Pst-105/2014-34 · Općinski sud u Splitu

Pst-105/2014

Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ,

Dračevac

21 000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Boni Gamulin Frleta, u pravnoj stvari tužiteljice V. B., O.:, O., koju zastupa I. F. T.,

odvjetnica u O., protiv tuženih 1. N. K., O.:, O., i 2. A. S., O.:, O., koje zastupa M. J., odvjetnik u S., radi utvrđenja vlasništva i ispravka uknjižbe, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 8. rujna 2020., u nazočnosti tužiteljice sa punomoćnicom, te zamjenice punomoćnika tuženih, 22. listopada 2020.

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev:

" Utvrđuje se prema tuženicama navedenim u tužbi da je tužiteljica V. B. ud. M. vlasnica i posjednica odnosno suvlasnica i suposjednica ½ suvlasničkog dijela nekretnine čest.zem.397/12, dvoraše upisane površine 25m2, ZU 1195, poduložak 1 i poduložak 2, K.O. O., pa su tuženice dužen priznati i trpjeti da se temeljem ove presude u zemljišnim knjigama suda i u katastarskom operatu za K.O. O., tužiteljica upiše kao vlasnica i posjednica odnosno suvlasnica i suposjednica naprijed citirane nekretnine i to u naprijed opisanom suvlasničkom dijelu uz istovremeni izbris tog prava vlasništva, odnosno suvlasništva, s imena i vlasništva, odnosno suvlasništva tuženice razmjerno njihovom upisanom suvlasničkom dijelu na nekretnini koja je predmetom tužbenog traženja, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. "

II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženima parnični trošak u iznosu od 19.793,75 kuna ( devetnaest tisuća i sedamsto devedeset tri kune i sedamdeset pet lipa ) zajedno s zateznim kamatama koje teku od presuđenja, dakle od 22. listopada 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Za više traženo na ime naknade troškova postupka zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužiteljica je u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 6. veljače 2014. navela kako nekretnina označena kao čest. zem. 397/12, dvorište, upisane površine 25m2, ZU 1195, poduložak 1 i poduložak 2, K.O O., u zemljišnim knjigama suda za K.O. O. je upisana kao suvlasništvo tuženih i to tužene N. K. u podulošku 2 za 2/3 suvlasničkog dijela i A. S. u podulošku 1 za 1/3 suvlasničkog dijela. Predmetna nekretnina u katastarskom operatu za K.O. O. da odgovara dijelu katastarske čestice 650/1, ukupne upisane površine 4.409 m2, a na istoj je kao posjednik za cijelo upisana P. j.p. komunalne djelatnosti s.p.o.

Navedena uknjižba je pogrešna jer ista ne odgovara stvarnom stanju vlasništva, odnosno suvlasništva, na nekretnini koja je predmetom ove tužbe, jer je vlasnica i posjednica, odnosno suvlasnica i suposjednica za ½ suvlasničkog dijela predmetne nekretnine da je upravo tužiteljica zajedno s tuženima. Tužiteljica da je 1/2 suvlasničkog dijela predmete nekretnine stekla dosjelošću, budući da je zajedno sa svojim prednicima u savjesnom, mirnom neprekidnom posjedu, odnosno suposjedu iste već više od 50 godina, te da je nitko nikada nije ometao u korištenju vlasničkih, odnosno suvlasničkih prava na predmetnoj nekretnini.

Predmetna nekretnina u naravi predstavlja izgrađeno stepenište sa osnovnom infrastrukturom (kanalizacijska cijev i telefonski kabel), a po cijeloj svojoj dužini se nalazi uz samu među između obiteljske kuće tuženica sagrađene na čest.zem. 397/8, ZU 1195 K.O. O. i obiteljske kuće tužiteljice sagrađene na čest. zgr. 580. Z. 2217 K.O. O., a prizemni dio koje kuće zajedno s pripadajućim dvorištem je u isključivom vlasništvu i posjedu tužiteljice, kao pravne slijednice iza sada pok. supruga B. M. pok J.. Prilikom izgradnje obiteljske kuće tužiteljice sagrađene na čest.zgr. 580 K.O.

O., prednici tužiteljice su radi pristupa na svoju nekretninu uredili stepenište upravo preko čest.zem.397/12, a istodobno su na istoj nekretnini izgradili i dio osnovne infrastrukture (kanalizaciju i telefonski kabel). Kako su prednici tužiteljice svoju obiteljsku kuću izgradili prije prednika tuženica, to je prednik tuženih dogovorom i uz dopuštenje prednika tužiteljice, na već postojeće stepenice sagrađena na čest.zem. 397/12, ZU 1195, K.O. O., nadogradio sjeverno još nekoliko stepenica za potrebe južnog prilaza svojoj obiteljskoj kući, premda je već imao izgrađen ulaz sa sjeverne strane iz ulice P. B..

Tom prigodom da mu je prednik tužiteljice dopustio da se sa svojom kanalizacijskom cijevi ukopa u njegovu već postojeću, te sprovede telefonski kabel. Za napomenuti je da se čest. zem. 397/8, ZU 1195 K.O. O. na kojoj se nalazi obiteljska kuća tuženica, nalazi na povišenom terenu u odnosu na čest. zgr. 580, ZU 2217 K.O. O., na kojoj je sagrađena obiteljska kuća tužiteljice. Do današnjeg dana da predmetno stepenište sagrađeno na čest. zem. 397/12, kultura - dvorište upisane površine 25 m2, ZU 1195, K.O. O. nesmetano koriste i tužiteljica i tuženice, i to tužiteljica za pristup na svoju nekretninu čest. zgr. 580, ZU 2217 K.O.

O., a tuženice kao pristup na svoju čest. zem. 397/8, ZU 1195 K.O. O., s tim da su prednici tužiteljice izgradili suhozid, popločali stepenište, postavili na njega metalnu ogradu, te istu nekretninu održavali, a tužiteljica i njena obitelj to radi i danas. Kako tužiteljica ima pravni interes da zemljišno knjižno stanje uskladi sa stvarnim stanjem, predložila je sudu donošenje odluke na temelju koje može uknjižiti pravo vlasništva na svoje ime u zemljišnim knjigama uz istodobno brisanje toga prava s imena tuženica, te je zatražila naknadu nastalih troškova ovog parničnog postupka.

U odgovoru na tužbu tuženice su navele kako u odnosu na činjenicu upisa prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. 397/12, Z.U. 1195 K.O. O., tvrdnje u tužbi nisu sporne. Stanje upisa u katastar ne može biti provjereno jer iz neslužbenog posjedovnog lista broj 1791 za K.O. O. tužiteljičina tvrdnja ne može biti provjerena budući da u tom izvatku nije označena zemljišno knjižna oznaka čestice niti postoji preris katastarskog plana iz kojeg bi se moglo utvrditi o kojoj čestici se radi, pa se ova tvrdnja, dok se ne prilože odgovarajući dokazi, osporava kao neosnovana i neistinita.

Navele su da nije pogrešna uknjižba na predmetu prijepora niti je tužiteljica vlasnica ili suvlasnica predmetne nekretnine. Tužiteljičin prednik M. B. da bio je svjestan činjenice da je ova nekretnina označena kao čest. zem. 378/12 K.O. O., kao sastavni dio nekretnine označene kao čest. zem. 397/8 Z.U.1195 K.O. O., koja je uostalom nastala cijepanjem od ove osnovne nekretnine, u vlasništvu prednika tuženica, pa nikada u tom pogledu nije postavljao prema toj nekretnini, predniku tuženica niti tuženicama osobno nikakve zahtjeve. Sve tvrdnje u ovom pogledu, koje tužiteljica u tužbi iznosi, konstrukcije su bez uporišta u činjenicama, a i u suprotnosti su s dokazima na koje se tužiteljica poziva.

Na ovoj nekretnini tužiteljičin prednik nije ništa gradio niti uređivao. Prednik tuženica, pok J. K. još je 1964. na svojoj nekretnini izgradio stubište. To stubište protezalo se od glavne ulice, tada R. B., do ulaza u kuću. Tužiteljičin prednik je imao crnu jamu. Kad je prednik tuženica izvršio iskope i dogovorio spajanje kanalizacije na kanalizacijsku mrežu tzv. HEP-ovih zgrada, tada je zamoljen od tužiteljičinog prednika da se i on spoji na tu kanalizaciju, pa mu je dobronamjerno tuženičin prednik to dopustio, kao što mu nije branio koristiti se prolazom do njegove kuće, iako je u to vrijeme, kao i sad, postojao prilaz tužiteljičinoj kući ulaz u kuću sa zapadne strane i to baš kao glavni ulaz.

