I Kž-515/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 515/11-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac, Melite Božičević-Grbić, Hajrije Novoselec i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. P. M., zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 4. travnja 2011., br. K-15/11, u sjednici održanoj 15. rujna 2011.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba opt. P. M., te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Osijeku proglašen je krivim opt. P. M. zbog kaznenog djela spolnog odnošaja s djetetom kao nemoćnom osobom iz čl. 192. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08, dalje u tekstu: KZ), za koje mu je djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest godina, te za kazneno djelo bludnih radnji na štetu djeteta M. H., za koje mu je djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, te također kaznenog djela bludnih radnji na štetu djeteta M. O., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a primjenom odredaba o stjecaju osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina u koju mu je kaznu na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru, kako to proizlazi iz izreke pobijane presude.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po braniteljima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. S. i dr. iz O., a iz žalbene osnove odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da mu se izrekne blaža kazna zatvora, kao i da mu se izrekne sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja.

Odgovor na žalbu nije podnijet.

I Kž 515/11-4

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pismenom mišljenju, koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. ZKP ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06), predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Žalba optuženika nije osnovana.

Žaleći se iz žalbene osnove odluke o kazni, žalitelj smatra da je sud prvog stupnja precijenio utvrđene otegotne okolnosti, a nije dao pravilan značaj svim utvrđenim olakotnim okolnostima, između ostalog i činjenici da je optuženik psihički bolesna osoba s utvrđenom sklonošću pedofiliji, zbog čega mu je prvostupanjski sud trebao izreći sigurnosnu mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja, koja je za njega opravdanija od duže vremenske zatvorske kazne jer se radi o bolesnom čovjeku kojemu je, prije svega, potrebna stručna medicinska pomoć.

Uz navedeno, smatra žalba, da sud prvog stupnja nije cijenio u dovoljnoj mjeri da je optuženik teško bolesna osoba, da je pretrpjela moždani udar i od toga ima trajne posljedice, koja okolnost, uz činjenicu, da je i sudjelovanje u Domovinskom ratu s posljedicom u vidu PTSP-a ostavilo također teže posljedice po psihičko zdravlje optuženika.

Pritom, smatra žalba, da iz ponašanja optuženika ne proizlazi izrazita upornost pri počinjenju kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret. Međutim, suprotno izloženoj tvrdnji žalbe, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nema opravdanja za blaže kažnjavanje optuženika utvrđivanjem blažih pojedinačnih kazni te izricanjem blaže jedinstvene kazne zatvora, već su pojedinačno utvrđene kazne zatvora kao i izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od osam godina u svemu pravedna i zakonita sankcija, koja prema okolnostima djela pod toč. 1) i 2) izreke pobijane presude odgovara težini počinjenih kaznenih djela, kao i ličnosti samog optuženika.

Pritom je sud prvog stupnja u dovoljnoj mjeri cijenio teško narušeno zdravlje optuženika zbog preboljelog moždanog udara, kao i smanjenu ubrojivost optuženika uz priznanje počinjenja kaznenih djela, kao i činjenicu sudioništva u Domovinskom ratu, dok je otegotnom okolnošću posve ispravno cijenio da je optuženik specijalni povratnik kod ove vrste kaznenih djela te upornost koju je pokazao pri počinjenju djela.

Slijedom toga, imajući u vidu da je kazneno djelo iz toč. 1) počinjeno ne samo prema djetetu već se radilo o djetetu koje je uslijed lakše mentalne retardacije socijalno i emocionalno nezrela u odnosu na svoju kronološku dob, zbog čega i ima svojstvo nemoćnog djeteta, a djelom pod 2) pokazanu upornost u vršenju navedenih spolnih radnji prema dvoje djece, zbog čega po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nema uvjeta da se optuženiku utvrde blaže pojedinačne, te izrekne blaža jedinstvena kazna zatvora, već će se sa samo tako utvrđenim kaznama zatvora, te izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od osam godina na optuženika u potrebnoj mjeri utjecati da ubuduće ne čini kaznena djela, te će se ujedno upozoriti i drugi građani na krajnju neprihvatljivost sličnog ponašanja.

Istina, prema optuženiku nije izrečena sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 75. KZ, iako iz nalaza i mišljenja psihijatra prof. dr. sc. I. P. proizlazi da je optuženik osoba sa smetnjama lakšeg psihoorganskog poremećaja, kao posljedice preboljelog

I Kž 515/11-4

moždanog udara, te da kod njega postoji seksualni poremećaj u vidu pedofilije koja je s obzirom na takovu psihijatrijsku strukturu ličnosti u vrijeme počinjenja djela bila smanjeno ubrojiva u manjoj mjeri, a prema mišljenju vještaka psihijatra postoji opasnost od ponavljanja kaznenih djela.

Kako se u tom djelu optuženik ustvari žali na svoju štetu, to se u tom djelu o žalbi optuženika nije odlučivalo, jer optuženik nije bio ni ovlašteni iz tog razloga podnijeti žalbu.

Nije stoga osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni, te izricanju sigurnosne mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude, na temelju čl. 387. ZKP.

U Zagrebu, 15. rujna 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Ileana Vinja, v.r.