I Kž-167/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 167/01-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Katice Jelić, Ante Potrebice, Vesne Vrbetić i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zlatka Gledeca, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. Č. zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi čl. 33. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 16. studenog 1999. godine broj K-70/98, u sjednici održanoj dana 22. srpnja 2003. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba opt. M. Č. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Vukovaru optuženi M. Č. proglašen je krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u svezi čl. 33. KZ, činjenično i pravno opisanog u njenoj izreci i po tim propisima osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.

Na temelju čl. 122. st. 1. u svezi čl. 119. st. 1. i 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 110/97, 58/99, 112/99 i 58/02, u daljnjem tekstu ZKP), optuženik je na ime paušala dužan uplatiti iznos od 800,00 kn.

Na temelju čl. 132. st. 2. ZKP oštećeni D. R. se sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućuje na parnicu.

Protiv te presude podnio je žalbu optuženik, kome je suđeno u odsutnosti, po branitelju A. B., odvjetniku iz V., iz svih osnova zbog kojih se presuda može pobijati žalbom (čl. 366. ZKP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, predložio je da se žalba optuženika kao neosnovana odbije.

I Kž 167/01-3

Žalba nije osnovana.

Obrazlažući žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik navodi da je sud pri donošenju pobijane presude povrijedio odredbu čl. 351. st. 2. ZKP jer da pri izvođenju zaključka o tome je li neka činjenica utvrđena nije savjesno ocijenio tijekom glavne rasprave izvedene dokaze niti pojedinačno, a niti u svezi s ostalim dokazima slijedom čega, po stanovištu žalitelja, postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP i nije dokazano da bi se u ponašanju optuženika kritične zgode stekla bitna obilježja bića kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim i osuđen.

Suprotno tako istaknutim žalbenim navodima optuženika, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ne nalazi u pobijanoj presudi povredu na koju upućuje optuženik u svojoj žalbi. Ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da je prvostupanjski sud, na temelju provedenog postupka pravilnom i savjesnom analizom i ocjenom obrane optuženika i izvedenih dokaza, a to ne samo iskaza ošt. D. R., već i ostalih izvedenih dokaza, napose iskaza svjedoka D. M., sve odlučne činjenice pouzdano utvrdio i ispravno zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u svezi čl. 33. KZ. Naime, u svom iskazu ošt. D. R., kojem sud poklanja vjeru i za to daje jasne, logične i uvjerljive razloge koje kao ispravne prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, iskazuje da je optuženik iz automobila na mjestu suvozača gdje je sjedio, kada je on došao do njega i upitao ga "zbog čega gospodine nama jebete mater i pretite da ćete nas ubiti", odmah nakon tih njegovih riječi iz pištolja ispalio metak prema njemu. U svom iskazu danom istražnom sucu, a pročitanom na glavnoj raspravi iz razloga navedenih u čl. 331. st. 1. toč. 1. ZKP, svjedok D. M., kojem prvostupanjski sud također poklanja vjeru i za to daje u svemu valjane razloge, koje kao ispravne prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, iskazuje da je vidio da je optuženik repetirao pištolj i da je ispalio jedan projektil u pravcu oštećenika i vidio je da je oštećenik krvav. Iz nalaza pak liječnika vještaka prim.dr. D. B. (list 38 spisa) i njegovog mišljenja proizlazi da je ošt. D. R. kritične zgode zadobio prostrijelnu ozljedu desne strane lica djelovanjem projektila ispaljenog iz vatrenog oružja. Kada optuženik, kao poznavatelj oružja, kako to proizlazi iz podataka u spisu, pištolj usmjerava prema oštećeniku i to prema njegovoj glavi i ispaljuje projektil očito je, svjestan da iz pištolja može usmrtiti oštećenika i hoće njegovo usmrćenje, dakle postupa s izravnom namjerom, kako to ispravno zaključuje i prvostupanjski sud. Zbog toga, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, tijekom glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom, a ni pri donošenju pobijane presude, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje žalba optuženika, a nije ostvarena niti koja druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ovaj drugostupanjski sud, temeljem čl. 389. st. 1. toč. 1. ZKP pazi po službenoj dužnosti.

Isto tako, nije u pravu optuženik ni kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Zapravo, prvostupanjska presuda se ni ne pobija zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer žalitelj ne navodi niti obrazlaže koje to činjenice i okolnosti nisu raspravljane, već pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu prigovara ocjeni izvedenih dokaza, napose ocjeni iskaza svjedoka D. M., navodno prijatelja oštećenog, zbog njegove eventualne pristranosti.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju iscrpne analize te brižljive i savjesne ocjene svih izvedenih dokaza, uključujući tu u prvom redu iskaz ošt. D. R.,

I Kž 167/01-3

iskaza svjedoka D. M. te iskaza svjedoka M. K., sve odlučne činjenice pouzdano utvrdio i ispravno zaključio da se u postupanju optuženika stječu bitna obilježja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 99. u svezi čl. 33. KZ.

Naime, optuženik u žalbi ne navodi u kakovim je to posebnim prijateljskim vezama svjedok D. M. s ošt. D. R., osim što kao policajci zajedno rade, a iz te se činjenice još ne može izvoditi i zaključak o prijateljstvu njih dvojice. Osim toga, također žalitelj ne navodi nijednu okolnost iz koje bi proizlazila pristranost svjedoka M.. Konačno, i svjedok B. B. za oštećenika navodi "moj kolega R. D." pa ipak žalitelj prema ovom svjedoku nije uopće podozriv, iako bi i prema njemu to trebao biti, držeći se svojih "kriterija podozrenja" kao i prema svjedoku D. M.. Ovaj je naime svjedok, jer se je nalazio u neposrednoj blizini događaja, vidio da je optuženik repetirao pištolj i iz njega ispalio projektil u pravcu oštećenika i to je dovoljan razlog za žalitelja da ga neosnovano proglasi pristranim. Ostali svjedoci su bili dalje od samog mjesta događaja, obavljajući svaki svoje dužnosti na poslovima i radnim zadacima carinika, odnosno graničnih policajaca i nisu mogli, kako su to svi identično iskazivali, točno vidjeti sam čin pucanja optuženika prema oštećeniku, osim što su neki vidjeli da je oštećenik krvav (svjedok L. N., svjedok M. K.), odnosno da je na tlu gdje se događaj odvijao vidio kapljice krvi (svjedok B. B.), zato i njihovi iskazi, po mišljenju žalitelja, nemaju onaj značaj i težinu kakav ima iskaz svjedoka D. M. i zato ga treba i na ovaj način eliminirati.

Konačno, pobijana presuda sadrži opširne i u svemu valjane razloge koje prihvaća ovaj sud drugog stupnja i na njih zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje žalitelja.

Nije u pravu žalitelj ni kada se žali zbog odluke o kazni.

Naime, cijeneći pravilno olakotne i otegotne okolnosti, prvostupanjski sud je, posebno vodeći računa da je u konkretnom predmetu tek pukim slučajem djelo ostalo u pokušaju, optuženika opravdano osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Kada se ima u vidu i činjenica da su ovakva kaznena djela učestala, onda je izrečena kazna u svemu adekvatna, ali i potrebna za ostvarenje svrhe kažnjavanja predviđene u čl. 50. u svezi čl. 6. KZ, zbog čega je žalba optuženika ocjenjena kao neosnovana.

Obzirom na izloženo trebalo je, na temelju čl. 387. ZKP, presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 22. srpnja 2003. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlatko Gledec, v.r.

Milan Gudelj, v.r.