P-4798/2018-33 · Općinski sud u Splitu

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

SPLIT

Poslovni broj: 87 P-4798/2018

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu Danielu Banu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. M. S., pok. N., OIB: …, S., pod

2. V. R., pok. M., OIB: …, Z., pod 3. M.

G., OIB: …, C., svi zastupani po punomoćniku

I. Č., odvjetniku u S., protiv tuženice pod 1. L. R., OIB: …, P., pod 2. F. R., sina I., OIB: …, P., , pod 3. T. R., sina I., OIB: …., P., , svi zastupani po punomoćniku E. S.,

odvjetniku u S., radi utvrđenja, nakon javne glavne rasprave, održane i zaključene 29. rujna 2020. u nazočnosti punomoćnice tužitelja, I. Č., odvjetnika u S. i zamjenice punomoćnika tuženika, J. T., odvjetničke vježbenice, 16. studenog 2020.

p r e s u d i o j e

1. Utvrđuje se da usmena oporuka izjavljena dana 15. svibnja 2012. godine pred svjedocima M. M. i N. B., sada pok. J. V., rođ. R.,

pok. N., nije istinita ni pravno valjana.

2. Dužni su tuženici naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 29.572,80 kuna, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu zahtjeva u iznosu od 18.124,70 kuna za više od dosuđenog zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

r i j e š i o j e

Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:

„Zabranjuje se tuženicima svako raspolaganje, otuđenje ili opterećenje nekretnine – stana u S., - 3 Etaža 0/0 dijela prava vlasništva nekretnine kao

cjeline, označene kao čest.zem. 400/8, zgrada, ZU 14496, poduložak 3, K.O. S., koji suvlasnički dio je povezan sa posebnim dijelom jednosobnog stana označen brojem 25, na V. katu, ulaz X, tip „C”, površine 44,34 m2 kao i svih pokretnina u stanu te i oročenih deviznih sredstava koja se nalaze kod PBZ d.d. Ova privremena mjera će trajati do pravomoćnog okončanja spora.”

Obrazloženje

Tužitelji pod 1. M. S., pod 2. V. R., pod 3. M. G. su 22.

listopada 2015. podnijeli sudu tužbu protiv tuženika pod 1. L. R., pod 2. F.

R., pod 3. T. R., radi utvrđenja da usmena oporuka ostaviteljice J. V.,

rođ. R., proglašena na zapisniku kod javnog bilježnika M. R. 6. rujna 2012. nije istinita ni pravno valjana.

Tužitelji da su rješenjem Općinskog suda u Splitu broj O-1783/12 od 29. rujna 2015. upućeni na parnicu protiv tuženih.

U tužbi navode da su osporili istinitost i pravnu valjanost usmene oporuke pok. J.

V., izjavljujući da nisu postojale izvanredne okolnosti za izjavljivanje usmene oporuke te da ostaviteljica nije bila zdravstveno sposobna za sačinjenje oporuke. U usmenoj oporuci, za koju je navedeno da je izjavljena 15. svibnja 2012. pred svjedocima M. M. i

N. B., da je oporučiteljica na samrti, vidno bolesna, ali pri svijesti i razumna izjavila svoju posljednju volju, sve u korist tuženika. Tužitelji smatraju da oporučiteljica nije mogla izjaviti predmetnu oporuku obzirom na zdravstveno stanje, niti je ista odraz njezine prave volje. Usmena oporuka da nije sastavljena kako je oporučiteljica kazivala, oporučiteljica da nije bila sposobna iskazati svoju usmenu oporuku, niti je mogla biti svjesna svog očitovanja. U vrijeme kada je oporučiteljica iskazala usmenu oporuku pred svjedocima da nije bila u stanju shvatiti značenje svog očitovanja i njegove posljedice i nije bila u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem.

U odgovoru na tužbu, tuženici pod 1. 2, i 3. se protive tužbi, navode da nije sporno da je usmena oporuka od 15. svibnja 2012. izjavljena u stanu I. R. u P. u prisutnosti dvoje svjedoka, M. M. i N. B.. Dalje da nije točno da

oporuku nije mogla izjaviti oporučiteljica, onako kako se to navodi u tužbi.

Tijekom dokaznog postupka su izvedeni dokazi zasebnim vještačenjima po Doc.dr.sc.prim. T. G., dr.med. stalnom sudskom vještaku za psihijatriju, D.. S.

B., stalnom sudskom vještaku iz psihijatrije, pročitan spis Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-10632/15, pisani sudskopsihijatrijski nalaz i mišljenje izrađeno po Doc.dr.sc.prim. T. G., dr.med. stalnom sudskom vještaku za psihijatriju,

zaprimljeno u spis 8. prosinca 2017., psihijatrijski nalaz i mišljenje o sposobnosti za rasuđivanje i izjavljivanje sada pok. J. V. u vrijeme izricanja usmene oporuke,

izrađeno pod D.. S. B., stalnom sudskom vještaku iz psihijatrije, zaprimljeno 12. srpnja 2019., punomoć P., vlasnika računa J. V. izdane opunomoćeniku K. R. kojom se opunomoćeniku daju ovlasti neograničenog raspolaganja sredstvima po računu sa važenjem do opoziva od 5. siječnja 2012, vlasnik opuno saslušani tužiteljica pod 1. M. S., tuženica pod 1. L. R., svjedoci K. R., M. M.,

N. B., G. B., K. R., sudski vještak Dr. S. B..

Tužiteljica pod 1. M. S. u svom iskazu navodi da joj je poznato da se na spornoj oporuci ne nalazi potpis njene sestre, J. V., a to da zna iz razloga što su se ona i sestra dopisivale u vremenu kada je pok. sestra J. živjela u N. i da ima njene potpise. Tužiteljica pod 1. dalje navodi da bi se ona i sestra družile, kada bi dolazila u H., da je sestra imala stan, na T., D…, da se ne sjeća,

ona da bi dolazila kod nje i sestra u tim prilikama rekla, da ono što je stekla, neće nikome svome ostaviti, već da će ostaviti općini ili crkvi, da joj je rekla da ona iz svog stana neće nigdje, da ona ima para i da će plaćati nekoga tko će je uzdržavati, ali isključivo u njenom stanu i nigdje drugdje.