Prema tome, tvrdnje o gradnji stubišta i o priključku na kanalizacijsku mrežu su potpuno neistinite. Istina je sasvim drugačija. Prednik tuženika je izgradio stubište na svom zemljištu omogućio spajanje tužiteljičinom predniku na kanalizaciju koju je on izgradio. Nerazumljive su tvrdnje vezane za pristup iz ulice P. B. jer u vrijeme o kojem je riječ, nije ni postojala ulica P. B. niti mogućnost pristupa s te strane. Naravno, za ovo tužiteljica nije ni mogla imati spoznaje jer je ona doselila u nekretninu krajem travnja 1978. Nejasne su i tvrdnje vezane za nivelaciju terena i lokaciju obiteljske kuće tuženica.

Od stjecanja vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. 397/8 K.O. O., a time i čest. zem. 397/12 K.O. O. kao njenog sastavnog dijela, ova nekretnina je u vlasništvu tuženica odnosno njenog prednika. Činjenica je da prednik tuženica nije priječio povremeni prolaz tužiteljičinom predniku do konobe, koja je kasnije pretvorena u apartmane, ali to nije valjana osnova za stjecanje vlasništva ili suvlasništva jer niti jednu činjenicu, a kamo li kumulativne uvjete za takav način stjecanja, tužiteljica nije dokazala niti to može dokazati obzirom na pravno relevantne činjenice u ovoj parnici.

Radi ekonomičnosti postupka, te potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja, tuženice se pozivaju na pravno relevantne dokaze na temelju kojih dokazuju valjani i istinit način stjecanja vlasništva, koji isključuje osnovu koju tužiteljica ističe u ovoj parnici: Temeljem ugovora između SO O. i J.

K. broj 04-1222/2- 1964 od 26. ožujka 1964.g. prednik tuženica je stekao pravo trajnog korištenja (vlasništva) neizgrađene nekretnine označene kao čest.zem. 397/8 K.O. O. površine 400 ne m2 radi izgradnje obiteljske kuće, b) Osnovom prethodno citiranog ugovora izdan je nalog za uplatu naknade broj 04-1222/3-1964 od 28.ožujka 1964.g., kojim je predniku tuženica naložena uplata naknade za dodijeljeno pravo korištenja (vlasništva) nekretnine. Prednik tuženica je podnio molbu za izdavanje građevinske dozvole od 25.ožujka 1964.g., pa je nadležni Odjel za privredu, O. za komunalno stambene poslove izdao odobrenje za gradnju broj 03-1-1971/1-64 od 16. svibnja 1964.g. S. za upravno pravne poslove i inspekcijske poslove skupštine općine O. prednik tuženica podnio je prijedlog za uređenje susjedskih odnosa od 28. travnja 1967.g. iz kojeg na jednoznačan način proizlazi činjenica vezana za gradnju predmetnog stubišta jer po ovome proizlazi da je upravo prednik tuženica izvršio građenje na spornoj nekretnini. Na osnovi prijavnog lista i kopije katastarskog plana U. za katastar O. broj UP-1-618/68 od 26.1ipnja 1968.g. temeljem rješenja Općinskog suda u Omišu Z-175/68-2 od 5. srpnja 1968.g. dopuštena je promjena čest. zem. 397/4 i 397/8 K.O. O., a iz kopije katastarskog plana od 27. prosinca 1973.g. sadašnja čest. zem. 397/12 K.O. O. sastavni dio čest. zem. 397/8 K.O. O. pa je posve jasno da je ta nekretnina vlasništvo tuženica, a ranije njihovog prednika. Geodetskim elaboratom za promjenu podataka o zgradama i za provedbu zemljišnim knjigama trgovačkog društva G. d.o.o. broj P.0.100/2010 od 10.1ipnja 2010.g., koji je proveden u postupku pred DGU, PU za katastar S., I. O. u predmetu

klasa 932-06/11-02/76 sukladno prijavnom listu od 10. lipnja 2010.g., provedena je promjena na način da je kat.čest.zem. broj 672 K.O. O., koja odgovara z.k. čest. zem. 397/8 K.O. O. formirana kao čestica površine 375 m2, te je pored toga formirana čest.zem. 397/12 površine 25 m2, koje su bile i ostale upisane u Z.U. 1195 K.O. O., a obje imaju ukupnu površinu od 400 m2, što je upravo ona površina iz onog prvog ugovora od 26.03.1964.g., koji je osnova stjecanja vlasništva na nekretnini tuženika. Na osnovi prijavnog lista od 10.1ipnja 2010.g., odobrenog od PU za katastar u S., I. O. dana 1.srpnja

2011.g. broj klasa 932-06/11-02/76, odobrenja za izgradnju O. O., S. za upravno pravne, privredne inspekcijske poslove broj 561/71 od 25.08.1971.g. i potvrde Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, uprave za inspekcijske poslove od 4. lipnja 2010.g. Masa 362-01/10-11/3039, rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Z-1422/11 od 19.1istopada 2012.g. evidentirano je cijepanje čest. zem. 397/8 K.O. O. uz promjenu izgrađenosti na čest. zem. 397/8 i to kuće od 80 m2, dvora 292 m2, zgrade od 28 m2 u novo stanje čest. zem. 397/8 i to kuće od 87 m2, dvorišta 232 m2, stubišta 12 m2 i pomoćne zgrade od 44 m2, te novo formirane čest. zem. 397/12 površine 25 m2.

Rješenjem broj 04-8195/11- 67 od 5.prosinca 1967.g. odobrena je lokacija za izgradnju garaže na čest. zem. 397/4 K.O. O., a rješenjem UP/I-04-1271/68 od 13.05.1968.g. odobrena je izgradnja na čest. zem. 397/4 K.O. O. investitoru. Z. A.. Na ovoj nekretnini, i to baš upravo na onom dijelu nekretnine koji u naravi predstavlja istočni dio garaže, bilo je izgrađeno stubište kao produžetak stubišta izgrađenog na tadašnjoj čest. zem. 397/8, a sadašnjom čest.zem. 397/12, kojeg je također izgradio prednik tuženica, pa je radi toga, kako bi se moglo provesti uklanjanje tog dijela stubišta u tom postupku sudjelovao i prednik tuženica.

Tom osnovom, istodobno s rušenjem ranijeg stubišta radi izgradnje garaže, stubište je pomaknuto istočnije gdje se i sada nalazi, a sve ovo dokazuje da sporna nekretnina nikada nije bila u posjedu ni u vlasništvu tužiteljice niti je to bilo moguće obzirom na prava tuženica odnosno njihovog prednika na predmetnoj nekretnini. Prethodno iznesenim činjenicama utemeljenim na javnim ispravama, tuženice su dokazale valjanu osnovu za stjecanje prava vlasništva, te valjani način stjecanja vlasništva, a ove činjenice isključuju osnovu koju tužiteljica ističe u ovoj parnici.

Još je jedna činjenica bitna za ovaj predmet, a odnosi se na to da je prednik tuženica gradio isključivo temeljem dozvola nadležnih tijela i sukladno tim dozvolama, te za sve posjeduje valjanu dokumentaciju. Kod tužiteljica je posve druga situacija, pa se očekuje da će, osim iznošenjem neosnovanih tvrdnji radi pokušaja dokazivanja stjecanja vlasništva dosjelošću, sudu prezentirati dokaze kojima može dokazati koju od svojih tvrdnji i1i će povući tužbu. Ulaz u tužiteljičinu kuću je sa zapadne strane, a ova sporna nekretnina je istočno od tužiteljičine kuće, što je prikazano na fotografijama broj F1 i F2.

Sporno stubište s pripadajućim dijelom zemljišta u dvije mejice, na kojima se nalaze stabla maslina u vlasništvu tuženica, koje se nalazi iznad garaže u vlasništvu Z. A., vidljivo je na fotografiji broj F3 i fotografiji F4, koje su snimljene s južne strane predmeta prijepora, te na fotografijama F5 i F6 koje su snimljene iz smjera sjevera. Na fotografiji F5 i F6 strelicom je prikazan dio stubišta za pristup na imanje tužiteljice koje je ograđeno betonskim zidom i na koje je postavljena klizna ograda, a time definiran posjed i vlasništvo tužiteljice, što je također ilustrativno i što ukazuje na svijest i savjest tužiteljice.

U protivnom, sigurno bi, makar onaj dio na kojem je južna maslina bio ograđen i definiran kao vlasništvo tužiteljice. Pri tom se postavlja i pitanje što je sa onim sjevernijim dijelom stubištem i sjevernijom maslinom, tvrdi li tužiteljica da i to koristi. Svakako, i ovo su dokazi koji na jednoznačan način upućuju na neosnovanost tužbe tužbenog zahtjeva. Radi izloženoga, tuženice se protive tužbi i tužbenom zahtjevu te predlažu da sud izvede predložene dokaze i nakon toga donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, te tužiteljicu obvezati na plaćanje troškova postupka.

