Rev-949/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-949/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednice vijeća, te Ivke Zlokić, Nenada Perina, mr. sc. Olge Jelčić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Rijeke, koga zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv tuženika: 1. M. P. i 2. M. P. , oboje iz R., koje zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u R., radi ispražnjenja stana, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 18. svibnja 1994. godine br. Gž-407/94-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 21. siječnja 1994. godine br. P-573/92-13, u sjednici održanoj dana 9. srpnja 2002. godine

p r e s u d i o j e

Odbija se revizija tuženika M.P. i M.P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

«Tuženici M.P. i M.P. dužni su isprazniti stan u R. u visokom prizemlju, koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, dvije izbe, hodnika, WC-a, kupaone i šupe u dvorištu, ukupne površine 96 m , te isti slobodan od osoba i stvari predati tužitelju sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.»

Sud drugog stupnja potvrdio je prvostupanjsku presudu.

Tuženici su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka uz prijedlog da se drugostupanjska i prvostupanjska presuda ukinu i odbaci tužba.

Na reviziju nije odgovoreno niti se o njoj izjasnilo nadležno državno odvjetništvo. Revizija nije osnovana.

Revident smatra da su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92 i 112/99; dalje ZPP), jer su pogrešno protumačili odredbu čl. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima (Narodne novine 22/92; dalje ZID ZSO). Naime, tom zakonskom odredbom da je regulirana primjena materijalnopravnih a ne procesnopravnih elemenata stambenopravnih odnosa, zbog čega da bi u ovoj pravnoj stvari bilo nadležno postupati upravno tijelo odnosno stambeni organ, a ne sud.

U ovoj pravnoj stvari tužba je podnesena 25. veljače 1992. godine, dakle prije stupanja na snagu ZID ZSO (koji je stupio na snagu 17. travnja 1992. godine). Prema odredbi čl. 120. st. 2. Zakona o stambenim odnosima (Narodne novine 51/85; dalje ZSO), koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, za iseljenje podstanara koji je nastavio koristiti stan nakon što je stanar prestao koristiti stan nadležan je redovni sud. Člankom 4. st. 1. ZID ZSO izmijenjen je čl. 120. st. 2. ZSO, tako da je za iseljenje podstanara koji je nastavio koristiti stan nakon što je stanar prestao koristiti stan nadležan stambeni organ. Međutim odredbom čl. 5. ZID ZSO određeno je da će se postupci pokrenuti primjenom odredbe čl. 120. ZSO nastaviti i dovršiti primjenom odredaba tog zakona.

Kako je odredba čl. 120. ZSO uređivala materijalnopravni status podstanara u slučaju prestanka stanarskog prava stanara odnosno vlasnika stana na korištenje stana, iz čijeg je prava proizlazilo pravo podstanara da koristi stan, ali i istovremeno je propisala sudsku nadležnost za iseljenje podstanara, to su odredbom čl. 5. ZID ZSO obuhvaćeni ne samo materijalnopravni već i procesnopravni učinci čl. 120. ZSO, što znači da su se postupci radi iseljenja podstanara započeti prije stupanja na snagu ZID ZSO nastavljali pred sudom. Stoga je pravilno stajalište nižestupanjskih sudova da su za suđenje u ovoj pravnoj stvari stvarno nadležni.

Dosljedno izloženom stajalište je ovog suda da nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP kao ni povredu iz istog članka toč. 10. ZPP, na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 386. ZPP, te kako je i materijalno pravo pravilno primijenjeno, revizija tuženika odbijena je kao neosnovana temeljem čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 9. srpnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Miljenka Vraničar, v. r.