Navodi da joj nisu poznati svjedoci oporuke.

Kada je sestra umrla, da je dobila poziv od bilježnika M. R., međutim da tada nije mogla poći po tom pozivu, a da kod javnog bilježnika nije otišla iz razloga je rekla sama sebi, da kada je već tako ostavljeno neka bude tako. Za sve da je saznala kada je dobila poziv od javnog bilježnika i sve to bilo napisano u knjizi koju je dobila. Nakon tog poziva, da je nazvala I. R., sina od njene sestre i upitala ga: I. zašto ste moju sestru vadili iz bolnice, jer ona nema nikoga i nju bolnica nije mogla tako izbacit", a on odgovorio da s time nema ništa, nakon čega joj se javila L. R., njegova žena, tužena pod 1. i odgovorila

M. đavle, ja san pametnija od vas svih". Ta izjava da ju je natjerala podnijeti tužbu, jer misli da sestra nije tako napravila. Ne zna u kakvim je odnosima bila njena sestra s L. R., da joj je poznato da nije marila za nikoga s njezine strane, ali što se desilo u zadnje vrijeme. to joj nije poznato.

Na upit punomoćnika tužitelja, da li tužiteljica pod 1. ima kakvih saznanja o zdravstvenom stanju J. V., tužiteljica odgovara da je njezina sestra imala psihičkih problema i da je imala doktora u N.. Njezina sestra da je izgubila sina koji je imao 12 godina. Za konkretne psihičke probleme da je sestra imala prijateljicu doktoricu koja ju je poslala u privremenu mirovinu te kada je otišla u mirovinu došla je živjeti u S.. Na daljnji upit čije je prezime koje je nosila sestra tužiteljica odgovara da je to prezime od te doktorice.

Na upit tužene pod 1., kada je tužiteljica zadnji put vidjela svoju sestru J. V., tužiteljica odgovara, da ona nije brojila i zapisivala kada je zadnji put vidjela sestru, međutim, da su se čuli putem telefona.

Na daljnji upit, da li je tužiteljica pod 1. sa sestrom razgovarala zadnjih 10 godina prije smrti J. V., tužiteljica odgovara da možda trigodine prije smrti J. V. nije kod nje dolazila međutim da su se čule na telefon sve to vrijeme. Često puta da je ona nazivala pok. sestru međutim, da se ona ne bi javila na telefon, a nju da kod sestre nije imao tko odvesti.

Tuženica pod 1. L. R. iskazuje da je zadnjih 10 godina prije smrti pok. J. V.., isključivo ona brinula o pok. J. V.. U tom razdoblju da su je iz

A. posjetili pok. brata žena, kćer, zet i unuk koji su se tu zadržali 10 - 15 dana. Tuženoj da je pok. J. rekla da ne priča sa M. S. iz razloga što je po riječima pok. J. ona financirala pola kuće, dosta toga u gradnji kuće, za legalizaciju, a u S.

da je zbog toga tražila jednu sobu da može tu doći, na što joj je tužiteljica pod 1. rekla da ne može, da se neće ona petljati sa svojom djecom. Prije toga da su se njih dvije čule na telefon, a nikad se nisu posjećivale, niti dolazile jedna kod druge. Navodi da je bila nazočna kada je tužiteljičina nevjesta nazvala pok. tužiteljicu i kada joj je pok. J. rekla da će sve ostaviti njoj, L.. Dalje navodi da je pok. J. vodila kod sebe na B. i u P.. Jedne

prilike kad su bili u P., da joj je rekla da zove odvjetnika E. S., koji je tom prilikom napisao i pročitao tu oporuku i da samo želi da je pokopa s njenim sinom i da je ne napusti do smrti. Kako je tetku, pok. J. vodila u P., tako je ona rekla da ostavlja tuženoj pod 1. i njenoj djeci iznos od 20.000 eura na tri jednaka dijela, njoj i dvojici njenih sinova. Pok. J. V. da je krajem 4. mjeseca a da se ne sjeća datuma imala lagani moždani udar i ostala je u bolnici. Nju da je nazvao doktor i rekao da se netko mora brinuti o Jelici V., jer će izaći iz bolnici, a pošto je nosila kateter i hranila se sondom, da joj je sve tekuće i kašasto davala na usta. Doktor joj je dao časnu sestru koja ju je naučila to raditi. J. da je 8. svibnja izašla iz bolnice, hitna je dovela kući, stavili su je u apartman. J. da je ležala, da ju je pitala oće li zvat sestru, njene sinove i nevjeste, tužiteljicu pod 1., na što ova odgovorila da „prokleto ti bilo ako ih zovneš”. Navodi da je nazvala tužiteljicu i rekla joj da je njena sestra loše ,na što je ova odgovorila da je nema tko dovest, potom joj rekla da ima dva sina, a tužiteljica odgovorila da „ Ako netko može doć po mene, ako ne može ja ne mogu doći nikako” Tada da je nazvala ujnu K. R., koja je došla četiri dana prije no što je tetka J. umrla.

Na upit punomoćnika tužitelja, od kada datira usmena oporuka, tužena pod 1. odgovara 15. svibnja, kada su bile nazočne M. M. i N. B., koje su bile

dvije svjedokinje u apartmanu s pok. tetkom J. V. i tada im ova rekla svoju želju.