U postupku su izvedeni dokazi uvidom u cjelokupnu dokumentaciju iz spisa, i to:

- neslužbeni zk izvadak na dan 4. veljače 2014. za kat. čest. 397/8, kat. čest. 397/12 Poduložak 1 i Poduložak 2. ZU 1195 K.O. O. (list 4-5 spisa),

- posjedovni list P.U.za katastar S., I. O., broj 1791 na dan 3.

veljače 2014. i posjedovni list 1791 sa kopijom katastarskog plana od 21. rujna 2015. (list 6 i 43, 44 spisa),

- izjava J. J. H. na dan 3. prosinca 2013. (list 7-8 spisa),

- ugovor o davanju na trajno korištenje građevinskog neizgrađenog zemljišta općenarodne imovine S. O. od 26. ožujka 1964., broj: 04-1222/2-

1964. (list 13-14 spisa),

- nalog za uplatu naknade na ime J. K. izdane od SO O.,

O. za financije od 28. ožujka 1964. (list 15 spisa),

- molba J. K. za izdavanje građevinske dozvole od 25. ožujka 1964. (list 16 spisa),

- odobrenje za građene po molbi J. K., O. za privredu, odsjek za komunalno, stambene poslove, S.O. O. od 16. svibnja 1964., broj: 03- I-1971/1-64 (list 17 spisa),

- dopis J. K. za uređenjem susjedskih odnosa od 28. travnja 1967. upućeno S. O. O., S. za upravo-pravne i inspekcijske poslove O. (list 18

spisa),

- rješenje Općinskog suda u Omišu od 26. lipnja 1968. pod brojem Z.175/68-2, (list 19 91 spisa),

- kopija katastarskog plana mjerilo 1:2880 od 26. studenog 1962. sa prijavnim listom i 27. prosinca 1973. sa geodetskim elaboratom G. d.o.o. od 10. lipnja 2010., te od 26.lipnja 1968. (list 20-26,45-47, 49-53 spisa),

- rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu od 19. listopada 2012. pod brojem Z-1422/11-NJ ( list 27 spisa),

- rješenje DGU, PU O. od 29. srpnja 2011 izvod

iz posjedovnog lista br 230 od 20. siječnja 2012. (list 28-29 spisa),

- rješenje 04-8195/1-67 S.O. O., S. za upravo-pravne i inspekcijske poslove O. od 5. prosinca 1967. (list 30 spisa),

- odobrenje za izgradnju, S.O. O., S. za upravo-pravne i inspekcijske poslove O. U./I-04-1271/68. od 13. svibnja 1968., sa fotografijama (list 31-38 spisa),

- dodatak ugovoru od 18. lipnja 1968. (list 48 spisa),

- rješenje U. odjela za prostorno uređenje, I. O. od 29. siječnja 2014

(list 92 spisa),

U dokazne svrhe obavljen je očevid na licu mjesta na dan 1. srpnja 2016.g. u O. uz sudjelovanje vještaka P. G. (list 58-59 spisa),nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju dipl.ing.geod. P. G. od 29. srpnja 2016. (list 63-73 spisa), dopunskim saslušanjem stalnog sudskog vještaka za geodeziju P. G. (list 78 i 101 spisa) uz očitovanje od 4.5.2017. (list 80 spisa), 19.7.2017. (list 82-83 spisa), Saslušane su tužiteljice i tužene A. S. (list 93-96 spisa), te svjedoci N. J., M. P., B. B. (list 107- 111 spisa), G.

T., D. T., A. P. i L. R. (list 118-123 spisa).

Punomoćnici parničnih stranaka su popisali parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Pregledom zk izvadak na dan 4. veljače 2014. za kat. čest. 397/8, te kat. čest. 397/12, Poduložak 1 i Poduložak 2. ZU 1195, K.O. O. razvidno je kat. čest 397/8 , je upisana kao kuća, F. S. V. 13 87 m2, dvorište 232 m2, pomoćna zgrada 44 m2, stepenište 12 m2, a kat. čest. 397/12 kao dvorište 25 m2, na ime u P. 1 A. S. za 1/3 dijela, a u P. 2 N. K. za 2/3 dijela.

Uvidom u posjedovni list P. za katastar S., I. O., broj

1791 na dan 3. veljače 2014. razvidno je da je kat. čest. 650/1 naziva M. načina uporabe dvorište u površini od 4409 m2 upisana P. jp. komunalne djelatnosti s.p.o., O., i a iz posjedovni list 1791 sa kopijom katastarskog plana od 21. rujna 2015.

razvidno je da je za kat. čest. 650/9 naziva M. načina uporabe dvorište u površini od 240 m2 upisana P. jp. komunalne djelatnosti s.p.o., O.

Čitanjem ugovora o davanju na trajno korištenje građevinskog neizgrađenog zemljišta općenarodne imovine S. O. od 26. ožujka 1964., broj: 04-1222/2-1964.

razvidno je da SO daje, a J. K. prima na trajno korištenje neizgrađeno zemljište općenarodne imovine u O. i to baš čest. zem. 397/8 u k. o. O., u površini od 400 m2, J. K. se istim ugovorom obvezao na ovom zemljištu izgraditi obiteljsku kuću u roku od dvije godine, te izvršiti uplatu cijene zemljišta.

Iz dodataka ugovoru od 18. lipnja 1968. razvidno je da se istim utvrđuje da se urbanističkom regulacijom od čest. zem. 397/4 i to na zapadnom dijelu odcjepljeno 32 m2, na kojom je izgrađen prilaz stojnoj kući K. J. i priključeno čest. zem. 397/8 k.o. O.., te se isto daje navedenom na trajno korištenje.

Uvidom u molba J. K. za izdavanje građevinske dozvole od 25. ožujka 1964., te odobrenje za građene po molbi J. K., O. za privredu, O. za komunalno,

stambene poslove, SO O. od 16. svibnja 1964., broj: 03-I-1971/1-64

razvidno je da je J. K. po izdanoj lokacijskoj dozvoli za gradnju obiteljske kuće 12. veljače 1964. na čest. zem. 397/8 k. o. O. podnio molbu za izdavanje odobrenja za gradnju, a koje mu je i izdano 16. svibnja 1964.

Pregledom dopisa J. K. za uređenjem susjedskih odnosa od 28. travnja 1967. upućeno SO O., S. za upravo-pravne i inspekcijske poslove O. razvidno je da se isti obraća S.O. navodeći da je na čest. zem. 379/8 k. o. O. izgradio obiteljsku kuću, da je 1965. s službenicima O. i predstavnikom E.

suglasio se da nema zapreka da može urediti put do kuće s južne strane između trafostanice i susjedne stambene zgrade, te da je prije pisanog rješenja, odobrenja, temeljem načelnog sporazuma počeo uređivati s južne strane prilaz i to sazidao je ulaz i stepenište u užem krugu kuće. Kada su radovi u završnoj fazi da prigovara predstavnik E. pa je to razlogom ovog dopisa.

Pregledom vještva stalnog sudskog vještaka za geodeziju dipl. ing. P. G., a koji je imao zadatak identificirati spornu čest zem, te se očitovati s obzirom na priloženu dokumentaciju u spisu o povijesti čest. zem 397/12 k.o. O., razvidno je da je na očevidu dana 1. srpnja 2016. izvršio identifikaciju predmetne kao čest. zem. 397/12 K.O. O. površine 25 m2, te da je utvrdio da predmetna čest. zem. predstavlja, a u odnosu na katastarsko stanje dio katastarske čestice 650/9 K.O. O.. U dopunskom vještvu odgovarajući na primjedbe kazao je da se šahte prikazane na skici mjesta ne nalaze na predmetnoj nekretnini. Čest. zem. 397/12 da je nastala iz čestice 397/8 cijepanjem prema elaboratu tvrtke G. d.o.o. iz lipnja 2010., a koja prestavlja stepenište koje je prije bilo dio čest. zem. 397/8, a elaboratom se izdvaja u zasebnu čest.zem.397/12. Vještak je naveo da se radi o zemljištu koje je podijeljeno na tri razine, na čijoj istočnoj strani se nalazi stepenište koje služi za pješačku komunikaciju. Na sjevernoj i južnoj razini se nalazi po jedno stablo masline, a središnja razina služi za pristup stambenom objektu na zapadu. U dopuni vještva pojasnio je da da čest. zem 397/12 nastaje iz čest. zem. 397/8, a da je čest zem 397/8 nastala nakon čest 397/4, te naposljetku imamo 397/12 koja nastaje iz 397/8. Dodatno je vještak naveo da čestica tuženika i tužiteljice imaju pristup na asfaltnu cestu koja se nalazi sjevernije.

Tužiteljica je u svom iskazu navela da se udala 1978. i njena saznanja za predmetnu nekretninu datiraju od tada, a od ranije po pričanju pok. supruga i njegove obitelji. Situacija na tom zemljištu je identična od vremena kad se udala pa do danas, postoje ista vrata i ograde. Ova sporna čestica od 25 m2 je na 3 razine. Na sjevernoj i južnoj strani su stepenice na kojima je posađena jedna maslina, a jednim dijelom s istočne strane tog stepeništa se služe i stanari susjedne zgrade, npr. H. J.. Središnji plato tih stepeništa služi kao prilaz dvorištu u kući u kojoj živi.

