Rev-1013/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1013/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Zlatka Crnića, Ivice Crnića i Jakoba Miletića kao članova vijeća u građansko- pravnoj stvari tužitelja R. P. O. S. B. P. koju zastupaju punomoćnici P. D. dipl. pravnik iz B. P. i R. J., dipl. pravnik iz B. P. i tužene P. D. iz V., koju zastupa punomoćnik H. Z., odvjetnik iz Z., radi isplate, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 25. siječnja 1990, br. Gž-173/90-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru od 10. listopada 1989, broj P-550/88-34, u sjednici održanoj dana 10. listopada 1990,

p r e s u d i o je:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Vukovaru od 10. listopada 1989. godine broj P-550/88-34, usvojen je u cijelosti tužbeni zahtjev, tužitelja te je tužena P. D. iz V. obvezana tužitelju R. P. O. S. B. P. vratiti iznos od 33,950.000 dinara sa pripadajućom kamatom od 22. listopada 1987. godine pa do isplate, kao i naknaditi parnični trošak od 8,817.175 dinara, sve u roku od 15 dana.

Presudom Okružnog suda u Osijeku od 25. siječnja 1990. godine broj Gž-173/90-2, odbijena je žalba tužene kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv drugostepene presude tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužene tužiteljica je porekla navode revizije i predložila da se revizija odbije kao neosnovana a Javno tužilaštvo Hrvatske se nije izjasnilo.

Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku, jer obje nižestepene presude sadrže određene razloge o odlučnim činjenicama i nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presuda "navodi i podataka u spisu.

Nije sporno medu strankama da je tužena preuzela obvezu da tužitelju isporuči rezervne dijelove za bager KB- 400 prema specifikaciji navedenoj u računu br. 1. od 22. listopada 1987. godine, a da je tužitelj preuzeo obvezu da tuženoj odmah isplati za isporuku rezervnih dijelova 33,950.000 dinara i da je tužitelj tuženoj isplatio ugovoreni iznos.

Iz činjeničnih utvrđenja sudova proizlazi da su stranke zaključile ugovor o prodaji ili dr. neimenovani ugovor u pismenoj formi, a da nije ugovoren rok izvršenja obveze tužene i mjesto izvršenja, da su sporni rezervni dijelovi zaprimljeni na Carinarnici od firme C. B. za naručioca R. K. iz V. i da do sada nisu podignuti, a nisu plaćene dažbine i carine.

Na temelju tih utvrđenja sudova proizlazi da je pravilan zaključak nižestepenih sudova da bez obzira što su sporni dijelovi zaprimljeni na carinarnici;, da tužena nije ispunila svoju obvezu prema tužitelju, a da je obvezu trebala izvršiti u mjestu svog prebivališta u V. i do konca ožujka 1988. godine (čl. 470 i 471. Zakona o obveznim odnosima - "Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/78, 4S/85 i 57/89).

Nadalje, pravilan je stav nižestepenih sudova da je tužitelj podnošenjem tužbe dao izjavu da raskida ugovor i da to što tužitelj nije dao tuženoj naknadni rok za ispunjenje ugovora nije od utjecaja na sudbinu ugovora, jer je od isteka roka za ispunjenje obveze tužene prošlo više od godinu i pol dana.

Kada je, dakle, tužitelj imao pravo izjavom raskinuti ugovor s tuženog (čl. 127. Zakona o obveznim odnosima) nižestepeni sudovi su pravilna i zakonito odlučili (odredba čl. 132. st. 2. istog zakona) kada su udovoljili tužbenom zahtjevu, jer tužitelj ima pravo da traži od tužene povrat onoga što joj je dao (povrat novca).

Nisu se uzeli u razmatranje oni revizijski razlozi kojima se želi prikazati da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, jer se revizija zbog tih razloga ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku).

Iz navedenih je razloga odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 10. listopada 1990.

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović, v.r.