Gž-522/2008-2 · Županijski sud u Varaždinu

Broj: Gž.522/08-2

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dubravki Vinceković, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja GRAD SPLIT, protiv prvoovršenika Z. Č. iz S. i drugoovršenice N. V. iz S., zastupana po punomoćniku I. N.-V., odvjetnici iz S., radi ovrhe na nekretninama ovršenika, a povodom žalbe ovrhovoditelja, izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, od 29. svibnja 2007.g., br. Ovr. 737/04-28, dana 14. travnja 2008.g.

r i j e š i o j e :

Žalba ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, br.Ovr.737/04-28 od 29. svibnja 2007.g.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem u toč. I/ izreke obustavljena je ovrha u odnosu na drugoovršenicu N. V. te su u odnosu na nju ukinute sve provedene radnje, dok je toč.

II/ izreke ukinuto rješenje o ovrsi istoga suda br.Ovr.737/04-28 od 07. rujna 2005.g. u odnosu na prvoovršenika Z. Č., ukinute su provedene radnje, te je prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu na nekretninama prvoovršenika odbačen.

Navedeno rješenje pobija ovrhovoditelj pravodobno uloženom žalbom, iz svih zakonskih žalbenih razloga, s prijedlogom da se navedeno rješenje ukine i predmet vrati istom sudu radi ponovnog odlučivanja.

Žalba ovrhovoditelja je neosnovana.

Obustavivši ovršni postupak u odnosu na drugoovršenicu (toč. I/ izreke) te ukinuvši rješenje o ovrsi i odbacivši prijedlog ovrhovoditelja protiv prvoovršenika (toč. II/ izreke) prvostupanjski sud ističe da je prije donošenja rješenja o ovrsi došlo do promjene glede oznake predmetnih nekretnina u z.k. odjelu, slijedom čega i z.k. odjel toga suda nije mogao izvršiti zabilježbu ovrhe na predmetnim nekretninama na način kako je to navedeno u rješenju o ovrsi, a koju okolnost ovrhovoditelj nije otklonio niti nakon poziva prvostupanjskog suda, slijedom čega je i predmetni postupak valjalo obustaviti u odnosu na drugoovršenicu. Što se tiče prvoovršenika prvostupanjski sud je zaključio da je prijedlog ovrhovoditelja podnesen protiv osobe koja nema stranačku sposobnost, obzirom da je prvoovršenik umro prije donošenja rješenja o ovrsi, te slijedom toga niti ne može biti stranka u postupku, jer je smrću izgubio fizičku osobnost, što znači i stranačku sposobnost, pa je stoga u odnosu na njega valjalo ukinuti rješenje o ovrsi i odbaciti ovršni prijedlog.

Navedeno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim prihvaća i ovaj sud, a ono nije dovedeno u sumnju niti žalbenim navodima ovrhovoditelja.

Pobijajući, naime, prvostupanjsko rješenje, ovrhovoditelj ističe da prvostupanjski sud nije obrazložio sve činjenice, niti je pravilno primijenio materijalno pravo, a sve imajući u vidu činjenice iz navedenog ovršnog postupka. Ističe da se nakon održanog ročišta dana 03. svibnja 2007.g. svojim podneskom od 09. svibnja 2007.g. očitovao na dotadašnji tijek postupka, kojim je u velikoj mjeri izmijenjeno činjenično i pravno stanje, a što sud uopće ne spominje, a za koje činjenice smatra da su od bitnog utjecaja na postupak. Naime, u predmetnom postupku ovrhovoditelj je iskazao sumnju u primitak rješenja o ovrsi od strane drugoovršenice, a što je potvrdila i sama drugoovršenica, u kojem slučaju ne može biti niti donesen prvi dio pobijanog rješenja. Isto tako ističe da je sudu dostavio rješenje o nasljeđivanju iza pok. prvoovršenika iz kojeg rješenja proizlazi da je njegov nasljednik M. Č., a u kojem smislu prvostupanjski sud nije uopće odlučivao. Stajalište ovrhovoditelja izneseno u njegovoj žalbi, ne može se prihvatiti pravilnim.

Naime, obzirom na sadržaj žalbe ovrhovoditelja kojim, između ostalog dovodi u sumnju primitak rješenja o ovrsi od strane drugoovršenice, valja napomenuti da se glede dostave pismena u ovršnom postupku strankama koje su fizičke osobe primjenjuju odredbe čl. 133. do 149. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP-a) u vezi s čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona (dalje: OZ-a).

