Court holds sale of co-owned boat by non-owner is valid but co-ownership claim against third party is rejected.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially upheld the appeal against a lower court ruling regarding a boat sale dispute. The court found that while the seller lacked full ownership, the sale of the co-owned portion was valid under the law, rejecting the claim of absolute invalidity. Conversely, the court dismissed the appellants' request to transfer the entire boat to them, ruling they had no legal basis to demand such a transfer from the original co-owner.
Legislator headnote
AI generatedZakon o obveznim odnosima čl. 460.; Zakon o obveznim odnosima čl. 103.; Zakon o obveznim odnosima čl. 111.: A sale of another person's property does not render the contract void but only authorizes the buyer to claim rescission and damages if unaware of the defect; absolute voidness requires specific statutory conditions not met here.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1533/1990
P R E S U D A
U IME NARODA!
Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Augusta Husinea kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Stanka Jesenkovića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužiteljice B. M. zv. S. iz V. L., protiv tuženika 1. B. V., zv. B. iz V. L., te tuženika 2. L. P. iz L. i 3. S. F. iz L., ujedno i protutužitelja, zastupanih po punomoćniku D. B., odvjetniku u S., radi utvrdjenja ništavosti kupoprodajnog ugovora i naknade štete, rješavajući reviziju tuženih P. L. i F. S. protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Dubrovniku od 11. prosinca 1989. godine br. Gž 895/88., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Korčuli od 9. V 1988. godine br. P-323/87, u sjednici održanoj dana 9. listopada 1990. godine
p r e s u d i o j e :
Djelomično se usvaja revizija P. L. i F. S. kao tuženih, te se preinačuje presuda Okružnog suda u Dubrovniku od 11. prosinca 1989. broj Gž-895/88. i presuda Općinskog suda u Korčuli od 9. svibnja 1988. godine br. P-323/87. u odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice M. B. i sudi:
Utvrdjuje se da je tužiteljica M. B. iz V. L. suvlasnik 2/4 dijela čamca S. reg. broj … sa ugradjenim brodskim motorom "Pitter" 16 KS.
Ostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice M. B. kojim se traži da se utvrdi da je ništav u 2/4 dijela kupoprodajni ugovor koji su zaključili tuženi o kupoprodaji navedenog čamca odbija se kao neosnovan.
Revizija Predraga L. i F. S. kao tužitelja odbija se u cijelosti kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostepenom presudom sudjeno je kako slijedi:
"I/ Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice B. M. S. i to u dijelu u kojem isti glasi:
Utvrdjuje se da je kupoprodajni ugovor od 12. kolovoza 1987. godine sačinjen izmedju B. V. zv. B. kao prodavaoca te L. P. i S. F. oboje kao kupaca radi kupoprodaje čamca S. registarskog broja … sa ugradjenim brodskim motorom "Pitter“ od 16 KS djelomično ništavan i to u dijelu u kojem se odnosi na kupoprodaju suvlasničkog dijela u 2/4 koji dio je u vlasništvu tužiteljice B. M. zv. S.
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu kao neosnovan.
III/ Odbijaju se protutužitelji L. P. i S. F. sa svojina tužbenim zahtjevom naspram tuženom B. V. koji glasi:
"Obvezuje se tuženi B. V. zv. B. da tužiteljima L. P. i S. F., preda plovidbenu dozvolu za barku S. registarske oznake … u pogledu koje je 11. kolovoza 1987. godine u V. L. zaključen kupoprodajni ugovor, te da tužiteljima dostavi ovjereni ugovor od 11. kolovoza 1987. godine podoban za pravovaljanu registraciju na ime navedenih tužitelja, jer su u protivnom tužitelji L. P. i S. F. ovlašteni to učiniti temeljem ove presude.
Dužan je tuženi B. V. zv. B. iz osnova naknade štete isplatiti tužiteljima L. P. i S. F. iznos od 2.000.000 dinara sa kamatom koja se u mjestu ispunjenja plaća na oročene dinarske štedne uloge bez posebne namjene preko godinu dana, a koja kamata teče od 12. kolovoza 1987. godine pa do isplata."
IV/ Dužna je tužiteljica B. M. S. na ime parničnih troškova ovog postupka naknaditi tuženima L. P. i S. F. solidarno iznos od 56.900 dinara sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja".