Tom prilikom u apartmanu pok. tetka je sjedila.

Na daljnji upit pun. tužitelja, da li je pok. J. V. mogla pričati, tužena pod 1.

odgovara da je pok. J. V. pričala, ali da je tada pričala usporeno i da je imala sondu u nosu.

Svjedokinja K. R., iskazuje da je kod pok. J. V. bila osam dana prije

nego što je umrla, u S., u stanu I. R.. Navodi da je I. R. došao po nju i doveo da vidi J., a da sa istom nije razgovarala jer ova nije mogla razgovarati, samo je jednom otvorila oči. Navodi da pok. J. nije živjela kod I., imala je svoj stan, ali su je tada izveli iz bolnice i doveli kod I.. Dalje navodi da se ne sjeća kad je bila u posjeti i ne sjeća se datuma kada je izašla iz bolnice. Oko sporne oporuke, da joj ništa nije poznato. Na upit punomoćnika tužitelja, da li je pok. J. ležala kada ju je došla obići, svjedokinja navodi da je tom prilikom je pok. J. ležala, da kod nje došla ujutro oko 9,00 sati, a da je ostala kod nje do popodne da je kući došla dok se vidjelo.

Na daljnji upit, kako se pok. J. hranila, svjedokinja odgovara da pok. J. nije imala ništa u nosu, da joj je nazočna samljela jaje i da joj je to dala na nos – nozdrvu.

Na upit suda, da li je pok. J. taj dan imala kakve cjevčice, svjedokinja navodi da ne zna, da njoj nitko ništa nije rekao. Svjedokinja navodi da je imala jake bolove i skričala. U stanu da su bile ona i pok. J., L. i I..

Svjedokinja M. M. iskazuje da joj je poznato da je pok. J. V. ostavila oporuku da pokretnu i nepokretnu imovinu ostavlja L. R.. N. da je bila dobra s L. i s njom upoznala pok. J. V.. Dalje navodi da je bila nazočna kad je

pok. Jelica V. sve ostavila L. R., da je to bilo u P.. Pet dana nakon oporuke da je J. umrla. Na upit u kakvom je stanju bila pred smrt, svjedokinja navodi da nije mogla hodati, ali je mogla pričati, da je bila pri svijesti, nije puno pričala. Otkad zna pok. J., da je ona uvijek govorila da će sve svoje ostaviti L. R.. Drugu rodbinu pok. J. nije viđala, ne zna da bi je posjećivali, nije joj poznato da su razgovarali s pok. J..

Te prilike, kada je pok. J. rekla da ostavlja sve L. R. da su bile nazočne još

L. i N. B..

N

a upit punomoćnika tužitelja, nakon koliko vremena je svjedokinja išla kod bilježnika kada je dala izjavu o usmenoj oporuci, svjedokinja odgovara da se ne sjeća. Na upit tko je sastavio ugovor o usmenoj oporuci, svjedokinja navodi, odvjetnik na nagovor J.

V.. Na daljnji upit, da li je odvjetnik bio nazočan prilikom davanja usmene oporuke, svjedokinja odgovara da misli da jest. Na daljnji upit, koliko je puta bila od davanja usmene oporuke do smrti J. V. u stanu, svjedokinja odgovara, dva puta otprilike, a na upit kako je svjedokinja dolazila do kuće u P., odgovara sa svojim autom. Na daljnji upit tko je svjedokinji rekao koliki iznos pok. J. V. ima, svjedokinja odgovara da je sama pok. J. V. govorila da ima otprilike 20.000,00 eura ušteđevine. Na upit tko je prilikom potpisivanja kazao da se iznos nalazi kod P. banke, svjedokinja odgovara da je to kazala pok. J.. Na daljnji upit koje su vrste bila ta novčana sredstva, svjedokinja odgovara da ne zna. Na upit koliko je pisana izjava imala svjedoka, svjedokinja odgovara da ne zna.

Svjedokinja N. B., u iskazu navodi da se sjeća da je 15. svibnja bila oporuka, sjeća se da je bio jedan odvjetnik, a sjeća se da je oporuku dala gđa V. koja je umrla. Svjedokinja da je tada bila nazočna, a to se sve da se događalo u P. kod gđe R. u kući. Gđa L. da ju je pozvala da dođe iz razloga jer gđa V. želi dati oporuku te ju pozvala da ja dođe kao svjedok. Navodi da gđu L. poznaje preko 30 godina, a tu njihovu tetku isto poznaje 30-ak godina, jer je ta L. tetka J. V. dolazila je i prije no što se razboljela, dok je bila zdrava, kod L. u P. i tu ju je upoznala. P.. J. V., kada je govorila što će kome ostaviti, da je rekla da ostavlja pare i sve svoje što ima L., T. i F., L. sinovima, svjedokinja da je upitala zašto ne ostavi i I., od sestre sinu, na što je ova odgovorila da neće, ali nije rekla razlog. Dalje navodi da su tu sjedili, popili sok i ona da je otišla, a nakon tri do četiri dana, L. je rekla da je pok. J. zaboljelo više nego prije, da je potom 20-og umrla.

Na upit punomoćnika tužitelja svjedokinji, da li je bila svjedok bila pisane oporuke, svjedokinja odgovara sa „da”, a na daljnji upit, da li je ta oporuka bila napisana i donesena svjedocima, svjedokinja odgovara da nije, da je tu bio odvjetnik koji je pisao oporuku i koju je onda ona potpisala. 15. svibnja da je oporuka potpisana od strane nje, a pok. J. je umrla 20-og.

