Legislator Case Law & Legislation
Rev-1037/2011-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal as inadmissible for failing to specify a precise legal question under Civil Procedure Law.

Case Number Rev-1037/2011-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiffs' appeal against the County Court's judgment regarding traffic accident damages. The plaintiffs requested review based on a vague question about driver negligence regarding turn signals, but failed to articulate a specific legal issue. The court ruled that the appeal was inadmissible because it lacked the required elements of a clearly defined legal question and supporting reasons for uniform law application.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku: An extraordinary appeal is inadmissible if it fails to specify a precise legal question and provide reasons for its importance to the uniform application of law.

Keywords

AI generated
extraordinary appeal inadmissible appeal uniform application of law civil procedure law legal question specification

Cited Legislation

AI generated
čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 382. st. 3. Zakona o parničnom postupku
čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev 1037/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Mirjani Magud, u pravnoj stvari I-tužitelja I. P.1 iz T., II-tužiteljice I. P. iz T., i III-tužiteljice M. P. iz T., koje sve tužitelje zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u N., protiv tuženika K. V. I. G. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja, protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-696/09-2 od 10. ožujka 2011. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Našicama poslovni broj P-327/06-46 od 31. prosinca 2008., 18. listopada 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija protutužitelja I. P.1 , drugotužiteljice I. P. i trećetužiteljice M. P. se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Nalaže se tuženiku K. V. I. G. d.d. Z., …, da tužitelju I. P. isplati 2.277,80 kn zajedno sa z.z. kamatom koja teče od 6. srpnja 2006. do isplate i to u roku od 15 dana.

Nalaže tuženiku da tužiteljici M. P. na ime naknade štete isplati 2.500,00 kn zajedno sa z.z. kamatom koja teče od 29. srpnja 2006. do isplate i to u roku od 15 dana. Nalaže tuženiku da tužiteljici I. P.1 na ime naknade štete isplati 500,00 kn zajedno sa z.z. kamatom koja teče od 29. srpnja 2006. do isplate i to u roku od 15 dana.

Preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja se odbija.

Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove postupka u iznosu od 3.385,00 kn u roku od 15 dana.“

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, a žalba tuženika se uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Našicama broj P-327/06-46 od 31. prosinca 2008. godine: a) potvrđuje u dijelu pod stavkom IV/ u kojem preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja se odbija,

b) preinačava u dijelu pod stavkom I/, III/ i IV/ i sudi:

1/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja I. P.2 za isplatu iznosa od 2.277,80 kn zajedno sa zateznom kamatom od 6.srpnja 2006. do isplate, kao i zahtjev I. P.1 za isplatu 500,00 kn zajedno sa zateznom kamatom od 29. srpnja 2006. do isplate, te se tužitelji I. P.2 , I. P.1 i M. P. odbijaju i sa zahtjevom za cjelokupni parniči trošak, kao i trošak žalbe.

2/ Nalaže se tužiteljima I. P.2 , I. P. i M. P. da tuženiku naknade parnični trošak u ukupnom iznosu od 6.435,00 kn, kao i trošak žalbe u iznosu od 887,50 kn, u roku 15 dana.

3/ S preostalom visinom parničnog trošak tuženik se odbija.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju su izjavili I-, II- i III-tužitelji pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP). Predlažu prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija I-, II- i III-tužitelja je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP koja se primjenjuje na temelju odredbe čl. 53.st.4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11) u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoje različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava trebalo preispitati sudsku praksu.

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz st. 2. ovog članka, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP, jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s time u vezi dopuštenosti revizije, potrebno je da revizija sadrži slijedeća tri elementa: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

U konkretnom slučaju, revidenti su u reviziji naznačili pitanje:

„Postoji li krivnja, i koji stupanj krivnje vozača koji se upusti u pretjecanje vozila s uključenim pokazivačem smjera?“, smatrajući da bi revizijski sud trebao zauzeti stajalište o ulozi pokazivača smjera u prometnim nesrećama prilikom skretanja odnosno pretjecanja vozila.

Imajući na umu naprijed navedeno, valja reći da je riječ o općenitom pitanju, a ne o određeno naznačenom materijalnopravnom ili postupovnopravnom pitanju koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Naime, kako je riječ o tzv. izvanrednoj reviziji, Vrhovni sud nije ovlašten sam kreirati (formulirati) pravno pitanje i pronalaziti razloge zbog kojih bi pravno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Da bi neko pravno pitanje bilo određeno naznačeno, potrebno je da bude individualizirano tako da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju je riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno.

Prema tome, predmetna revizija ne sadrži propisane pretpostavke koje su na temelju odredbe čl. 382. st. 3. ZPP revidenti bili dužni navesti za ocjenu dopuštenosti revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP, pa ista nije dopuštena.

Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 18. listopada 2012.

Sudac:

Mirjana Magud, v.r.