Ne odgovara istini da ima prilaz kući iz ulice P. B.. Ona i pok. suprug su vlasnici samo prizemnog dijela kuće s pripadajućim dvorištem. Prilaz kući je isključiv s istočne i zapadne strane, ali opet putem stepenica. Inače kuća u kojoj živi je etažirana i ona da živi u prizemlju, a kuća se sastoji se od prvog, drugog kata, te visokog potkrovlja, koji su u vlasništvu trećih osoba. Ti vlasnici imaju prilaz iz ulice P. B. kao i tužene ad 1) i 2). U. P. B. je položena sjeverno u odnosu na kuću u kojoj živi. Od kada zna za sebe još kao dijete na tom području postojale su jedino dvije ulice i to ulica P. B. i F.

S. V. ostalo su bili puteljci obrasli raslinjem koji su služili kao prečica za pristup. Kada se udala zatekla je iste međe i istu situaciju kao i danas. Njeni prednici, suprug i njegovi roditelji su se koristili prečicom i kraćim putem za pristup do svoje nekretnine na koju su sagradili kuću. Upravo se radi o predmetnoj nekretnini. To je najkraći put iz F. S. V.. Iz te ulice su nosili materijal, provele se kanalizacijska cijev i telefonski kabeli koji su praktički bili zajednički sa tuženicama. Naime, njeni prednici da su odobrili da se oni priključe na te priključke.

U odnosu na tužene njeni preci da su kuću napravili kuću 4 ili 5 godina ranije. Oni su kuću napravili 60-ih godina prošlog stoljeća i to prizemlje i kat, a na nekretnina tuženika je bila samo radionica. Prednici i tužene su se dogovorili da će zajednički koristiti predmetni prolaz. Navedenim prolazom se prokopao beton kako bi se napravio telefonski priključak za jednu i drugu kuću to je bilo 80-ih godina. Njen suprug i ona da su se dogovorili s tuženicima da solidarno i zajednički uredu pristupe kućama. Dogovor je bio da tužene plate radnika, a da oni da daju svoj materijal za popločavanje predmetne nekretnine i njeno uređenje, što je i učinjeno.

Također su posađene i te dvije masline. To je bilo 1980-ih godina prošlog stoljeća. Tužiteljica je posebno naglasila kako su oni cijelo vrijeme bili u zajedničkom suposjedu predmetne nekretnine i da nikada nije bilo nikakvih problema. Kako njena obitelj tako i obitelj tuženih i tužene su neometano cijelo vrijeme prolazili i koristili predmetnu nekretninu svaki za svoje potrebe. Nikakvih problema nije bilo sve dok nije umro njen suprug. On je umro 2012. i problemi su počeli poslije njegove smrti. Počelo se stavljati fizičke prepreke na predmetnu nekretninu, ona da bi ostavila neke stvari na istoj koje bi preko noći nestajale, čupalo se raslinje, lavande koje su zajednički uređivali, trovale su se masline, njoj da se govorilo "prođi, nećeš još dugo" to da su joj tužene govorili, prvenstveno tužena pod 1).

U njoj da se pojavila sumnja, te je otišla kod kolege u zemljišnik i utvrdila da su tužene upisane kao suvlasnice predmetne nekretnine u površini od 25 m2. Nikakve osnove za takav upis nije bilo već nekakav građevinski elaborat ing. K.. Građevinska parcela je bila ovim elaboratom, te da je ostala zatečena tim upisom, da joj nije poznato tko je ranije bio upisan kao suvlasnik ili vlasnik predmetne nekretnine. Nitko nikada da je nije onemogućavao u korištenju predmetne nekretnine niti mi isto osporavao. Ona da je nastavila koristiti predmetnu nekretninu na isti način na koji su to radili njeni prednici godinama još od 60-ih godina prošlog stoljeća.

Zajedničkim dogovorom sa tuženicima je uređena predmetna nekretnina, napravljene su poboljšice i nikakvih problema nije bilo u korištenju iste sve do vremena dok nije to opisala. Nikada nije provjeravala u zemljišne knjige tko je upisan kao vlasnik predmetne nekretnine jer za to nije bilo potrebe. Posebno upitana jesu li tužene nakon 2013. pokrenule kakav upravni postupak za pripajanje svoje nekretnine postojeće katastarske nekretnine 672, tužiteljica odgovara da jesu, ne zna kada točno, a niti je itko kao susjeda međašnika obavijestio o tom upravnom postupku tako da je je jedino preostala tužba.

Posebno upitana tužiteljice je navela da ne postoji kolni pristup prizemlju kuće u kojoj ona živi prema ulicama F. S. V. i P. B.. Točno je da kao što postoji stepenicama s istočne strane njen kuće da postoji i takav pristup isto stepenicama sa zapadne strane samo je nešto duži. Jedan i drugi pristup su isključivo za prizemlje kuće, te nadalje dodaje da su suvlasnici kuće u kojoj živi, vlasnik prvog kata je Z. U., a drugog kata i visokog potkrovlja O. B.. Okućnica u prizemlju je podijeljena na način da je pripala stanu u prizemlju.

Stanovi na I. i II. katu, te visoko potkrovlje imaju direktan prilaz iz ulice P. B., dok njen stan u prizemlju nema direktan pristup iz navedene ulice kao ni F. S. V., već isključivo navedenim stepeništem, odnosno I. kat se služi stepeništem samo sa zapadne strane dok navedeni kat nema pristup ulici F. B.. Ugovor o diobi kuće je napravljen za života njenog supruga. Predmetna nekretnina nije obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju iza smrti njenog pok. supruga, a koji je stekao vlasništvo stana u kojem ona danas živi nasljeđivanjem iza svog pok. oca.

Tim rješenjem o nasljeđivanju nije obuhvaćena predmetna nekretnina.

Tužena A. S. u svom iskazu je navela da je njen otac kupio 1964. zemljište za gradnju kuće, te da je kuću sagradio 1965. U svakom slučaju, da tu cijeli život živi. Ranije je postojalo zemljište koje je u cijeloj dužini bilo od U. F. S. V. prema njihovoj kući. To stepenište je vodilo do ulaza u njihovu kuću. 1967. pok. Z. A. je od H.-a dobio odobrenje da sagradi garažu na jednom dijelu stubišta i on ju je dobio od strane H.-a, stan koji je bio u sklopu trafostanice koji je bio položen jugozapadno. Njen otac se na to žalio i njemu je 1968. ponuđen dodatak ugovora i dano mu je na korištenje upravo predmetno stepenište odnosno predmetna nekretnina, te koliko je njoj poznato i tad je bilo stepenište kao što je i danas. Njima da je to bio jedini prilaz kući za razliku od obitelji B. koji prilaze svojoj kući stepeništem sa zapadne strane, koje je i gradsko i vodi do ulice P. B. od F. S. V.. Činjenice da su to predmetno zemljište svi koristili.

Međutim oduvijek se znalo tko je dobio na korištenje predmetno stepenište i tužiteljica i njena obitelj su koristili uz suglasnost njenog oca. Međutim, tužiteljica i njena obitelj su vrlo rijetko koristili predmetno zemljište, te da se sjeća kao mala da su na tom stepeništu znali izvaditi bačve iz konobe. Tužena posebno naglašava za pristup kući da su imali drugo stepenište sa zapadne strane. Što se tiče masline ona da je iste zasadila svojom rukom. Što se tiče popločavanja vršio ih je radnik koje je angažirala njena majka, a ne zna tko je snosio troškove građevinskog materijala i izvođenje radova.

Tužena je dopustila mogućnost da su tužiteljice i pok. M. od 1999. ovim stepeništem prolazili svakodnevno. Nitko mu to nije branio kao ni njegovoj obitelji da koriste predmetno stepenište od strane njene obitelji, a nisu ih niti pitali mogu li tu prolaziti. Točno je da su problemi oko korištenje zemljišta počeli kada je pok. M. umro. Nije točan poznat razlog zbog čega su se do tada njihovi dobri odnosi poremetili nakon njegove smrti. Misli da je pok. M. znao da predmetno zemljište nije njihovo, te da tužiteljica nije imala spoznaje o tome.

Tužiteljica je nakon smrti svog supruga počela na predmetnom dijelu nekretnine saditi lavandu, okopavati maslinu, a ona da ju je upozoravala da to ne čini jer predmetno zemljište nije njeno. Ona je nastavila prolaziti predmetnim stepeništem, a to čini i danas. Nikada nije zabranila tužiteljici da prolazi navedenim stepeništem. U konačnici to da joj niti ne smeta. Posebno upitana je li ocu tužene A. S. ikada uručeno rješenje kojim se dodijeljeno zemljište od 32 m2 koji danas ima 25 m2 dodjeljuje na korištenje i je li ikada otac platio naknadu za to zemljište, tužena odgovara vjerojatno je, te radi čega J.

