Rev-1172/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1172/1994-2

P R E S U D A

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E !

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. P. iz K. L., zastupanog po punomoćniku M. J., odvjetniku iz S., protiv tuženika Lj. b. d.d. Lj., O. b. Z., Poslovna jedinica S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 15. listopada 1993. godine br. Gž-2690/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 2. kolovoza 1993. godine br. P-514/93, u sjednici održanoj dana 7. lipnja 1995. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja isplatiti tužitelju iznose od 10.108,059 DEM i 784,20 USD, sa zateznom kamatom u valuti glavnog duga po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge građana te valute po viđenju, počev od 10. ožujka 1993., pa do isplate.

II Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.503.000 HRD."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik a zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud nižestupanjske presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da pobijanu presudu preinači. Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava istaknutog u reviziji, a pazeći po službenoj dužnosti i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92), ovaj revizijski sud je utvrdio da ne postoji rečena bitna povreda, te da je neosnovan prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja kao deponenta deviznih sredstava da mu tuženik kao banka kod koje su ta sredstva deponirana na računu po viđenju izvrši isplatu depozita u iznosu od 10.108,059 DEM i 784,20 USD sa zateznom kamatom u valuti glavnog duga po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge građana te valute po viđenju od dana tužbe do isplate.

Kod nespornih činjenica da su stranke ugovorile depozit deviznih sredstava po viđenju te da su na računu tužitelja kod tuženika položena sredstva u visini utuženih iznosa, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su na temelju odredbe iz čl. 1038. st. 2. Zakona o obveznim odnosima - ZOO ("Narodne novine", br. 53/91) tužbeni zahtjev prihvatili.

Tuženik neosnovano otklanja svoju ugovornu obvezu plaćanja deponiranih deviznih sredstava pozivajući se na odredbe Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine", br. 53/91) te Odluku o načinu vođenja deviznog računa i deviznog štednog uloga domaćih i stranih fizičkih osoba - dalje: Odluka ("Narodne novine", br. 53/91) jer niti odredbe čl. 73. i 71. st. 5. rečenog Zakona, a niti navedena Odluka nisu davale bankama pravo da svojim komitentima uskrate korištenje deviza što ih drže na deviznom računu ili kao štedni ulog. Odluka je doduše ograničavala mogućnost korištenja devizama s deviznih štednih uloga, ali u vrijeme podnošenja tužbe u nazočnom sporu (dana 10. III. 1993. godine) više nije vrijedila. Ta je Odluka bila donijeta temeljem Platne bilance biv. Jugoslavije za 1991. godinu ("Narodne novine", br. 53/91) i primjenjivala se samo u 1991. godini, te stoga nema utjecaja na zakonitost pobijanih presuda.

Kako dakle u odnosu na devizni depozit tužitelja kod tuženika nisu postojala određena zakonska ograničenja u raspolaganju devizama sa deviznih računa, a koja su važila u određenom vremenskom razdoblju u 1991. godini (od 27. IV. 1991. do 31. XII. 1991. godine) tako da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju cjelokupni iznos deviznih sredstava kojeg je on deponirao kod tuženika.

Pri tome treba reći da se u odnosu na tuženika kao banku koja nema sjedište na teritoriju Republike Hrvatske ne primjenjuje Uredba o pretvaranju deviznih depozita građana kod banaka u javni dug Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 71/91, 3/92 i 12/92).

Slijedom izloženog na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 7. lipnja 1995.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.