Croatian Supreme Court quashes criminal verdict for using unexamined internal police notes as sole evidence.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia quashed the first-instance verdict and remanded the case for retrial due to a procedural violation. The lower court convicted the defendant solely on an internal police report obtained without examination during the main trial, violating the requirement that evidence must be presented and debated openly. The court ruled that relying on such unexamined documents constituted a material breach of criminal procedure laws, necessitating a new trial where the defendant's presence and cross-examination are guaranteed.
Legislator headnote
AI generatedČl. 337. st. 1. ZKP; Čl. 354. st. 2. ZKP: A criminal verdict based exclusively on evidence not presented or debated during the main trial constitutes a material violation of criminal procedure requiring the quashing of the judgment and remand for retrial.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-375/1993-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike, mr. Frančula Rudolfa, Gudelj Milana i mr. Zmajević Branka, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke, kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. P. S., zbog kriv. djela iz čl. 142. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Sisku od 18. siječnja 93. K-32/92, u sjednici održanoj 1. prosinca 1993. saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Vidić Pavla,
r i j e š i o j e:
Uvažava se žalba opt. P. S., ukida se pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanom presudom oglašen je u odsutnosti opt. P. S. krivim, zbog kriv. djela iz čl. 142. st. 1. OKZRH (sada čl. 120. st. 1.), te je temeljem istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.
Po čl. 98. st. 1. u vezi čl. 95. st. 2. toč. 6. i 7. ZKP (sada čl. 90. st. 1. u vezi čl. 87. st. 2. toč. 6. i 7.) optuženik je obvezan na naknadu troškova krivičnog postupka u iznosu od 25.000 HRD i na platež paušala u iznosu od 5.000 HRD.
Po čl. 108. st. 2. ZKP (sada čl. 100. st. 2.) ošt. INI, Rafineriji nafte S. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u protuvrijednosti HRD – 130,749.740 USA dolara prema tečaju na dan plaćanja sa kamatom u visini eskontne stope koju mjesečno utvrđuje Narodna banka Hrvatske uvećanom za 20%, u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.
Protiv ove presude podnio je žalbu u ime opt. P. S. branitelj po službenoj dužnosti M. M., odvjetnik iz S., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni i imovinskopravnom zahtjevu i predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno preinači u smislu žalbenih navoda.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja.
Žalba je osnovana.
Opravdano se u podnesenoj žalbi prigovara utvrđenjima suda prvog stupnja, a posebno neformalnom iskazu korištenom u postupku.
Naime, sud prvog stupnja je svoj zaključak da je opt. P. S. bio zapovjednik artiljerijske jedinice koja je gađala industrijsku zonu i civilne objekte u S., temeljio isključivo na službenoj bilješci organa unutrašnjih poslova PU S. od 15. travnja 1992. godine o obavljenom informativnom razgovoru sa M. P. (list 10 spisa).
Međutim prema propisu čl. 337. st. 1. ZKP podloga za donošenje presude mogu biti samo činjenice i dokazi koji su izneseni na glavnoj raspravi, u pravilu neposredno, a posredno kada odredbe postupka to dozvoljavaju, ali ne i oni koji nisu izneseni i raspravljeni ili koji nisu podobni da služe kao dokaz, kao što je to ovdje slučaj sa obavijesti koje su organi unutrašnjih poslova prikupili u smislu čl. 142. st. 1. i 2. ZKP.
Kako je u ovom krivičnom predmetu osuđujuća presuda zasnovana na neformalnom dokazu i kako je time u toku glavne rasprave povrijeđena odredba čl. 337. st. 1. ZKP, što je bilo od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude, pa je time ostvarena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZKP, a uslijed toga je i činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, valjalo je podnesenu žalbu uvažiti, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će biti dužan voditi računa o pravilnoj primjeni Zakona o krivičnom postupku, te utvrditi gdje se optuženik nalazio u inkriminiranom vremenu, koje mjesto je zauzimao, o čemu može imati saznanja svjedok P. T. iz S., (list 11 spisa), a biti će potrebno saslušati i druge osobe kojima je poznato na kojim dužnostima se optuženik nalazio u kritično vrijeme i kakova je bila njegova aktivnost, te po potrebi provesti i druge dokaze.
Na temelju činjenica i dokaza iznesenim na glavnoj raspravi, sud prvog stupnja će ocijeniti da li je optuženik postupio i djelovao na način kako ga se tereti i time ostvario obilježja krivičnog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH.
Zbog iznesenih razloga trebalo je riješiti kao u izreci (čl. 375. st. 1. ZKP).
U Zagrebu, 1. prosinca 1993.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Tomerlin-Almer Rajka, v.r.
dr. Novoselec Petar, v.r.