K. nije upisan u katastru kao posjednik predmetnog zemljišta, tužena odgovara da ne zna, ali da će to napraviti, da joj nije poznato radi čega je njen otac potpisao izvadak iz ABC registra prilikom osnivanja nove katastarske izmjere O. O., a da navedenoj ispravi se ne spominje navedena nekretnina. Tužena se također nije mogla izjasniti na koji način je tužiteljica pomagala u izgradnji stepeništa ali da dopušta mogućnost da je dio kamenja donijela (koja su na podu prikazana u vještvu), ne može se precizno i sa sigurnošću izjasniti, ali misli da se to stepenište djelomično popravljalo 1993. godine.

Svi ljudi koji su živjeli u kući gdje je tužiteljica i ona su znali da je u vlasništvu njenog oca. Stoga pretpostavlja da je suprug tužiteljice to znao. Nitko nikada nije polagao na istu nikakva prava. Kada su se postavljale kanalizacijske cijevi da je baš njen otac iskopao i postavio kanalizacije cijevi na koje su se uz očevo odobrenje spojili i obitelj B.. Tužiteljičin je svekar od njenog oca tražio odobrenje za priključak na kanalizacijsku cijev. Prije je sagrađena kuća od obitelji B. od njihove. Kuća u kojoj živi ima kolni pristup iz P. B. mada je anagrafske oznaka F.

S.. V., dakle, pristup njenoj kući kako preko predmetnog stepeništa tako sjeverozapadno. U čitavoj dužini od ulice F. S.. V. pa do kuće, stepenište je u cijelosti sagradio njen otac. To pište u dokumentima i postoje fotografije. Na skici lica mjesta tužena pokazuje da se garaža nalazi na čest.zem. 663., a trafostanici je na čest. 665 skice lica spora. Stepenice su bile istočno od čest. 663, odnosno su također tu samo šta su bile na čest. zem. 663.

Svjedok N. J. je u svom iskazu naveo kako susjedstvu predmetne nekretnine živi od kad je bio dijete, te mu je poznata situacija u susjedstvu još od djetinjstva. Sjeća se dok je bio dijete negdje 1963/64 godine da je obitelj B. započela s gradnjom svoje kuće, te su isti započeli s gradnjom svoje kuće zasigurno prije obitelji K., a čega se dobro sjeća. Naime, kao dijete se igrao oko radnika na kući obitelji B. te mu je bilo interesantno biti oko gradilišta ove kuće, sjeća se da bi trebao preskočiti jedan zid, a kako bi došao na parcelu gdje su B. gradili kuću. U to vrijeme B. su imali pristup kući jedino s zapada, odnosno s ceste S. V.. Par godina poslije K. su započeli s gradnjom

kuće, te su isti imali pristup do svoje parcele, a preko skala koje su vodile od navedene ulice do njihove parcele. Nakon čega je A. Z., pok., izgradio garažu, a kojom su porušene i stepenice od ulice F. S.. V. u jednom dijelu, nakon čega su K. imali pristup parceli na način da su prolazili između navedene garaže od A., zgrade na parceli 662/1, te sagradili dvije stepenice preko kojih su dolazili na postojeće, a ne porušeno stepenište koje je postojalo i prije gradnje garaže A. i vodilo do parcele K.. Koliko je njemu poznato iz priča, O. je kao kompenzaciju K., a iz razloga što je porušeno stepenište koje je vodilo od ulice do njihove parcele istima dalo u vlasništvo dio parcele 650/9, a koji se pokazuje na skici mjesta spora sudskog vještaka P. G.. Nakon čega svjedok pokazuje na skici kao zemljište koje je općina dala u vlasništvo K. čest. zem. 397/12. Nakon navedenog vremena sve obitelji u susjedstvu, pa tako i obitelj tužiteljice B. su koristile predmetno stepenište, su prolazile i navedenim dijelom koji je općina dala K., a B. su probili i navedeni zid koji, da je kao dijete preskakao i otvorili prolaz prema svojoj kući s ovog stepeništa. Navedeno stepenište je, odnosno prilaz kućama služio isključivo kao prolaz, dok se sav građevinski materijal dovozio s gornje ceste P. B.. Za napomenuti je da kuće nisu bile u gabaritima kao što su danas, kad su se počele raditi, tako kuća tužiteljice, tako ni tuženih, a što je bitno u odnosu na ulaze u kuću, pa se tako sada kuća tuženih proteže sve do gornje ceste P. B., pa isti mogu doći i u svoju kuću, a ista takva mogućnost postoji i za tužiteljicu iako je ista u prizemlju, ali faktički može doći s ceste do kuće. Tužiteljica do svoje kuće ima tri prilaza, predmetnim stepeništem, a s koje postoji prolaz , odnosno ulica

koja vodi do …, pa ista može doći i ovim putem do svoje kuće. Posebno upitan svjedok je pojasnio da predmet spora izgleda kao što izgleda danas, dijelom su uredili B., tako što su popločali dio između stepeništa, odnosno podest na predmetu spora, dok mu nije poznato da je tužena K. zasadila masline na predmetu spora, a i druge masline, pa ima već i 20-ak godina. Na predmetu spora nema drugih zasađenih kultura, odnosno postoji posađeno cvijeće, a tko ga je posadio da ne zna, ali da je vidio i tužiteljicu i tužene kako beru, režu i uređuju masline posađene na predmetu spora. Poznato mu je da postoji spor u vezi navedenog između tužiteljice i tuženih, na način da je tužena prošle godine izrezala skroz masline, te angažirala jednu osobu da to učini, a što je naljutilo tužiteljicu. Pok. A. je gradio garažu nakon izgradnje kuće B. i K., a kad je to točno bilo, ne zna. Posebno upitan kada je vremenski probijen zid kojim je bila ograđena parcela B. i nakon probijanja kojeg zida su isti imali ulaz u svoju kuću s ovog stepeništa, a s istočne strane, svjedok navodi da je to bilo kad su isti od konobe napravili apartman, da su tada i probili zid, kako bi imali ulaz u apartman s stepeništa, a što bi moglo biti i malo ranije, a kada je to vremenski bilo, točno da ne može odrediti. Svekar tužiteljice nije bio živ u vrijeme otvaranja ovog zida i prolaza s stepeništa. Smatra da je prolaz otvoren nešto malo prije nego što je umro djever od tužiteljice M. B., ali da nije siguran kad je to točno bilo te da mu nije poznato da bi svekar tužiteljice preko spornog zemljišta položio kakve instalacijske cijevi ili pak kanalizacijske.

Svjedok M. P. je naveo da je u susjedstvu K. i B. živio od svoje 6. do

20. godine, same izgradnje kuća B., K. ili pak stepeništa koje vodi do kuće K. se ne sjeća, sjeća se postojećeg stanja stepeništa koje je vodilo do kuće K., gdje je često odlazio, igrao se jer je išao u školu s jednom od sestara obitelji K., sjeća se da je postojao zid prema kući B., te da bi im često pala lopta preko tog zida, koji bi tada trebalo preskočiti da se ode po loptu. Sjeća se da je u razini s dijelom stepeništa bila ledina na kojoj se nalazilo sušilo od dvije zgrade, te da su u jednom trenutku na ovom zidu koji vodi do kuće B. stavljena vrata, odnosno isti je probijen, kada je to točno bilo da se ne može sjetiti. Nitko nikome nije branio koristiti ovo stepenište, svi su ga koristili, ali isto je bilo za obiteljsku kuću K.. Posebno upitan da se ne sjeća da je bilo promjena na zemljištu, koje bi pratile otvaranje zida i postavljanje vrata za parcelu tužiteljice. Iz susjedstava da se odselio 1982. , sjeća se kad bi naknadno dolazio da je vidio na navedenom dijelu masline koje prije nisu bile. Nije se mogao točno odrediti kad je ovaj zid probijen i napravljen ulaz, prema kući B., ne može se odrediti je li bi to bilo prije nego je odselio iz susjedstva ili nakon. Nije mu poznato da bi se na spornom dijelu nalazile nekakve cijevi. Zadnji put da je na terenu bio negdje 1992. te ne bi mogao odgovoriti je li tada sporan dio bio i popločan, a da da zna da su tada postojala vrata u zidu koji vodi do kuće B..