Odlučujući o žalbi tuženih - protutužitelja protiv prvostepene presude drugostepeni sud je presudio kako slijedi:
"Žalba se djelomično uvažuje a djelomično odbija kao neosnovana, te se prvostepena presuda Općinskog suda u Korčuli, br. P-323/87. od 9. V 1988:
a/ preinačuje u dijelu pod toč. III izreke kojim je odbijen protutužbeni zahtjev, te tuženik B. V. obvezuje protu-tužiteljima L. P. i S. F. u roku od 15 dana izdati ispravu temeljem koje će se moći upisati u upisnik čamaca kao suvlasnik drvenog čamca tipa "Gajeta" oznake … u dijelu od 1/4-svaki, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda:
b/ potvrdjuje u preostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu."
Protiv pravomoćne drugostepene presude u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i dijelu kojim je odbijen njihov zahtjev - tuženi - protutužitelji izjavili su reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku /ZPP/ i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Revidenti predlažu da se preinačenjem nižestepenih presuda tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbije a njihov protutužbeni zahtjev u cijelosti usvoji.
U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava osnovanost revizijskih navoda i predlaže da se revizija odbije.
Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija je samo djelomično osnovana.
Revidenti nisu obrazložili u čemu se sastoji bitna povreda ZPP iako se u reviziji navodi da se revizija izjavljuje i zbog tog revizijskog razloga.
U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz t. 10. st. 2. člana 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti,pa se prema tome taj revizijski razlog nije ostvario.
U pravu su revidenti kada tvrde da kupoprodajni ugovor koji su oni zaključili sa prvotuženim nije ništav iako je utvrdjeno, a što je i nesporno, da prvotuženi nije samovlasnik čamca jer je prvotuženi samo suvlasnik u 2/4 dijela a tužiteljica u druge 2/4 dijela.
Dakle, radi se o slučaju kada je prodavalac prodao nešto čega nije vlasnik.
Suprotno pravnom zaključku nižestepenih sudova Zakon o obveznim odnosima predvidja slučaj prodaje tudje stvari u odredbi čl. 460. iz koje proizlazi da taj ugovor nije ništav jer se u tom propisu izričito navodi da "prodaja tudje stvari obvezuje ugovaratelja“ a samo kupca ovlašćuje ako nije znao ili nije morao znati da je stvar tudja da traži raskid ugovora i naknadu štete.
Ništav ugovor /apsolutno ništav/ može biti samo pod uvjetima predvidjenim u odredbi člana 103. ZOO a pobojan /relativno ništav/ samo pod uvjetima iz člana 111. Zakona o obveznim odnosima a to nije slučaj u ovom predmetu, pa su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su usvojili i onaj dio tužbenog zahtjeva kojim se utvrdjuje ništavost kupoprodajnog ugovora koji su zaključili tuženi i zato je revizija u tom dijelu prihvaćena, nižestepene presude preinačene i taj dio tužbenog zahtjeva odbijen.
Medjutim, revizija tuženih nije osnovana u onom dijelu koji se odnosi na dio nižestepenih presuda kojim je utvrdjedo da je tužiteljica suvlasnik čamca koji ja bio predmet kupoprodaje u 2/4 dijela.
To zbog toga što tužiteljica ima pravni interes da se utvrdi da je ona suvlasnik tog čamca u 2/4 dijela i zato je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je taj dio tužbenog zahtjeva usvojen, zbog čega je revizija u tom dijelu odbijena kao neosnovana.
Revizija nije osnovana ni u dijelu koji se odnosi na protutužbeni zahtjev. To zbog toga što tuženi nisu dokazali da su pretrpili neku štetu u vezi kupoprodaje čamca, pa je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je protutužbeni zahtjev za naknadu štete odbijen.
Kako je utvrdjeno da je tužiteljica suvlasnik čamca u 2/4 dijela revidenti neosnovano od prvotuženog zahtijevaju da je dužan ovjeriti potpis za prijenos njihovog vlasništva na čitav čamac, a što znači da je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je i taj dio zahtjeva odbijen i zato je revizija i u tom dijelu odbijena kao neosnovana.
Odluka o trošku nastalog u povodu revizije nije donesena jer revidenti trošak nisu opredjeljeno zatražili /član 164. ZPP/.
U Zagrebu, 9. listopada 1990.
Predsjednik vijeća:
August Husinec, v.r.