56-2513/90 od 30. ožujka 1990. godine.

Tužiteljica zadržava red prvenstva u budućoj raspodjeli stanova.

Dužni su tuženi u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 27.900,- HRD."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužena S. b. d.d. S. izjavila je reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se presude sudova nižeg stupnja preinače i tužbeni zahtjev odbije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Tužiteljica u ovom sporu traži da se poništi odluka tužene ad 1) o dodjeli stana na korištenje tuženiku ad 2) br. 56-2513/90 od 30. ožujka 1990. godine, te da se utvrdi da tužiteljica zadržava red prvenstva u budućoj raspodjeli stanova.

Svoj tužbeni zahtjev tužiteljica temelji na odredbi čl. 86. Zakona o stambenim odnosima (ZSO) kojim je propisano da kada radnik u postupku dodjele stanova primi stan koji ne odgovara potrebama njegovog porodičnog domaćinstva utvrđenim samoupravnim općim aktom, odnosno općim aktom davaoca stana da zadržava utvrđeno mjesto na listi reda prvenstva za dodjelu drugog stana jer da se u ovom predmetu upravo radi o takvom slučaju pa traži da se poništi rješenje tužene ad 1) o dodjeli stana tuženom ad 2).

Odlučujući o tužbenom zahtjevu sudovi nižeg stupnja utvrđuju da je rješenjem tužene od 5. listopada 1987. tužiteljici dodijeljen neodgovarajući stan pa zaključuju da tužiteljica ex lege zadržava red prvenstva u budućoj raspodjeli stanova a zbog toga i poništavaju rješenje kojim je 30. ožujka 1990. tužena ad 1) dodijelila stan tuženom ad 2).

Međutim, sudovi nižeg stupnja odlučujući o tužbenom zahtjevu zanemarili su primijeniti odredbu čl. 88. Zakona o stambenim odnosima kojom je regulirano pitanje zaštite prava radnika kod dodjele stanova.

U st. 1. čl. 88. Zakona o stambenim odnosima propisano je da radnik koji smatra da je davanjem stana na korištenje ili dodjelom stambenog kredita povrijeđeno njegovo pravo utvrđeno samoupravnim općim aktom o davanju stana na korištenje ili zakonom ima pravo podnijeti sudu zahtjev za zaštitu tog prava a zahtjev se podnosi u roku od 30 dana od dana primitka odluke o zahtjevu za zaštitu prava ili od dana proteka roka za donošenje te odluke.

Iz stilizacije ovog propisa proizlazi da se zahtjev za zaštitu prava pred sudom može tražiti samo ako je radnik zahtijevao zaštitu svog prava pred nadležnim organom u radnoj organizaciji.

Traženje zaštite prava pred nadležnim organom u radnoj organizaciji je prema navedenoj zakonskoj odredbi procesna pretpostavka za traženje zaštite prava pred sudom.

Kako je u ovom predmetu nesporno da tužiteljica nije tražila zaštitu svog prava u vezi dodjele stana pred nadležnim organom tužene ad 1) ne pripada joj pravo na podnošenje zahtjeva (tužbe) za zaštitu tog prava pred sudom i zato je riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 28. srpnja 1993.

Predsjednik vijeća:

August Husinec, v.r.