Saslušani svjedok B. B. je naveo da živi u susjedstvu predmetne nekretnine te da mu je poznato da je stepenište od ul. F. S.. V. do kuće K. građeno u vrijeme gradnje kuće K., te je građeno kao put do navedene kuće i za potrebe iste, prvotno se radilo o zemljanom stepeništu koje se naknadno uređivalo. Kad je izgrađena garaža od A., tada je dijelom porušeno stepenište i ostavljen prolaz. Sjeća se zida parcele B. koji je bio suhozid, a kasnije betoniran, te kojeg su preskakali kao djeca. Sjeća se da su se igrali na temeljima kuće B., a tada da je imao oko 9 godina, ali da se ne sjeća koja je kuća prije građena, B. ili K. niti vremenski kad su iste građene. Zid koji vodi s navedenog stepeništa do kuće B. da je probijen malo prije nego što se tužiteljica počela baviti apartmanima, prethodno se tu nalazila konoba, te nije bilo prolaza s ovog stepeništa do iste kuće. U odnosu na predmet spora svjedok je kazao da su podest između stepeništa, a do ulaza na parcelu B. popločali B., masline na spornom zemljištu su zasadili K., te mu je poznato da su K. brali i uređivali ove masline, da bi potom nastao spor te počeli jedni i drugi brati i uređivati ove masline, te mu je poznato da su se sporili oko toga. Ulaz u kuću B. je bio s zapadne strane, te se koristio ulaz s zapadne strane u navedenu kuću, dok ovaj zid nije probijen i napravljen ulaz s istočne strane. Posebno upitan je naveo da kuća K. ima pristup sa sjeverne strane, a najvjerojatnije od kada je izgrađena terasa odnosno kuhinja, isti pristup nije postojao kad je kuća započeta s gradnjom. Nakon što je porušeno stepenište od ceste K. su napravljene dvije stepenice te im je dopušteno da koriste prilaz i preostali dio stepeništa do svoje kuće od strane O.. Kad je stepenište porušeno napravljene su tri stepenice, pa prolaz između zgrade i garaže A.,

pa ponovno dvije stepenice i nastavak na prethodno postojeće, a neporušeno stepenište, te je navedeni prolaz općina dala K. na korištenje. Ne zna tko je izgradio nakon rušenja tri stepenice s ulice do prolaza između zgrade i garaže, a potom 2 stepenice koje su se nastavile na već postojeće stepenište. Prolazom u donjem dijelu su se koristili stanovnici zgrade i K., a u gornjem dijelu osim K. u zadnje vrijeme se koristila i tužiteljica, ali tek pošto su otvorena vrata u zidu. Na spornom dijelu zasađene su dvije masline. Osim navedenih maslina, K. imaju neke masline ispod svog zida, ali što nije predmet spora. U odnosu na cijevi da mu je poznato da postoji kanalizacija od K. preko stepeništa, te da su B. priključeni na istu, gdje su točno priključeni da ne zna. Te mu nije poznato koliko godina B. koriste predmetnu čest zem kao prolaz do svoje kuće, te isto zasigurno nisu koristili prije nego što su otvorili vrata u zidu. Njegov kuća da je udaljena od predmeta spora zračne linije 20-25 metara. Svjedok također nije siguran kad je napravljen južni zid obitelji K.. Iste obitelji su bile u dobrim odnosima, a isti odnosi su se poremetili nakon smrti supruga tužiteljice, a njegov sukob s tužiteljicom se vodi oko dvorišta njegove kuće i nadstešnice za drva koju je on napravio, a tužiteljici isto smeta.

Svjedokinja G. T. je izjavila kako je ona rođena u O., te da joj je poznata situacija oko stepeništa koje vode do kuće njene sestre u O. .. Naime, njena sestra se udala 1978., te je tada već kuća njezina supruga i njegove

obitelji bila izgrađena 1978 i to je bila prva izgrađena na tom dijelu

O., te da je bila samo još jedna nešto dalje odnosno preko puta, a što nije bila kuća od K.. Odnosno kuća obitelji muža njene sestre je bila jedina kuća na navedenom području 1978. Do iste kuće vodilo je stepenište izgrađeno u zemlji, neuređeno ali nije bilo strmo, te je istim stepeništem njenoj sestri i obitelji njenog supruga bio najkraći put do kuće, a ujedno i najzgodniji odnosno najmanje strm. Bio je prolaz do kuće njene sestre i s druge strane s jednog makadama, a što je danas, ali radilo se o nepristupačnom, jako strmom prolazu pa isti tuda nisu prolazili. Svjedokinja je istaknula da je njena sestra i obitelj supruga, te njen suprug, materijal za uređenje kuće i sve što je bilo potrebno unosili u kuću i na parcelu upravo predmetnim stepeništem. Sjeća se nakon što su K. počeli graditi kuću nešto iznad kuće njene sestre, a što ne zna kada je bilo, da su se isti dogovorili o zajedničkom korištenju ovog stepeništa, te se dogovorili zajednički urediti isto, pa je njena sestra donijela kamenje s jedne stare kuće u L. R. za uređenje navedenog stepeništa. Njena sestra da je radila u komunalnom poduzeću pa je na podestu stepeništa posadila dvije masline, a da je viđala i sestru i gđu K. kako uređuju prostor oko navedenih maslina da bude lijep prilaz kući. Posebno upitana svjedokinja je kazala da joj je dobro poznato navedeno područje gdje se nalazi kuća njene sestre, jer ne samo da je rođena u O., njena je obitelj imala zemlju poviše navedene parcele na koju je išla redovito od svog djetinjstva, brati smokve, grožđe, jabuke, pa da joj je ovo područje vrlo dobro poznato jer je tuda prolazila.

Svjedokinja D. T. u svezi s predmetom spora da joj je poznato kao zaposlenici komunalnog poduzeća G. O., P., a u kojem je bila zaposlena i tužiteljica, te radila zajedno sa njom u kancelariji, da ju je ista 1993., a što zna jer je te godine počela raditi, da ju je ista upitala da joj napravi projekt uređenja dva uska prostora do ulaza u prizemlje njezine kuće, te da joj je ona savjetovala da posadi na svakom prostoru po jednu maslinu, te uz rub lavandu, te joj je također poznato da je iste godine u zimskom periodu V. kupila dvije masline, te oko 20 sadnica lavande, te da je angažirala sada pokojnog radnika P., I. M. da joj navedeno posadi na ulazu u prizemlje obiteljske kuće, odnosno ispred ulaza. Poznato joj je da je I. M. isto posadio, te da je svake godine, dugi niz godina, pa i nakon što je V. otišla iz firme istog angažirala za održavanje maslina, lavande i travnjaka na navedenoj parceli. Prema tome ista je otišla iz firme 2000., a on je nastavio održavati navedeno i nakon 2000., a sve to da joj je poznato jer je ista ugovarala posao s I. preko nje, dok je radila pitala bi ju kada je isti slobodan, pa bi ona kao posrednik nazvala, i ona bi ga privatno angažirala, a preko nje da je ugovarala posao kada više nije radila. Posebno upitana svjedokinja je navela da je tužiteljica u njihovoj zajedničkoj firmi bila zaposlena prije nje, te da je kada je ona došla bila starija kolegica rada u komunalni kao voditeljica općeg odjela, a koliko dugo je radila da ne zna. Prije nje u navedenoj firmi nije bio nitko s znanjem o hortikulturi, a ni u G. te je u konačnici navela da je više puta dolazila u kuću tužiteljice, te kada bi istu posjećivali da su uvijek dolazili predmetnim stepeništem jer je najzgodniji prilaz u prizemlje V. kuće, dok sama kuća ima prilaza s više strana.

Svjedok A. P. je naveo kako se on u O. doselio 1972. dok je u neposredno susjedstvo tužiteljice i tuženih došao 1985. i to na 20m zračne linije od kuće tužiteljice. Poznato mu je da je negdje 1980. HP radila rekonstrukciju telefonskih linija, na način da su ukopavale kabele te navedene prigode je porušeno stepenište koje je vodilo do kuće B. i K., a što mu je poznato jer je M. B., suprug tužiteljice bio njegov radni kolega u policiji. Zbog navedenog porušenog stepeništa on da je istom pomagao u obnovi istog na način da su donosili kamenje iz L. R. te postavljali navedeno kamenje na predmetno stepenište i isto uređivali. Je li netko financirao ove radove on da ne zna. Na istim radovima je pomagao i brat supruga tužiteljice O.. Svjedok je kazao da mu je poznato i da je I. M. posadio dvije masline, jednu na ulazu u kapiju u dvorište tužiteljice s navedenih stepeništa i to jednu sa zapadne i jednu s istočne strane kapije. Ne zna čija je kuća bila ranije sagrađena, jedino po pričanju, nema neposrednih saznanja, a priča se da je to kuća tužiteljice. Njemu da je poznato da tužiteljica najčešće put do svoje kuće koristi predmetne stepenice, jer parkira ispred njegove zgrade, pa joj je to najbliži put do kuće. Ista ima prilaz do svoje kuće i sa sjeverne strane, dok tužene osim predmetnim stepeništem ima prilaz do svoje kuće s istočne strane. Prilaz kući tužiteljice sa sjeverne strane je isti put koji vodi u prizemlje kuće tužiteljice. Posebno

upitan je kazao da je kuća tužiteljice, kuća na tri etaže, tužiteljica sa sinom i nevjestom koristi prizemlje, njena jetrva na prvom katu a djever na drugom katu. Tužiteljica ima prilaz spornim stepeništem te navedeni prilaz s istočne strane kuće do prizemlja, dok vlasnici prvog i drugog kata imaju zasebne ulice, te da je od prizemlja tužiteljice do najgornje etaže velika visina i radi se o kosom terenu. Nadalje upitan svjedok je kazao da je I. M. posadio dvije masline, da zna jer je osobno bio prisutan, te je osim ove dvije zasadio u dvorištu tužiteljice još 6-7 maslina.