Na upit o usmenoj oporuci, tko je napisao izjavu, svjedokinja odgovara da je izjava napisana 15-og , napisao ju je odvjetnik i oni su onda išli negdje kod ulice … da se udari pečat i da potpišu da su išli kod bilježnika. Na daljnji upit, da li je prilikom izdavanja te oporuke pok. J. ležala, svjedokinja odgovara da nije, da je tom prilikom sjedila, međutim tri do četiri dana poslije, kada je svjedokinja došla kod tužene, da je pok. J. ležala. Na daljnji upit, da li je pok. J. prilikom davanja usmene oporuke još nešto napisala, svjedokinja odgovara da se ona sjeća da je tom prilikom pok. J. rekla da svu svoju pokretnu i nepokretnu ostavlja L. R. i da su oni to potpisali. Ne sjeća se da bi nešto drugo rekla, da možda i jest, da je to bilo 2012. godine, ali se ona ne sjeća.

Svjedokinja G. B., iskazuje da joj je I. R. pričao o svojoj teti

J., kako je bolesna i kako se o njoj brine najviše L. R.. S obzirom na njene dijagnoze, svjedokinja da je išla kod pok. tete J., da bi L. pomogla ako nešto treba i tada bi joj teta J. rekla, da li nju L. nagradi s nečim, jer svjedokinja odvaja svoje vrijeme, jer da je ona L. nagradila. Navodi da ju je ista pitala, da li se L. pohvalila da ju je ona nagradila na način da joj je ostavila stan, spominjala je nekakav novac, međutim, svjedokinja ne zna o kojoj se svoti radilo, ali da je vezano uz novac spominjala i L. sinove. Kada je pok. J. otpuštena iz bolnice, kola hitne pomoći su je dovela u P. i kako je pokojna imala sondu i kateter, a patronažna služba tada nije došla, zbog čega je tužena pod 1. nazvala svjedokinju može li doći, tako da je svjedokinja svakodnevno kod L. išla i pomagala istoj te je naučila kako promijeniti vrećicu punu urina. Teta J. da bi znala reći svjedokinji da joj L. kupi kavu ili nešto. Kada je teta J. umrla, svjedokinja je otišla tu večer, pokojnicu okupala, izvukla kateter sondu, da su obukli robu koju je J. izabrala kada je bila živa i ostala je do dolaska mrtvozornika. Navodi da nije bila nazočna kada su prethodne dvije svjedokinje bile u P., a nije bila nazočna ni prilikom usmene oporuke koju je pok. J. dala u P..

Svjedokinja K. R. iskazuje da je pokojnu J. V. poznavala dugo

godina, da se ista razbolila i ona joj pomagala na način da ju je vodila u doktora i bilo gdje je trebalo. Kada bi došla kod nje, da bi joj pomogla kod kuće, nešto skuhala, kupila stvari i donijela što joj je trebalo. Svjedokinja da ju je odvela u bolnicu 7. prosinca 2011., a puštena je iz bolnice 19. prosinca 2011. Dosta je bila zahtjevna dok je bila bolesna, ali kako su se dugo poznavale, da joj je pomagala.

Na upit suda, svjedokinja navodi da nije bila nazočna kada je pokojna J. davala usmenu oporuku 15. svibnja 2012. Nadalje, na upit suda, navodi da joj stranke, niti tužitelji, niti tuženici nisu ništa u rodbinskoj vezi. Navodi da je L. R. jednom vidjela, kada je ova došla uzeti račune i još jednom, kada je L. donijela J. stvari, a kada je J.

izašla iz bolnice, tada joj je ova rekla da će oni preuzeti brigu o J.. F. i T. R. da ne poznaje, a M. S. da je jednom došla ovdje (misli na stan u kojemu stanuje svjedokinja), dok niti ostale ne poznaje.

Na upit suda, svjedokinja navodi, da od kada je J. otišla iz bolnice u veljači 2012., da je više nije vidjela, a L. R. joj je javila kad je J. umrla. Dalje navodi, da je ona išla po J. u bolnicu te je J. dovela taxijem iz bolnice kući, da taxi nije mogao doći do zgrade, jer je bio veliki snijeg, pomagala je J. sve dok nisu ušle u kuću.

Na upit suda može li odrediti zdravstveno stanje pok. J. V., da li je bila razumna i svjesna, svjedokinja iskazuje da je ova, dok nije izašla iz bolnice, bila svjesna svega, samo što je bila naporna, a koliko ona zna, da J. nije bila u kontaktu s rodbinom. Svjedokinja navodi da nikoga prije nije viđala od rodbine da bi dolazili, niti kući, niti u bolnicu, a za zadnja tri mjeseca njenog života, nakon što je izašla iz bolnice, da ne može reći ništa, jer je tada nije viđala

Na upit zamjenika punomoćnika tuženika, svjedokinja odgovara da je godinama dolazila u J. stan i to po dva puta dnevno i to dosta dugo trajalo, a nekada bi J. došla i do nje, a prije opisanog događaja da L. niti bilo koga od njene rodbine nije vidjela.

Na daljnji upit, da li je ikada uzimala novce s računa pokojne J., svjedokinja odgovara da nije, ali da je imala punomoć te sudu prikazuje izvornik i predaje kopiju punomoći P. vlasnice računa J. V. i opunumoćene K. R. od 5. siječnja 2012.

Čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-10632/2015 se utvrđuje da se isti vodio po tužbi tužitelja pod 1. M. S., pod 2. V. R., pod 3. M.

G., protiv tuženice L. R., radi utvrđenja, te je postupak dovršen donošenjem presude od 13. lipnja 2018. kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi „Utvrđuje se da pisana oporuka pred svjedocima sada pokojne J. V., rođene R., pokojnog

N., datirana sa „19. travnja 2012. godine” nije istinita ni pravno valjana”, potvrđene presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovnog broja Gž-347/2013. od 6. svibnja 2019.

