Legislator Case Law & Legislation
Gž Ovr-432/2019-2 AI generated

Gž Ovr-432/2019-2 · Županijski sud u Zadru

Case Number Gž Ovr-432/2019-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sanje Dujmović, kao predsjednice vijeća, Marina Grbića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Željka Đerđa, kao člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja: 1. P. b. d. d., Z., zastupana po punomoćniku D. I., odvjetniku u Č., 2. Lj. H.iz V., 3. J. V. iz V., i 4. Ž. V. iz O., svi zastupani po punomoćniku J. V., odvjetnik u Č., protiv ovršenika: 1. Z. O. i 2. M. O., oboje iz V., i zastupani po punomoćnicima, odvjetnicima iz Z. O. U. M. F., B. P. V. i A. F. iz V., radi naplate novčane tražbine na nekretninama ovršenika, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-742/2018 od 17. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 9. srpnja 2019.,

Legislator headnote

AI generated

Gž Ovr-432/2019-2 · Županijski sud u Zadru: Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud u donošenju pobijanog rješenja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP) i čl. 19. st.1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, a ni onu iz točke 11. na koju se upire u žalbi jer rješenje nema proturječnosti ili nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 5 Gž Ovr-432/2019-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sanje Dujmović, kao predsjednice vijeća, Marina Grbića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Željka Đerđa, kao člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja: 1. P. b. d. d., Z., zastupana po punomoćniku D. I., odvjetniku u Č., 2. Lj. H.iz V., 3. J. V. iz V., i 4. Ž. V. iz O., svi zastupani po punomoćniku J. V., odvjetnik u Č., protiv ovršenika: 1. Z. O. i 2. M. O., oboje iz V., i zastupani po punomoćnicima, odvjetnicima iz Z. O. U. M. F., B. P. V. i A. F. iz V., radi naplate novčane tražbine na nekretninama ovršenika, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-742/2018 od 17. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 9. srpnja 2019.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba ovršenika Z. i M. O. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-742/2018 od 17. prosinca 2018.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbijen prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe s obrazloženjem da je po čl. 61. Ovršnog zakona («Narodne novine», broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 - dalje OZ) potrebno da budu kumulativno ispunjena dva uvjeta za odgodu ovrhe, da su ovršenici ispunili prvi uvjet jer su podnijeli žalbu nakon proteka roka protiv rješenja o ovrsi iz čl. 49. OZ-a, da se u ovršnom postupku prisilno ostvaruje tražbina ovrhovoditelja, da provedba ovrhe na nekretninama dovodi do gubitka istih tako da nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ne predstavlja šteta koja redovito, po samom tijeku stvari, nastaje u ovršnom postupku (tim više ako je ovršenik nekretnine koje su predmet ovrhe prethodno dao u zalog ovrhovoditelju radi osiguranja tražbine koja se ostvaruje ovrhom, kao što je ovdje slučaj), već je za odgodu ovrhe potrebna vjerojatnost nastanka štete u većem opsegu, da je potrebno upozoriti na odredbu čl. 70. st. 5. OZ-a prema kojoj se nekretnine za stanovanje ne smatraju stvarima koje su nužne za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, osim ako zakonom nije drukčije određeno, budući da iznimka iz zadnjeg dijela potonje rečenice nije predviđena, ne može se smatrati da bi daljnjom provedbom ovrhe na nekretninama ovršeniku nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, da se ovršenici u prijedlogu za odgodu pozivaju na odredbe Zakona o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 29/18 i 32/19, dalje ZOPG) koji zakon je stupio na snagu 5. travnja 2018. godine te se ne primjenjuje u ovom ovršnom postupku obzirom da je ovaj ovršni postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu još 29. travnja 2004. godine (ispravno 5. lipnja 2003.) pa ovršenici nisu učinili vjerojatnim vrstu ili opseg nenadoknadive ili teško nadoknadive štete koju bi provedbom ovrhe pretrpjeli, odnosno da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje zbog čega je sud prijedlog za odgodu ovrhe ocijenio neosnovanim.

Žale se ovršenici iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da se rješenje preinači ili ukine.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud u donošenju pobijanog rješenja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP) i čl. 19. st.1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, a ni onu iz točke 11. na koju se upire u žalbi jer rješenje nema proturječnosti ili nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

Također nije pogrešno primijenjeno materijalno (ovršno) pravo kada je prijedlog za odgodom odbijen s obzirom da ovršenici nisu dokazali kumulativno postojanje zakonskih pretpostavki iz čl. 61. OZ-a jer iako su protiv pravomoćnog rješenja o ovrsi izjavili izvanrednu žalbu iz čl. 49. OZ-a treba reći da se žalba i prijedlog za odgodu ovrhe temelje u bitnom na mogućoj primjeni odredbe čl. 41. ZOPG-a koja je stupila na snagu tek 5. travnja 2018. i koji Zakon ne propisuje iznimnu, opravdanu i posebnu mogućnost retroaktivne primjene te odredbe u smislu čl. 90. st. 5. Ustava Republike Hrvastke („Narodne novine“ broj 56/90, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) jer je zabrana takve primjene jedno od temeljnih ustavnih načela pravnog poretka Republike Hrvastke.

Osim toga, prema odredbi čl. 41. st. 1. ZOPG-a da bi se od ovrhe izuzeo dio poljoprivrednih resursa upisanih u Upisnik OPG-ova potrebno je da predmetno novčano potraživanje proizlazi iz obveze nastale u obavljanju gospodarske djelatnosti OPG-a što ovdje ipak nije slučaj.

Iz spisa predmeta proizlazi da je pravomoćnim rješenjem od 22. ožujka 2019. u međuvremenu obustavljena ovrha u odnosu na 1. ovrhovoditeljicu, ali se i dalje vodi ovrha povodom prijedloga za ovrhu ostalih ovrhovoditelja od 2. do 4. na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi od 6. ožujka 2006. poslovni broj Ovro-66/05.

Ti ovrhovoditelji su pristupili u već pokrenuti ovršni postupak, u smislu čl. 80. OZ-a, koji je već vodila ovrhovoditeljica M. b. d.d., Č., a sada P. b. d.d., Z., na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi od 26. ožujka 2003. poslovni broj Ovro-393/03.

Međutim, ti ovrhovoditelji svoje novčano potraživanje, koje se treba prisilno namiriti u ovrsi, temelje na ugovoru o zajmu još iz 1994. pa je irelevantno široko žalbeno ukazivanje da je OPG ovršenika upisan u Upisnik OPG-ova još 2003. jer predmetna novčana tražbina ovrhovoditelja bjelodano nema nikakve veze sa poslovanjem OPG-a ovršenika.

Slijedom navedenog valjalo je temeljem čl. 380. točka 2. ZPP-a u svezi čl. 19. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenika i potvrditi pobijano rješenje.

Odluka o trošku žalbenog postupka, u supsidijarnoj primjeni odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, je izostala jer ovršenici nisu popisali trošak žalbenog postupka.

U Zadru, 9. srpnja 2019.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Sanja Dujmović