Svjedok L. R. je naveo da on od rođenja stanuje u susjedstvu predmetne nekretnine u zgradi. Sama zgrada ima sušilo na nekretnini do koje se

dolazi također jednim dijelom predmetnog stepeništa, pa da mu je poznata situacija oko istog, jer je tuda svakodnevno prolazio kada bi majci nosio sušiti robu i sl. Potpuno je siguran da tužiteljica i njena obitelj odavno koriste kao ulaz u svoju kuću predmetno stepenište, naime njegov sin je rođen 1986. kao i sin od tužiteljice, te je njen sin uvijek dolazio navedenim stepenište igrat se s njegovim sinom, te mu je poznato, pošto se tuda igrao da se ranije radilo o zemljanom stepeništu, a da su tužiteljičin supruga i njegov brat O. isto popločali kamenim pločama i uredili. Nadalje je naveo kako obitelj K. nije oduvijek imala kapiju s navedenog stepeništa već da se radilo o ogradnom zidu. Naime, tu je pok. B. imao radionu, radio je kao marangun a tek kasnije je otvorena kapija u navedenom ogradnom zidu K. koji vodi prema stepeništu.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva da je tužiteljica vlasnica i posjednica odnosno suvlasnica i supojednica ½ suvlasničkog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 397/12, dvorište upisane površine 25m2, Z.U.1195. podulošak 1 i poduložak 2, K.O. O.., a koju da je stekla dosjelošću, uz nalog za upis prava vlasništva na ime tužiteljice za ½ predmetne čest. zem., te uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženih, što su tužene dužane trpjeti.

U postupku nije bilo sporno da su tužene upisane u zemljišnim knjigama kao suvlasnice predmetne čestice zemlje, nije sporno da prednici tužiteljice i tužiteljica koriste stepenište na predmetnoj čestici zemlje, da su sudjelovali u uređenju istog. U postupku je sporno je li tužiteljica stekla vlasništvo predmetne nekretnine čest. zem. 397/12, z.u.1195. k.o. O. dosjelošću, je li 60-ih godina 20. stoljeća, po prednicima započela s korištenjem, posjedovanjem predmetne čest zem kao pristupnog puta do kuće građene 60-tih godina na čest. zem. 580, z. u. 2217, k.o. O., te dosjelošću postala vlasnicom istog, ili su pak prednici tužiteljice i tužiteljica koristili ovo stepenište i prostor na predmetnoj čest. zem. znajući da nije njihovo ili su isto mogli znati.

Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra neosnovanim.

Treba ponajprije istaći da tužiteljica činjeničnim obrazloženjem konkretnog tužbenog zahtjeva određuju pravnu kvalifikaciju određenog spornog odnosa, a koju pravnu kvalifikaciju, sukladno odredbi članka 186. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13 i 89/14. – dalje ZPP-a) utvrđuje sud. Činjenice kojima tužiteljica opravdava istaknuti tužbeni zahtjev, činjenice koje su važne za donošenje odluke o usvajanju tužbenog zahtjeva i koje tvore činjeničnu osnovu tužbe, nedvojbeno upućuju na zakonski osnov stjecanja prava vlasništva tužbom obuhvaćene nekretnine ispunjenjem pretpostavki za primjenu instituta dosjelosti.

Dosjelost je originarni način stjecanja vlasništva na temelju zakona što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune (zakonom određene) pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki. Pri tom valja istaći da su za stjecanje stvarnih prava na nekretninama temeljem odredbe članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("NN" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje: ZV) mjerodavni propisu koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava.

S obzirom na tvrdnje tužiteljice da je po prednicima, stupila u posjed predmetne nekretnine, najkasnije 1960., a kao se ne navodi mjesec, to je vrijeme potrebno za dosjelosti tužiteljice protjecalo u jednom ili dva pravna režima, ali za dosjedanje po oba računa se isto vrijeme. Naime, po pravnim pravilima OGZ-a i Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. list SFRJ broj 6/80., dalje ZOVO, koji je preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima NN broj 53/91., kao zakon R. H.). Članak 28. stavak 4. ZOVO govori o vremenu stjecanja prava vlasništva od 20 godina, a to je vrijeme potrebno za savjesnog posjednika nepokretne stvari po tom propisu. Kako od vremena kada su tužitelji počeli stjecati dosjelošću pravo vlasništva nekretnina (od 1960.) do stupanja na snagu ZOVO nije isteklo vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva nekretnina (to je vrijeme od 20 godina prema načelnom mišljenju Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60. od 4. travnja 1960.) nastavio je teći rok i u režimu ZOVO (od 1. rujna 1980.) koji za dosjelost prava vlasništva savjesnog posjednika traži također 20 godina posjeda, a koje vrijeme uz ispunjenje ostalih pretpostavki bi isteklo 1980 ( neutvrđeni mjesec).

Međutim, osim samostalnog posjedovanja traži se i određena kvaliteta posjeda. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ-a, na kojeg se upućuje s obzirom na početak dosjedanja, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed, time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina, nije bio dužan dokazivati zakonit način stjecanja, već je bio potreban samo pošteni posjed. Dakle, sukladno navedenom pravnom pravilu, a i kasnije sukladno Načelnom mišljenju P. opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60., od 4. travnja 1960., kojim je najdulji rok za dosjedanje skraćen na 20 godina, a temeljem kojega su se ocjenjivale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjedanjem, sve do donošenja Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ("NN" broj 53/09., 9/92. i 77/92. – dalje: ZOVO), nužna pretpostavka za dosjedanje uvijek je bio pošten posjed. Posjed je pošten ako posjednik ne zna ili iz opravdanih razloga ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Nepošten posjednik je onaj tko zna ili je mogao znati da stvar nije njegova. Po pravnom pravilu iz paragrafa 328. bivšeg OGZ-a, presumira se da je posjed pošten. Prema odredbi članka 28 stavak 2. i 4. ZOVO-a postojanje posjeda određenih kvaliteta kroz zakonom određeno vrijeme, pretpostavka je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

Kada se uzmu u obzir svi naprijed navedeni dokazi i utvrđene činjenice dođe se do zaključka da je tužiteljica, odnosno njezini prednici u nesmetanom suposjedu predmetne nekretnine zajedno s prednicima tuženih i tuženima. Tužiteljica tvrdi da je to od 1960 godine prošlog stoljeća, a kad je građena kuća, pa do danas preko 50 godina. Suglasnim iskazivanjem svjedoka N. J., M. P., B. B., a kojim svjedocima je ovaj sud

poklonio vjeru, jer su iskazivali okolnosno, uvjerljivo i iskazi im se međusobno podudaraju proizlazi da je s predmetne čest. zem prema tužiteljičinoj nekretnini postojao zid koji je naknadno probijen, a kada se prizemlje kuće iz konobe prenamijenilo u apartman, pa da od tada tužiteljica i prednici iste koriste predmetnu čet. zem. na način da prolaze stepeništem sade lavandu, masline, isto se nisu odredili kada bi točno to vremenski bilo. Ostali svjedoci svi suglasno iskazuju o suposjedu prednika tužiteljice i same tužiteljice na predmetnoj nekretnini, da su popločali istu, sadili masline, održavali, a navedeno ne spori niti tužena. Sama tužena navodi da dopušta mogućnost da je tužiteljica donijela dio kamena za popravak stepeništa, da su tužiteljica i njen pok. suprug od 1999. predmetnim stepeništem prolazili svakodnevno, te da im nitko nije branio prolaziti stepeništem. Na ovaj način suglasnim iskazivanjem svjedoka utvrđen je suposjed prednika tužiteljice na predmetnoj nekretnini. Iz iskaza svjedoka razvidno je da se radilo i o neometanom posjedu istih, koji su vršili na očigled tuženih i njihovih prednika. U odnosu na trajanje posjeda tužiteljice po prednicima analizom svih dokaza zasigurno se radi o suposjedu duljem od 20 godina.