Čitanjem pisanog pisanog sudskopsihijatrijskog nalaza i mišljenja izrađenog po Doc.dr.sc.prim. T. G., dr.med. stalnom sudskom vještaku za psihijatriju, zaprimljeno u spis 8. prosinca 2017. (list 21-25 spisa), u zaključku istoga vještak navodi da pok. J. V. u trenutku davanja usmene oporuke „tempore acti” nije imala izraženih psihosomatskih smetnji koji bi značajnije utjecali na njenu sposobnost razumijevanja i rasuđivanja te slobodnog odlučivanja.

Čitanjem psihijatrijskog nalaza i mišljenja, sačinjenog po Dr. S. B., sudskom vještaku za psihijatriju, na okolnosti sposobnosti za rasuđivanje u vrijeme izricanja usmene oporuke pok. J. V., zaprimljenom u spis 12. srpnja 2019. (list 66-71 spisa) vještakinja je mišljenja da u periodu izricanja usmene oporuke, u spisu i dostupnoj relevantnoj medicinskoj dokumentaciji postoje jasni medicinski podaci o psihičkom i fizičkom stanju pok. J. V., te je ista nakon otpusta s bolničkog liječenja 8. svibnja 2012. u svim segmentima funkcioniranja bila ovisna o njezi i pomoći druge osobe. Dalje navodi da je uvidom u otpusno pismo sa K. za neurologiju K. S. od 21. travnja 2012. razvidno da je ista, što se tiče razine svijesti zaprimljena u stanju sopora. P. svijesti da se dijele na poremećaje razine svijesti (kvantitativne) i poremećaje sadržaja svijesti (kvalitativne). Kod pok. J. V. da se radilo o kvantitativnom poremećaju svijesti od prijema u bolnicu pa dalje.

Sopor da je dublje sniženje razine svijesti te se takav pacijent ne budi spontano, a može se privesti svijesti samo bolnim podražajem i to na vrlo kratko i teško će se s njim uspostaviti kontakt. Pok. J. V. da je zaprimljena na K. za neurologiju K. S.

21. travnja 2012. u stanju sopora, a tijekom boravka na klinici je poremećaj svijesti oscilirao od zanesene svijesti do somnolencije.

Zaključak vještakinje je da informacije sadržane u raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji upućuju da je oporučiteljica u trenutku izricanja usmene oporuke bila teškog sveukupnog općeg i psihičkog stanja, kao i kvantitativnog poremećaja razine svijesti, ona nije sposobna da shvati domet svoje pravne radnje i njene moguće posljedice. Obzirom na teška tjelesna i psihička oboljenja i oštećenja, oporučiteljica je upućena na tuđu pomoć i time njena prosudba više nije potpuno slobodna te je od mogućeg utjecaja zainteresirane stranke. Do tada raspoloživi podaci da daju dovoljno osnova da se može zaključiti da oporučiteljica tempore acta nije imala sposobnosti za rasuđivanje i izjavljivanje u vrijeme izricanja usmene oporuke.

Nakon ocjene izvedenih dokaza, predloženih od parničnih stranaka, pojedinačno ih ocjenjujući te ih dovodeći u međusobnu svezu, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), sud je stajališta da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje neistinitosti i pravne nevaljanosti usmene oporuke pok. D. V. pred svjedocima od 15. prosinca 2012.

Tijekom postupka utvrđeno je kao nesporno da je oporučiteljica, sada pokojna D.

V. umrla 20. svibnja 2012. te dalje, da su tužitelji su rješenjem Općinskog suda u Splitu broj O-1783/12 od 29. rujna 2015. upućeni na parnicu protiv tuženih,

Sud upućuje na primjenu sljedećih zakonskih odredaba kao mjerodavnog prava:

Odredbom čl. 26. st. 1. Zakona o nasljeđivanju („NN” broj 48/03, 163/03,

35/05, 127/13, 33/15, dalje: ZN) je propisano da oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života.

Odredbom čl. 26. st. 2. ZN-a je propisano da je oporuka je ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem.

Odredbom čl. 29. ZN-a je propisano da je valjana je ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom.

Odredbom čl. 37. st. 1. ZN-a je propisano da oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku.

Odredbom čl. 37. st. 2. ZN-a je propisano da usmena oporuka prestaje vrijediti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena.

Odredbom čl. 39. st. 1. ZN-a je propisano da su svjedoci pred kojima je oporučitelj usmeno očitovao svoju posljednju volju dužni bez odgode napisati sadržaj oporučiteljeva očitovanja i što prije predati to sudu ili javnom bilježniku na čuvanje, ili ga usmeno ponoviti pred sudom ili javnim bilježnikom iznoseći kada je, gdje i u kojim je prilikama oporučitelj očitovao svoju posljednju volju.

Odredbom čl. 39. st. 2. ZN-a je propisano da neispunjenje dužnosti svjedoka iz stavka 1. toga članka ne šteti valjanosti usmene oporuke.

U konkretnom slučaju utvrditi je postojanje propisanih obilježja valjanosti usmene oporuke, posebno sposobnost oporučiteljice za rasuđivanje prilikom izjavljivanja oporuke.

Usmena oporuka može biti valjana ako je oporučitelj svoju volju očitovao usmeno, dakle, izgovorenim riječima, ako su tome nazočna najmanje dva svjedoka sposobna biti svjedocima usmene oporuke, ako se oporučitelj pritom nalazio u takvim izvanrednim okolnostima da zbog njih nije mogao valjano oporučiti ni u jednom drugom obliku i ako taj oblik oporuke nije izgubio valjanost protekom vremena (čl.37.st.1. i 2. ZN) .

