Legislator Case Law & Legislation
I Kž-759/2002-5 AI generated

Croatian Supreme Court dismissed appeals in a drug cultivation case, upholding the three-month prison sentence.

Case Number I Kž-759/2002-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Croatian Supreme Court rejected appeals by the prosecutor and defendant against a first-instance conviction for drug cultivation. The court affirmed that the defendant knowingly cultivated marijuana, confirmed by toxicological evidence showing THC levels exceeding 0.3%, and found the three-month prison sentence appropriate. Consequently, the court upheld the original judgment, ruling that no legal errors or new circumstances justified altering the verdict or penalty.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 173. st. 2. KZ; Čl. 379. st. 1. ZKP; Čl. 382. ZKP; Čl. 387. ZKP: The Supreme Court dismissed appeals when the first-instance court correctly established facts regarding drug cultivation and imposed a proportionate sentence, finding no grounds for retrial or sentence modification.

Keywords

AI generated
drug cultivation marijuana production criminal appeal proportionate sentence evidence sufficiency Croatian Criminal Code Supreme Court review

Cited Legislation

AI generated
Article 173, paragraph 2 of the Criminal Code
Article 173, paragraph 5 of the Criminal Code
Article 173, paragraph 7 of the Criminal Code
Article 57, paragraph b) of the Criminal Code
Article 58, paragraph 2 of the Criminal Code
Article 379, paragraph 1 of the Criminal Procedure Act
Article 382 of the Criminal Procedure Act
Article 387 of the Criminal Procedure Act
Article 122, paragraph 1 of the Criminal Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-759/02-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. S. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" od 22. prosinca 2000. godine, broj 129/00) i dr. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. S. S., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Puli od 14. lipnja 2002. godine, broj K-11/02- 40, u sjednici održanoj dana 21. veljače 2006. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića i optuženikovog branitelja, P. J., odvjetnika iz P., a u odsutnosti optuženika,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. S. S. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Puli proglasio je krivim opt. S. S. zbog jednog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" od 22. prosinca 2000. godine, broj 129/00) i jednog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 5. KZ, pobliže opisanih u izreci te presude, te ga za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" od 22. prosinca 2000. godine, broj 129/00), na temelju tog propisa, primjenom čl. 57. toč. b) KZ, osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, dok ga je za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 5. KZ, na temelju čl. 173. st. 8. KZ, primjenom čl. 58. st. 2. KZ, oslobodio kazne.

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ od optuženika je oduzeta opojna droga.

Na temelju čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP), optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka, tako da je dužan platiti paušalnu svotu u iznosu od 500,00 kn. Protiv te presude, u odnosu na kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" od 22. prosinca 2000. godine, broj 129/00), žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženik. Državni odvjetnik podnio je žalbu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne stroža kazna.

Opt. S. S. podnio je žalbu putem branitelja P. J., odvjetnika iz P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Na zahtjev optuženika u žalbi, o sjednici vijeća izviješteni su, u smislu čl. 374. st. 1. ZKP, državni odvjetnik, optuženik i njegov branitelj. Sjednica vijeća održana je u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske i optuženikovog branitelja P. J., odvjetnika iz P., dok uredno izviješteni optuženik nije pristupio, pa je sjednica, na temelju čl. 374. st. 4. ZKP, održana u njegovoj odsutnosti.

Žalbe nisu osnovane.

Nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Žalitelj ističe, kako se u izreci pobijane presude u činjeničnom opisu kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, za koje je optuženik proglašen krivim pod toč. 1. izreke pobijane presude, navodi: "Dana 4. travnja 2001. godine u U. htijući proizvesti marihuanu…", odnosno da je optuženik htio proizvesti opojnu drogu marihuanu, a da se u obrazloženju obrazlaže da je optuženik proizveo opojnu drogu marihuanu, pa da je zbog takvog proturječja između izreke i razloga pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.

Protivno takvom žalbenom prigovoru, ne može se izvesti zaključak, da se radi o nekom proturječju između izreke i razloga pobijane presude i dosljedno tomu o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, kad je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio činjenično stanje iz optužnice, kao i zakonski opis djela, prema kojem se neprijeporno radi o kaznenom djelu zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" od 22. prosinca 2000. godine, broj 129/00), što je prvostupanjski sud u zakonito i ispravno provedenom postupku nedvojbeno utvrdio i za svoja činjenična utvrđenja dao valjano i prihvatljivo obrazloženje, u skladu s izvedenim dokazima, bez međusobnih proturječja. Sve ostalo što u svezi s tim navodi žalitelj odnosi se na pitanje ispravnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a ne i na povredu zakona.

