Rev-1691/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1691/1990-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Augusta Husinca, Gordane Gasparini, Zlatka Crnića i Jakoba Miletića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja S. filijala N. iz N., koga zastupa B. I., odvjetnik iz N., protiv tuženih Č. Ž. i Č. D. iz N. koje zastupa S. I., odvjetnik iz N., radi utvrđenja i iseljenja iz stana, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 1. IX. 1988. br. Gž-729/88-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Našicama od 30.

XII. 1987. br. P-203/84, u sjednici održanoj dana 15. kolovoza 1990,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom Okružnog suda u Osijeku od 1. IX. 1988. br. Gž-729/88-2, odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Našicama od 30. XII. 1987. br. P-203/84, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da tuženi nisu stekli stanarsko pravo na stanu koji se nalazi u N., …, a koji se sastoji od tri sobe, predsoblja, kuhinje, hodnika, kupaonice, WC-a i drvarnice, te da su dužni iseliti i od osoba i stvari osloboditi opisani stan i predati ga tužitelju u roku od 15 dana, kao i naknaditi parnični trošak, a naprotiv, tužitelj je obavezan da tuženima naknadi parnični trošak u iznosu od 97.500 dinara (9,75 konv. dinara) u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Protiv citirane drugostepene pravomoćne presude, pravodobno je izjavio reviziju tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložio da se nižestepene presude ukinu i da se predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Na reviziju tužitelja nije odgovoreno, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o reviziji.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Ovdje se radi o sporu da li tuženi kao bivši članovi porodičnog domaćinstva stanara imadu pravo nastaviti korištenje stana nakon napuštanja stana od strane nosioca stanarskog prava.

Dakle, radi se o sporu iz čl. 67. Zakona o stambenim odnosima.

Prema odredbi čl. 106. istog Zakona, revizija je dopuštena u sporovima iz čl. 65, 68, 91, 97, 122, 125, 141, 142 i čl. 146.

U navedenim sporovima revizija je uvijek dopuštena bez obzira na vrijednost predmeta spora. U ostalim stambenim sporovima dopustivost revizije se određuje prema vrijednosti spora u smislu čl. 382. Zakona o parničnom postupku.

Prema dopisu SIZ-a u stambeno komunalnoj i urbanističkoj djelatnosti na području Općine Našice, od 24.

XI. 1989. br. 371-04/89-01/22, stanarina za sporni stan u vrijeme podnošenja tužbe (studeni 1982), iznosila je mjesečno 648 dinara (0,06 konv. dinara). To znači da je vrijednost predmeta spora iznosila 7.776 dinara (0,77 konv. dinara).

U vrijeme donošenja pobijane drugostepene presude važile su odredbe Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o parničnom postupku ("SI. list SFRJ", br. 69/82 koji je stupio na snagu 27. XI. 1982) kojim su uz ostalo izmijenjene pretpostavke pod kojima stranke mogu izjaviti reviziju protiv drugostepene pravomoćne presude.

Prema odredbi čl. 11. st. 3. tog Zakona, o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostepenog suda donesene prije stupanja na snagu tog zakona, rješavat će se po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana stupanja na snagu tog zakona. To znači da se po navedenom zakonu rješava o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostepenog suda donesenoj nakon 27. XI. 1982.

Navedenim Zakonom o izmjeni i dopuni ZPP-a, izmijenjen je između ostalog, čl. 382. st. 3-, tako da revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 50.000 dinara (5 konvertibilnih dinara).

Revizija bi u ovom slučaju bila dopuštena kada bi vrijednost predmeta spora prelazila 50.000 dinara (5 konv. dinara), a budući da prema čl. 38. ZPP-a vrijednost predmeta spora iznosi svega 7.776 dinara (0,77 konv. dinara), to je temeljem čl. 392. Zakona o parničnom postupku revizija tužitelja odbačena kao nedopuštena.

U Zagrebu, 15. kolovoza 1990.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.