Pojam izvanrednih okolnosti obuhvaća sve okolnosti objektivne i subjektivne naravi zbog kojih oporučitelj nije bio u mogućnosti napraviti pisanu oporuku, koje okolnosti treba prosuditi u ovom slučaju.

Na temelju navoda tužitelja iz tužbe te tijekom postupka proizlazi da je osnov tužbe nesposobnost oporučiteljice za rasuđivanje u vrijeme izricanja usmene oporuke te je primijetiti da se valjanost usmene oporuka po tužiteljima ne dovodi pravno u pitanje s nekih drugih osnova nepostojanja kakvih drugih zakonskih pretpostavki za valjanost usmene oporuke, zbog čega je u postupku kao razlog nevaljanosti usmene oporuke utvrđivano samo postojanje sposobnosti pok. J. V. za rasuđivanje prilikom izjavljivanja oporuke, a ne i ostalih pretpostavki za valjanost usmene oporuke.

Sposobnost za rasuđivanje je takvo duševno stanje oporučiteljice u kojemu je ona sposobna shvatiti prirodu i značenje svog postupka u vrijeme izjavljivanja oporuke, u smislu da zna, da svoju imovinu ili dio imovine, za slučaj smrti ostavlja određenoj osobi ili osobama. Dakle, zahtijeva se sposobnost oporučiteljice za rasuđivanje u vrijeme izricanja usmene oporuke.

Naglasiti je da se sposobnost za rasuđivanje pok. oporučiteljice u vrijeme izjavljivanja oporuke, ne može utvrditi isključivo na temelju iskaza svjedoka, već i psihijatrijskim vještačenjem sposobnosti iste za rasuđivanje u vrijeme nastanka oporuke te se na temelju svih navedenih i izvedenih dokaza, posebice na temelju rezultata psihijatrijskog vještačenja odlučuje o sposobnosti pok. oporučiteljice za rasuđivanje u trenutku izricanja predmetne usmene oporuke, time i pravne valjanosti iste.

U tom smislu odlučnim se ukazuje izvedeni dokaz psihijatrijskim vještačenjem na okolnosti sposobnosti za rasuđivanje u vrijeme izricanja usmene oporuke pok. J. V. po dr. S. B., sudskom vještaku za psihijatriju.

Na temelju detaljnog, stručnog i obrazloženog mišljenja vještaka Dr. S. B., naprijed citiranog proizlazi zaključak da oporučiteljica tempore acta nije imala sposobnosti za rasuđivanje i izjavljivanje u vrijeme izricanja usmene oporuke.

Tužitelji u podnesku od 23. rujna 2019. iskazuju suglasnost sa izvršenim vještačenjem stalnog sudskog vještaka dr. S. B..

Tuženici u podnesku od 26. studenog 2019. iskazuju prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, upućuju na sadržaj nalaza i mišljenja doc.dr.sc.prim. T. G. izrađenom prema istoj medicinskoj dokumentaciji, a prema kojem bi bilo utvrđeno da pok. J. V. u trenutku davanja usmene oporuke nije imala izraženih psihopatoloških smetnji koje bi značajnije utjecale na njezinu sposobnost razumijevanja, rasuđivanja i slobodnog odlučivanja. Pozivaju se na nalaz i mišljenje vještaka prim.mr.sc. Č. L. u pravomoćno okončanoj parnici pod poslovnim brojem P-10632/15 u kojoj su tužitelji osporavali valjanost pisane oporuke iste oporučiteljice od 19. travnja 2012, koji vještak je utvrdio da je pok. J.

V. prilikom sastavljanja oporuke postupala bez smetnji koje bi utjecale na njenu sposobnost. Predlažu zbog oprečnosti mišljenja vještaka sukladno čl. 261. st. 3. ZPP-a odrediti novo vještačenje i isto povjeriti prim.mr.sc. Č. L. jer je taj vještak u bitnom već upoznat sa dokumentacijom i stanjem spisa.

Prilikom saslušanja dr. S. B., stalnog sudskog vještaka iz psihijatrije, ista navodi da je sukladno navodu suda detaljno i iscrpno pročitala navedena vještva u predmetnom spisu te na podnesak tuženika od 26.studenog 2019., iznosi da ona nije nadvještak u predmetnom spisu da bi se očitovala o nalazu i mišljenju prethodnog vještaka stalnog sudskog vještaka dr. G.. Osobito se ističe da je u vještačenju navedenog vještaka, datum koji se spominje u njegovom vještu, a to je 19. travnja 2012. nije predmet ovog spora.

U spisu da postoje medicinski dokazi da, sada pok. J. V. tijekom usmenog izricanja oporuke nije pravilno shvaćala značenje (pravno i stvarno) svojeg postupanja. Prema takvom shvaćanju nije ni pravilno upravljala svojim postupcima jer nije bila svjesna prava i obveza koje ugovorom stječe.

Vještakinja da je imala u vidu otpusno pismo sa K. za neurologiju K. S. gdje je pok. J. V. bila hospitalizirana od 21. travnja 2012. do 8. svibnja 2012. u kojem je detaljno opisano fizičko i psihičko stanje, sada pok. J. V. pri prijemu i pri otpustu iz bolnice, o čemu se vještakinja izjasnila u svom pisanom nalazu i mišljenju.

Vještakinja ističe i svjedočenje nesrodne svjedokinje G. B. (medicinske

sestre sa dugogodišnjim radom na K. za psihijatriju K. S.) iznijeto na zapisnik na glavnoj raspravi kod Općinskog suda u Splitu održanoj 13. veljače 2017. u kojem navodi, (a vještakinja iznosi dio njenog svjedočenja koji se odnosi na vrijeme ovog spora):”… no nakon boravka u bolnici kada je J. V. dovedena u G., njeno zdravstveno se u cijelosti promijenilo pa je pokazivala znakove povremene lucidnosti a zbog bolova što je trpila bila je odsutna. Povremeno bi reagirala suludo te se činilo da to nije ona ista osoba.”