Sukladno čl. 142. ZPP-a, tužba, platni nalog, presuda i rješenje protiv kojih je dopuštena posebna žalba te pravni lijek (a u koju kategoriju ulazi i rješenje o ovrsi) dostaviti će se osobno stranci odnosno njezinu zakonskom zastupniku odnosno punomoćniku. Ako se osoba kojoj se pismeno mora osobno dostaviti ne zatekne tamo gdje se dostava ima obaviti, dostavljač će se obavijestiti kad bi i na kojem mjestu mogao tu osobu zateći i ostaviti joj kod jedne od osoba navedenih u čl. 141. st. 1., 2. i 3. ZPP-a pisanu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu odnosno na svome radnom mjestu. Ako i nakon toga dostavljač ne zatekne osobu kojoj se pismeno ima dostaviti, postupiti će prema odredbama čl. 141. ZPP-a (predati će pismeno punoljetnom članu domaćinstva) i time se smatra da je dostava obavljena.

Iz povratnice koja prileži na listu 24 spisa vidljivo je da je drugoovršenici upućeno rješenje o ovrsi, te rješenje o prekidu ovog postupka. Iz predmetne povratnice proizlazi da ista nije zatečena na adresi prebivališta, slijedom čega je i dostavljač istoj ostavio obavijest dana 21. veljače 2007.g., sukladno odredbi čl. 142. ZPP-a. Obzirom da niti kod ponovne dostave ista nije zatečena, to je i dostavljač izvršio dostavu odraslom članu kućanstva ovršenice i to njenoj kćerki Z. V. dana 23. veljače 2007.g. Prema tome, dostava rješenja o ovrsi drugoovršenici N. V. smatra se uredno izvršenom, sukladno odredbi čl. 142 ZPP-a.

Nadalje, a obzirom na činjenicu da ovrhovoditelj žalbom ukazuje na podnesak upućen sudu dana 09. svibnja 2007.g. u kojem je predložio donošenje rješenja o ovrsi na nekretninama ovršenika drugačije označenih nego u prijedlogu za ovrhu od 08. rujna 2005.g., jer je nakon dozvoljenog etažiranja objekta sagrađenog na novoformiranoj čkbr. 6442/7, u čiji sastav su ušle čkbr. 6528/8-9-10 te čkbr. 6442/12, G. S. na takvu odluku z.k. odjela uložio žalbu, slijedom koje je drugostupanjski sud naložio uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, to i novo stanje više nije odgovaralo stanju iz rješenja o ovrsi, valja napomenuti kako ovaj sud niti predmetni žalbeni navod ne smatra osnovanim.

Naime, točno je da je prije donošenja rješenja o ovrsi kojim je određena ovrha na nekretninama ovršenika i to čkbr. 6442/7 – suvlasništvo prvo i drugoovršenika i to prvoovršenika u 4580/184732 dijela, te drugoovršenice u 865/184732 dijela, došlo do promjene zemljišnoknjižnog stanja na način da je uspostavljeno ranije zemljišnoknjižno stanje prema kojem je novoformirana čkbr. 6442/7 ponovo podijeljena na zasebne čestice i to čkbr. 6442/12 upisane u z.k. ul. 16891 k.o. S., u suvlasništvu ovršenika i to svakog u ½ dijela, te na čkbr. 6528/8, 6528/9 i 6528/10 u društvenom vlasništvu.

Obzirom na navedenu okolnost, z.k. odjel Općinskog suda u Splitu nije mogao izvršiti zabilježbu ovrhe u zemljišnim knjigama na način kako je to navedeno u rješenju o ovrsi, obzirom na neslaganje predmetnog rješenja sa stanjem u zemljišnim knjigama.

Naime, sukladno čl. 76. OZ-a predmet ovrhe može biti samo nekretnina kao cjelina određena pravilima koja uređuju vlasništvo i druga stvarna prava i zemljišne knjige.

Prema tome, pod nekretninom kao cjelinom treba podrazumijevati jednu katastarsku česticu (dio zemljine površine koji je u katastru zemljišta označen posebnim brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži) i sve ono što je s tom česticom trajno spojeno (na površni zemlje i ispod nje) kao i njezine pripatke.