Stoga nije počinjena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, niti bilo koja druga postupovna povreda iz čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Nije u pravu optuženik kad u žalbi ističe, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

Optuženik u žalbi, kao i u istrazi (list 18 do 19/II), ne poriče da je 4. travnja 2001. godine u 10 do 11 plastičnih posuda posijao sjemenke indijske konoplje. Da je te posude noću držao na tavanu kuće, a ujutro ih izlagao svjetlu i suncu, koristeći mineralno gnojivo, tako da su biljke narasle 50 do 60 cm. Ustvrdio je, da je stabljike indijske konoplje posjekao i zamotane u plahti držao na tavanu, gdje ih je tijekom pretrage pronašla policija.

Ono što se žalbom čini dvojbenim jest, da optuženik na glavnoj raspravi i sada u žalbi tvrdi, da stabljike indijske konoplje nije posjekao zato što je dovršio proizvodnju opojne tvari, već zato da ne bude otkriven u tijeku proizvodnje marihuane. Žalitelj smatra, da je optuženik zapravo dragovoljno odustao od počinjenja kaznenog djela. Pri tomu žalitelj ne iznosi nešto novo što optuženik nije naveo u svojoj obrani na glavnoj raspravi (list 18 do 19/II i 93/II) i što prvostupanjski sud nije ocjenjivao, već na temelju subjektivne ocjene dokaznog materijala i ponavljanja obrane s glavne rasprave pobija ispravnost utvrđenja prvostupanjskog suda, da je optuženik dovršio neovlaštenu proizvodnju tvari koja je propisom proglašena opojnom drogom, odnosno da je svojim djelovanjem ostvario sva obilježja kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" od 22. prosinca 2000. godine, broj 129/00), za koje je pobijanom presudom proglašen krivim pod toč. 1. izreke.

Protivno iznesenim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je, na temelju glavne rasprave, izveo ispravan zaključak, da je optuženik počinio djelo na način pobliže opisan u izreci pobijane presude pod toč. 1. i da je kazneno odgovoran.

Za svoja činjenična utvrđenja, prvostupanjski sud naveo je razumljive razloge, koje kao ispravne prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud. Pri tome je neprijeporno utvrđeno, da je optuženik posijao i uzgojio indijsku konoplju koja spada u opojnu drogu marihuana, odnosno da je takvom djelatnošću neovlašteno proizvodio opojnu drogu. Optuženik je priznao, da je rečene biljke uzgajao, koristeći i gnojivo, a toksikološkim vještačenjem (list 61) neprijeporno je utvrđeno, da je lišće s posječenih stabljika sadržavalo opojnu tvar tetrahidrokanabinol u postotku većem od 0,3% i da se radi o konoplji tipa droge (marihuana), što znači da je optuženik proizvodio i dovršio proizvodnju opojne tvari, koja je pronađena u izniklom lišću na stabljikama indijske konoplje, kako je to ispravno utvrdio prvostupanjski sud. Kraj tih činjenica i okolnosti, neprihvatljivo žalitelj rezonira, da je optuženik dragovoljno odustao od kažnjivog pokušaja djela. S obzirom da je prvostupanjski sud, za ispravno utvrđenje činjeničnog stanja izveo dokaze u potrebnom obimu, to se ne ukazuje potreba da se izvodi dokaz (ispitivanje svjedoka I. S.) radi provjere obrane optuženika, zašto je posjekao stabljike indijske konoplje, kako se to bez osnove ponavlja i predlaže u žalbi optuženika.

S obzirom na izloženo, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i u svezi s tim zbog povrede kaznenog zakona.

Nisu u pravu državni odvjetnik i optuženik (čl. 382. ZKP) kad se žale zbog odluke o kazni.

Pri odmjeravanju kazne prvostupanjski sud ispravno je ocijenio težinu kaznenog djela i stupanj kaznene odgovornosti optuženika, kao i sve ostale okolnosti, pobliže navedene u razlozima pobijane prvostupanjske presude, što utječu da kazna bude teža ili lakša, a u žalbama državnog odvjetnika i optuženika ne ukazuje se na nove okolnosti, koje prvostupanjski sud nije cijenio i koje bi bile od utjecaja na visinu kazne. Kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, predstavlja sankciju adekvatnu težini počinjenog kaznenog djela. Stoga će se, protivno navodima žalbe državnog odvjetnika i optuženika, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, upravo kaznom zatvora u trajanju od tri mjeseca ostvariti svrhe iz čl. 6. i čl. 50. KZ.

Isto tako prvostupanjski sud je ispravno, na temelju čl. 173. st. 7. KZ, oduzeo od optuženika opojnu drogu, pobliže opisanu u izreci pobijane presude.

S obzirom na izloženo, ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i optuženik pobijaju prvostupanjsku presudu. Kako ne postoje ni povreda zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 387. ZKP presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 21. veljače 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Milan Gudelj, v.r.