Shodno naprijed navedenom da ostaje u potpunosti pri zaključcima svoga nalaza i mišljenja dostavljenog sudu 12. srpnja 2019.

Na upit punomoćnika tuženika vještaku da se eksplicitno odredi koji dio iskaza svjedočenja G. B. uzima relevantnim za davanje svog današnjeg vještačkog iskaza i u tom smislu izjasniti u kojem retku iskaza iste na zapisniku u glavnoj raspravi na koju se poziva, vještakinja navodi da se rukovodila, kako je navela u nalazu i mišljenju u zadnjim rečenicama iskaza navedene svjedokinje, što je iščitala iz iskaza stalnog sudskog vještaka dr. Č. L..

Na upit punomoćnika tuženika vještakinji, kako tumači da je sada pok. V. u pisanoj oporuci prije mjesec dana od predmetne oporuke raspolagala novčanim sredstvima jednoj od tuženih, u odnosu na ovu prezentaciju na predmetnu oporuku, vještakinja navodi da je vještačila u ovom predmetu sukladno navodu suda u vrijeme davanja usmene oporuke sada pok. V., a posebno se napominje da je ista od 21. travnja 2012. do svibnja 2012. bila hospitalizirana na K. za neurologiju K. S. pod teškom kliničkom slikom moždanog udara potpune lijevostrane klijenuti, nemogućnosti gutanja somovencije i u takvom stanju je otpuštena kući. Upućuje na svoje pisanom mišljenje gdje se detaljno izjasnila o poremećaju svijesti odnosno o nemogućnosti u takvim stanjima davati adekvatnu oporučnu izjavu.

U pogledu iskaza svjedokinje G. B. iz vještačenja dr. Č. L. u

spisu ovog suda poslovnog broja P-10632/2015 i navod punomoćnika da bi to bio sadržaj na druge okolnosti i da se sadržaj tog iskaza svjedokinje B. ne može koristiti u ovoj parnici, na što punomoćnik tužitelja navodi da je sud rješenjem od 2. listopada 2017. pribavio spis broj P-10632/15 pa da su iskazi svjedoka saslušanih u toj parnici također su dokaz u ovoj parnici, punomoćnik tuženika se protivi takvim navodima jer iskaz svjedokinje B. iz tog drugog predmeta nije bio dio naloga suda za vještačenje u ovom predmetu niti predstavlja relevantnu med. dokumentaciju.

U pogledu sudskopsihijatrijskog nalaza i mišljenja, izrađenog po Doc.dr.sc.prim. T. G., dr.med. stalnom sudskom vještaku za psihijatriju, od 8. prosinca 2017.,

čitanjem istog, sud zaključuje, a kako je i naznačeno u nalazu i mišljenju da je isto izrađeno u odnosu na oporuku koju je ostaviteljica pred svjedocima dala 19. travnja 2012., dakle, ne odnosi se na oporuku od 15. svibnja 2012. koja je predmet ovog postupka, već koja je bila predmet postupka pod poslovnim brojem P-10632/15, uslijed čega se prigovor tužitelja iz podneska od 7. studenog 2018. ukazuje osnovanim. Ukazati je da je sud radi odgovora na prigovor u više navrata pozivao na ročišta glavne rasprave vještaka G., ali isti nije pristupao sudu, zbog čega je konačno sud odredio raspravnim rješenjem od 12. ožujka 2019. izvođenje dokaza novim vještačenjem, pa dalje i rješenjem od 28. svibnja 2019. odredio psihijatrijsko vještačenje na okolnosti sposobnosti za rasuđivanje i izjavljivanje u vrijeme izricanja usmene oporuke na dan 15. svibnja 2012. pok. J. V., umrle dana 20. svibnja 2012. te vještakom odredio dr. S. B., stalnog sudskog vještaka za psihijatriju.

Dalje je za ukazati da je spis ovoga suda poslovnog broja P-10632/15 pribavljen sukladno rješenju suda kojim je prethodni postupak zaključen od 2. listopada 2017, prihvaćajući takav prijedlog tužitelja budući istome prileži cjelokupna medicinska dokumentacija i medicinski karton pok. D. V., a koji spis u prelici prileži predmetnom spisu, tako da se iz istog <, zbog navedenih razloga mogla za potrebe ovog postupka koristiti medicinska dokumentacija u dokazne svrhe.

Posebno, u pogledu sudskopsihijatrijskog nalaza i mišljenja, izrađenog po Doc.dr.sc.prim. T. G., dr.med. stalnom sudskom vještaku za psihijatriju, sud isto ne prihvaća kao relevantan dokaz utvrđenju odlučnog činjeničnog stanja, budući se isto ne odnosi na usmenu oporuku koja je predmet ovoga spora.

Daljnji prijedlog tuženika, odrediti novo vještačenje, zbog proturiječnosti u nalazima i mišljenjima sudskih vještaka dr. G. i dr. B., se zbog navedenih utvrđenja i nepornog propusta vještaka dr. G. koje se ogleda u vještačenju sposobnosti za rasuđivanje prilikom sastava oporuke od 19. travnja 2012. dakle, ne one oporuke koja je predmet ovog spora, s te osnove ukazuje neosnovanim.

Neosnovanim se takav prijedlog ukazuje i obzirom na ostale okolnosti, budući je sud stajališta da je vještačenje obavljeno po dr. S. B., stalnom sudskom vještaku za psihijatriju te mišljenje i zaključak izrađeno po pravilima struke, na temelju svih okolnosti koje treba uzeti u obzir prilikom zaključivanja, detaljno obrazloženo i opisano zdravstveno stanje i stanje svijesti pok. oporučiteljice, na koje stanje ukazuje primjerice iskaz svjedokinje K. R., koja je vidjela pok. J. V. bila osam dana prije nego što je umrla, u stanu I. R., a da sa istom nije razgovarala, jer ova nije mogla razgovarati, samo je jednom otvorila oči.