Gore navedeno kad se uzme u obzir u odnosu na mnogobrojne dokaze u spisu koji govore o vlasnišvu tuženih na predmetnoj čestici zemlje, načinu stjecanja iste, razvidno je da su tužiteljica i njeni prednici znali ili su mogli znati da predmetna nekretnina nije njihova. Naime, prednik tuženih je još 1964. dobio Ugovorom o davanju na trajno korištenje građevinskog neizgrađenog zemljišta čest. zem. 397/8 za izgradnju obiteljske kuće, iz odobrenja za građenje utvrđeno je da mu je 16. svibnja 1964. izdano odobrenja za gradnju, na navedenoj čest zem. O činjenici gradnje stepeništa od strane prednika tuženih, a koje u jednom dijelu zahvaća i predmetnu čest. zem. govori dopis prednika tuženih SO O. za uređenje susjedskih odnosa od 28. travnja 1967. iz kojeg proizlazi da je upravo

prednik tuženika izgradio stepenište koje djelom zahvaća i predmetnu čest. zem. i to nakon što je 1965. s službenicima O. i predstavnikom E. suglasio se da nema zapreka da može urediti put do kuće s južne strane između trafostanice i susjedne stambene zgrade, te da je prije pisanog rješenja, odobrenja, temeljem načelnog sporazuma počeo uređivati s južne strane prilaz i to da je sazidao ulaz i stepenište u užem krugu kuće, iz dopisa proizlazi da su u trenutku pisanja istog radovi na stepeništu bili u završnoj fazi. Iz dodataka ugovoru od 18. lipnja 1968. razvidno je da se istim utvrđuje da se urbanističkom regulacijom od čest. zem. 397/4 i to na zapadnom dijelu odcjepljeno 32 m2, na kojom je izgrađen prilaz stojnoj kući K. J. i priključeno čest. zem. 397/8 k.o. O.., te se isto daje navedenom na trajno korištenje. Na osnovi prijavnog lista i kopije katastarskog plana U. za katastar O. broj UP-1-618/68 od 26.1ipnja 1968. temeljem rješenja Općinskog suda u Omišu Z-175/68-2 od 5. srpnja 1968. dopuštena je promjena čest. zem. 397/4 i 397/8 K.O. O., a iz kopije katastarskog plana od 27. prosinca 1973. sadašnja čest. zem. 397/12 K.O. O. sastavni dio čest. zem. 397/8 K.O. O.. Uvidom u Rješenjem broj 04-8195/11-67 od 5. prosinca 1967. kojim odobrena je lokacija za izgradnju garaže na čest. zem. 397/4 K.O. O., te rješenjem UP/I-04-1271/68 od 7. 5. 1968. odobrena je izgradnja na čest. zem. 397/4 K.O. O. investitoru. Z. A.. Koje odobrenje se odnosi i na dio nekretnine koji u naravi predstavlja produžetak stubišta izgrađenog na tadašnjoj čest. zem. 397/8, a sadašnjom čest. zem. 397/12, pa je razvidno da su rješenja dostavljana i predniku tuženih kao strankama u postupku međašnicima. Iz vještva stalnog sudskog vještaka, kojem vještvu je ovaj sud prihvatio kao stručnog i argumentiranog, a koji je primjedbe otklonio na argumentiran i prihvatljiv način, proizlazi da je predmetna čest. zem. 397/12 nastala iz čestice 397/8 cijepanjem prema elaboratu tvrtke G. d.o.o. iz lipnja 2010., a koja predstavlja stepenište koje je prije bilo dio čest. zem. 397/8, a elaboratom se izdvaja u zasebnu čest.zem.397/12. Uvidom u zemljišne knjige razvidno je da su tužene upisane u iste kao suvlasnice predmetne čest zem, pa iz svega navedenog proizlazi kako su tužene nedvosmisleno dokazale da su vlasnicima predmetne čest. zem.

Slijedom navedenog ovaj sud smatra utvrđenim da tužiteljica, pa tako i njezini prednici nisu bili pošteni posjednici, naime čest. zem. 580, z.u. 2217, k. o. O. na kojoj su prednici tužiteljice izgradili kuću imala je prvotno ulaz sa zapadne strane, dok je prema predmetnoj nekretnini postojao međašni zid, koji je naknadno probijen po riječima svjedoka u neutvrđeno vrijeme kad se prizemlje počelo koristiti kao apartmani. Sama tužiteljica navodi da postoji pristup s zapadne strane, ali da je nešto duži, te ističe da je vlasnica stana u prizemlju, da je kuća etažirana za života njezina supruga, pa se vlasnici drugih etaža koriste prolazima s zapada, a ona samo predmetnim stepeništem. Za navesti je da činjenica etažiranja kuće, drugih prilaza namijenjenih njihovim dogovorom drugim etažama je irelevantna za predmet spora. Tužiteljici i njenim prednicima je moglo biti poznato da predmetna čest. zem. nije ni nastala cijepanjem čest. zem. koju oni imaju u vlasnosti, već da je prema istoj postojao izgrađen zid. Saslušani svjedoci koji su ujedno živjeli i u susjedstvu predmetne čest. zem. detaljno svjedoče o gradnji garaže Z. A., izmještanju stepeništa, te kompezaciji za isto predniku tuženih i to upravo davanjem u vasništvo predmetne čest. zem., a o čemu govori svjedok N. J., dok isto potvrđuje i svjedok B. B. koji govori da nakon što je porušen dio stepeništa nakon gradnje garaže A. da je da je navedeni prolaz O. dala K. na korištenje, ovaj sud

smatra da prednici tuženih, mogli navedeno znati kao što su o istome imali saznanja i ostali susjedi, pogotovo kad se uzme u obzir da se radilo o 60-tim godinama prošlog stoljeća, kad su je ljudi puno više družili u susjedstvu. Kad se navedenome doda da je prednik tuženih kao međašnik po dokumentaciji bio stranka u ovom postupku, a ne i prednik tužiteljica, koji je mogao znati za vođenje istog kao i ostali susjedi, ovaj sud smatra da se isti nije niti smatrao međašnikom, pa ni vlasnikom čest. zem. koju tužiteljica traži u suvlasništvo. Prednici tužiteljice su znali da je njihova parcela od predmetne bila ograđena zidom, da predmetna čest. zem. nije dijelom njihove, da su izgradili predmetno stepenište tada bi bili stranka u postupku Z. A. kao međašnici isto kao i prednici tuženih. Za napomenuti je da prednici tužiteljice iako su koristili stepenište preko predmetne čest. zem., sudjelovali u uređivanju istog, nikad nisu postavili bilo kakav zahtjev u smislu potraživanja suvlasništva. Iz svega navedenog proizlazi da su isti znali i mogli znati da predmetna čest. zem. nije njihova, te da njihov suposjed iako dulji od 20 godina ne posjeduje određenu kvaliteta, u konkretnom slučaju isti nije pošten, a kao pretpostavka je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu odredbe članka 154. stavak 1. , 155. i 164. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19 – dalje ZPP-a), te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 107/15, dalje: Tarifa).

Tuženi su u cijelosti uspjeli u parnici, pa im je tužiteljica duža na naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Tuženima je priznat trošak odgovora na tužbu od 100 bodova, sukladno Tbr. 8.1 Tarife, za zastupanje na ročištu od 22. 7. 2015., 29. 9. 2015., 1. 7. 2016., 18.

10. 2016., 6. 4. 2017., 8. 2. 2018., 17. 4. 2018., 25. 5. 2018., 8. 2. 2018., 17. 4. 2018., 6. 9. 2018., 4. 12. 2019., 8. 9. 2020. za svako ročište po 100 bodova, sukladno Tbr. 9.1 Tarife, za zastupanje na ročištu od 25. 5. 2018. 25 bodova sukladno Tbr. 9.5. Tarife, a što je ukupno 1425 bodova, a koje je trebalo uvećati za 10% sukladno Tbr. 36 Tarife za zastupanje više osoba, što daje 1.567,5 bodova, što pri vrijednosti boda od 10,00 kn sukladno Tbr. 50. Tarife daje iznos od 15.675,00 kuna, koji iznos uvećan za pdv od 25 %, odnosno za 3.918,75 kuna, iznosi 19.593,75 kuna, koji iznos je valjalo uvećati za iznos sudske pristojbe odgovora na tužbu od 200,00 kuna, a što daje ukupno obistinjeni iznos tuženima od 19.793,75 kuna. Za više traženo na ime troškova postupka i to zastupanje na ročištu od 16. 3. 2020. a koje nije održano, te 25. 5. 2018. u daljnjem iznosu od 75 bodova a koje ročište je odgođeno, te trošak vještačenja od 1.400,00 kuna, a koji predujam nije niti položen iako naložen od strane tuženih, zahtjev je odbijen kao neosnovan.

Zakonska zatezna kamata teče od dospijeća duga time da obveza tužitelja prema tuženima u pogledu isplate troškova postupka dospijeva tek kada tužitelj sazna za visinu troška kojeg treba platiti zbog čega ni obveza plaćanja zakonske zatezne kamate na troškove ovog postupka za tužitelja ne može nastati prije donošenja prvostupanjske odluke, dakle prije presuđenja.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

S., 22. listopada 2020.

Sutkinja

Boni Gamulin Frleta v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika pod 1. i 2.

- u spis