Kako je rješenjem o ovrsi određena ovrha na nekretnini čkbr. 6442/7 upisanoj u z.k. ul. 16891 k.o. S., a koja čestica, u trenutku donošenja rješenja o ovrsi, kao takva više nije postojala već je ista ponovo podijeljena na ranije zemljišnoknjižne čestice i to čkbr. 6442/12 upisane u zk. ul. 16891 k.o. S. te čkbr. 6528/8, 6528/9 i 6528/10, upisane u zk. ul. 18112 k.o. S., to je i očito kako takva nekretnina, na način kojim je označena u rješenju o ovrsi, ne predstavlja cjelinu u smislu odredbe čl. 76. OZ-a, a obzirom na promjenu njezinog katastarskog broja kao i naznačenih suvlasničkih omjera.

Isto tako valja napomenuti da je odredbom čl. 75. OZ-a propisano da se ovrha na nekretnini provodi zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom. Predmetne ovršne radnje provode se upravo redom kojim su i navedene, a obzirom da se u konkretnom slučaju, prva ovršna radnja (zabilježba ovrhe) ne može provesti, to navedena okolnost ukazuje na nemogućnost provedbe same ovrhe na nekretnini naznačenoj u prijedlogu za ovrhu.

Upravo obzirom na navedenu nemogućnost, ovrhovoditelj je mogao, a kao što ističe i prvostupanjski sud pozivajući se na odredbu čl. 5. OZ-a, predložiti novi predmet ovrhe (točno određenu nekretninu – sukladno čl. 76. OZ-a). Međutim, kako je ovrhovoditelj predložio (podneskom od 09. svibnja 2007.g.) određivanje ovrhe na nekretninama čije oznake kao i suvlasnički omjeri nisu usklađeni sa stanjem u zemljišnim knjigama, to i prvostupanjski sud takvom prijedlogu nije mogao udovoljiti u smislu čl. 5. OZ-a, već je, a upravo zbog nedostatka takvog prijedloga te nemogućnost provedbe ovrhe na nekretninama određenim u rješenju o ovrsi, morao predmetni postupak obustaviti i to upravo temeljem čl. 67. st. 2. OZ-a (iako se prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja ne poziva na predmetnu odredbu, navedeni propust ne dovodi u pitanje i pravilnost samog pobijanog rješenja).

Nadalje, žalbena tvrdnja ovrhovoditelja prema kojoj je, a zbog smrti prvoovršenika, dostavio sudu rješenje o nasljeđivanju, slijedom čega nije bilo mjesta donošenju odluke pod točkom II/ izreke, ovaj sud nalazi neosnovanom, time da ista nema niti uporišta u odredbi čl.212. ZPP-a.

Naime, prema odredbi čl. 212.st.1.toč.1. ZPP-a, postupak se prekida kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnika u toj parnici.

Navedena odredba primjenjuje se, očigledno, u slučaju kada je stranka umrla tijekom trajanja postupka, a nema punomoćnika u postupku, pa se, dakle, navedena odredba ne može primijeniti u slučaju kada je stranka umrla prije pokretanja postupka.

Kako ovrhovoditelj u žalbi ne osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da je prvoovršenik umro prije pokretanja ovršnog postupka, već naprotiv predmetnu činjenicu potkrepljuje dostavom smrtnog lista i rješenja o nasljeđivanju, to, prema tome, prvoovršenik nije bio, niti može biti stranka u postupku kao ovršenik, jer u času podnošenja prijedloga za ovrhu nije imao stranačku sposobnost, zbog čega nije niti bilo osnove za donošenje rješenja o prekidu postupka od 02. listopada 2006.g. Upravo obzirom na navedenu okolnost (nezakonitosti rješenja o prekidu od 02. listopada 2006.g. obzirom da za njegovo donošenje nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke), te okolnost da je prvoovršenik umro prije pokretanja ovršnog postupka (30. ožujka 2003.g. – strana 22 spisa, prilog A) to je i prvostupanjski sud pravilno odlučio kao u toč. II/ izreke pobijanog rješenja.

Valjalo je stoga žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i temeljem propisa čl. 380 toč. 2 ZPP-a u vezi s čl. 19 st. 1 OZ-a pobijano rješenje potvrditi.

U Varaždinu, dne 14. travnja 2008.g.

S U D A C :

Dubravka Vinceković, v. r.