Sud je stoga, odbio prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza određivanjem novog vještačenja te saslušanjem vještaka dr. G., smatrajući da je isto nepotrebno te bi izvođenje takvog dokaza samo bespotrebno odugovlačilo postupak.

U pogledu opetovanog dokaznog prijedloga tužitelja zaprimljenim u e-spis 28. rujna 2020., u 16,46 sati, dan prije održavanja završnog ročišta glavne rasprave, pored toga što sud smatra da je trebao biti dostavljen ranije, o prijedlozima u istome nije odlučivano budući su takvi prethodni dokazni prijedlozi već odbijeni.

Zaključno, na temelju mišljenja i zaključka, smatrajući da je isto relevantno kao odlučni dokaz, sve kao rezultat vještačenja izrađenog po dr. S. B., stalnom sudskom vještaku iz psihijatrije, iz naprijed opisanih i obrazloženih razloga, ne nalazeći u navodima tuženika osnovanih prigovora nalazu i mišljenju, sud smatra da pok. oporučiteljica J.

V. u vrijeme izricanja usmene oporuke dana 15. svibnja 2012. nije imala sposobnosti za rasuđivanje i izjavljivanje oporuke, uslijed čega nije ispunjena zakonska pretpostavka iz naprijed citirane odredbe čl. 26. st. 1. ZN-a. za pravnu valjanost usmene oporuke.

Slijedom opisanog i utvrđenog, tužbeni zahtjev tužitelja pod 1, 2. i 3. se ukazuje osnovanim, zbog čega je isti prihvaćen i odlučeno kao u izreci pod 1.

Odluka o parničnom trošku, temelji se na odredbama čl. 164 st. 1., čl. 154. st. 1. ZPP- a odlučujući po specificiranom zahtjevu punomoćnika tuženika uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) važeće u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji.

Tužiteljima se obzirom na vrijednost predmeta spora i uspjeh u cijelosti u parnici, priznaje trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a isti se odnosi na trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), zastupanja na ročištu od 21.10.2017., ročištu od 7.11.2017., ročištu od 9.7.2018., ročištu od 15.10.2018., ročištu od 9.1.2019., ročištu od 12.3.2019., ročištu od 10.5.2019., ročištu od 2.6.2020., ročištu od 13.7.2020., ročištu od 29.9.2020. u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr. 9.t.1.Tarife), zastupanja na ročištu od 13.9.2018., ročištu od 7.11.2018., ročištu od 21.2.2019., ročištu od 26.2.2020. u iznosu od po 25 bodova svako (Tbr. 9.t.5. Tarife), sastava obrazloženih podnesaka od 21.12.2017.,7.11.2018. 23.9.2019. u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr. 8.t.1.Tarife), što ukupno predstavlja 1.500 bodova. Sukladno Tbr. 36. Tarife, budući odvjetnik kao punomoćnik tužitelja pod 1, 2. i 3. zastupa tri osoba, to mu pripada pravo na povećanje tarifnih stavaka od 20%, dakle, 300 bodova što ukupno predstavlja 1.800 bodova. Kako je vrijednost jednog boda 10,00 kuna to predstavlja iznos od 18.000,00 kuna koji se uvećava za 25% na ime pripadajućeg PDV-a (4.500,00 kuna) što čini ukupan iznos od 22.500,00 kuna kao trošak zastupanja. Ovome iznosu pridodan je iznos od 850,00 kuna na ime sudske pristojbe za tužbu i 850,00 kuna na ime sudske pristojbe za presudu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama, daljnji troškovi na ime nagrade vještaku od 2.000,00 kn, nagrade vještaku od 3.000,00 kn te naknade troškova izlaska suda radi saslušanja svjedokinje u iznosu od 372,80 kuna, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 29.572,80 kuna, koji iznos su tuženici u obvezi naknaditi tužiteljima.

Tužiteljima nije priznat trošak zastupanja na pojedinim ročištima koja su odgođena prije početka raspravljanja, nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 1.8.2017. budući isto nije niti održano, niti je pristupio punomoćnik tužitelja te nisu priznati troškovi na ime sastava pojedinih podnesaka kojima se dostavljaju dokazi o uplati predujma troškova ili dostavljaju punomoći za zastupanje stranaka, potom nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude, jer se radi o radnji koja nije nužna za odlučivanje o predmetu. Slijedom opisanog je zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu za isplatu iznosa od 18.124,70 kuna, više od dosuđenoga odbijen kao neosnovan.

Radi navedenoga je odlučeno kao u izreci pod 2.

U pogledu prijedloga tužitelja za osiguranje određivanjem privremene mjere, istaknutim u tužbi, sud smatra isti neosnovanim te upućuje da tužitelji nisu učinili vjerojatnim i dokazali opasnost da bi bez takve mjere protivnici osiguranja spriječili ili znatno otežali ostvarenje tražbine, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, posebno u dijelu koji se odnosi na otuđenje ili opterećenje nekretnine opisane u prijedlogu, a koja uopće nije predmet spora, niti istaknuli o kakvoj vrsti tražbine se radi, zbog čega sud smatra da nisu ispunjeni zakonski uvjeti propisani odredbama čl. 341. i čl. 344. Ovršnog zakona („NN broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, dalje OZ), slijedom čega je sud rješenjem odbio taj prijedlog.

U Splitu, 16. studenog 2020.

S U D A C

Daniel Ban,v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.