I Kž-749/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-749/03-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić i Damira Kosa, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zlatka Gledeca, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. C. zbog kaz. djela iz čl. 218. st. 2. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Požegi od 11. srpnja 2003. godine broj K-10/03, u sjednici održanoj dana 18. prosinca 2003. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavla Vidića,

p r e s u d i o je:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. S. C. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja opt. S. C. je proglašen krivim zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ, činjenično opisanog u njenoj izreci, i po tom propisu, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne iz čl. 57. st. 1. i st. 2. toč. d) KZ, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 15. travnja do 11. srpnja 2003. godine.

Protiv te presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik i optuženik, po branitelju Ž. D., odvjetniku iz P., zbog odluke o kazni i predložili da se pobijanu presudu preinači u tom dijelu i to: državni odvjetnik - da se optuženik "osudi na primjerenu zatvorsku kaznu", a optuženik - da mu se izrekne "primjereno blažu kaznu".

Optuženik je osobno podnio i odgovor na žalbu državnog odvjetnika, u kojem nije stavio jasan i određen prijedlog, ali se dade razabrati da predlaže odbijanje te žalbe. Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, dalje: ZKP), predložio je da se prihvati žalbu državnog odvjetnika i optuženika osudi na strožu kaznu.

Žalbe nisu osnovane.

Ne osporavajući postojanje olakotnih okolnosti koje je utvrdio prvostupanjski sud i cijenio pri odmjeravanju kazne optuženiku, državni odvjetnik navodi kako je optuženiku trebalo izreći primjereno strožu kaznu radi ostvarenja generalne prevencije, jer je ova vrsta kriminaliteta u drastičnom porastu, dok, s druge strane, u žalbi optuženika se tvrdi kako utvrđene olakotne okolnosti nisu cijenjene u dovoljnoj mjeri, te da mu je trebalo još cijeniti za olakšavajuće to što nije pokazao ozbiljnu namjeru da bilo kome naudi, a što je vidljivo iz činjenice da prilikom njegovog savladavanja po građanima nije pružao otpor, iako je i tada imao kod sebe nož.

Suprotno tvrdnjama i stanovištima oba žalitelja, prvostupanjski je sud ispravno vrednovao utvrđene olakotne okolnosti i vodio računa o svim drugim okolnostima, kada je optuženika, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. To je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u svemu primjerena kazna, imajući pri tome u vidu i okolnost da je ošt. banka odmah i obeštećena, budući da je od optuženika oduzet sav novac u iznosu od 44.400,00 kn i predat ovlaštenom službeniku banke (l. 20), a nema ni drugih posljedica djela.

Stoga, iako jest činjenica da su upravo ovakva kaznena djela učestala, u konkretnom slučaju će se moći ostvariti svi vidovi i svrhe kažnjavanja predviđeni u odredbi čl. 50. u svezi sa čl. 6. KZ i izrečenom kaznom optuženiku.

Kako, dakle, žalbe nisu osnovane, te kako ispitivanjem pobijane presude, na temelju čl. 379. st. 1. ZKP, nisu nađene povrede zakona na čije postojanje pazi drugostupanjski sud po službenoj dužnosti, to je presuđeno kao u izreci na temelju čl. 387. ZKP.

U Zagrebu, 18. prosinca 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlatko Gledec, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.