Rev-3645/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3645/1993-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N.D. iz R., koga zastupa punomoćnik D.B., odvjetnik u R., protiv tuženih 1. "R.K. " - E. i r. s. R., i 2. "K. -E. " d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu prvotuženika "R.K. " -E. i r. s. iz R. izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 18. kolovoza 1993. godine broj Gž-178/93-2, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Rijeci od 7. listopada 1992. godine broj P-1422/91-32, u sjednici održanoj 6. studenoga 1997. godine,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija, te se preinačuju presude Okružnog suda u Rijeci od 18. kolovoza 1993. godine broj Gž-178/93-2 i Općinskog suda u Rijeci od 7. listopada 1992. godine broj P-1422/91-32, te se sudi: Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja N.D. protiv prvotuženika "R.K. " -E. i r. s. u R. u cijelosti.

Obrazloženje

Sud prvog stupnja obvezao je prvotuženika "R.K. " E. i r. s.R. da tužitelju naknadi štetu isplatom iznosa od 1,510.767 HRD sa zateznom kamatom i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 125.980 HRD, dok ga je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva (za iznos od 240.000 HRD) odbio. Tužba protiv drugotuženika "K. - E. " d.d. Z. je odbačena rješenjem.

Žalbu prvotuženika "R.K. " E. i r. s. odbio je drugostupanjski sud kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u osuđujućem dijelu.

Protiv drugostupanjske presude prvotuženik je pravovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se obje presude preinače i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija je osnovana.

Tužitelj je bio radnik poduzeća "R.K. - E. " R.. Zadobio je povredu na poslu 8. prosinca 1989. godine radeći u svom poduzeću.

Nad poduzećem tužitelja - poduzećem "R.K. - E. " otvoren je stečaj 29. prosinca 1989. godine. Stečaj nad tim poduzećem zaključen je 30. travnja 1990. godine, ono je brisano iz sudskog registra a njegovu imovinu i obveze prema vjerovnicima preuzelo je Složeno poduzeće "R.K. " Z. čiji je pravni sljednik drugotuženo poduzeće "K. - E. " d.d. Z., protiv koga je tužitelj proširio tužbu u toku prvostupanjskog postupka ali se je ta stranka protivila proširenju pa je tužba protiv iste odbačena na osnovi čl. 196. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

Prvotuženo je poduzeće "R.K. " E. i r. s. o. u R. 30. travnja 1990. godine. Osnivač je bilo Složeno poduzeće "R.K. " Z., pravni prednik drugotuženika.

Ove su činjenice utvrđene u prvostupanjskom postupku i nisu sporne među strankama.

Sporno je u ovom predmetu da li je prvotuženo poduzeće odgovorno za štetu tužitelju koju je pretrpio na radu kao radnik poduzeća "R.K. - E. ", dakle sporna je pasivna legitimacija prvotuženika koji je po nižestupanjskim odlukama obvezan na naknadu štete. Sudovi naime, smatraju da je prvotuženik dužan naknaditi štetu, iako je to poduzeće osnovano nakon zaključenja stečaja i brisanja poduzeća "R.K. - E. ", čiji je radnik bio tužitelj kada je pretrpio povredu na poslu, iz slijedećih razloga:

a/ jer je prvotuženik uputio bivšoj Službi društvenog knjigovodstva (SDK) nakon što je osnovano dopis, kojim traži da se priliv sredstava na žiro-računu poduzeća koje je bilo u stečaju ("R.K. - E. ") usmjere na njegov žiro-račun;

b/ jer je prvotuženo poduzeće prodalo Općini Rijeka poslovni prostor u Vodovodnoj ulici (a Skupština Općine Rijeka na račun kupovnina preuzela dug prvotuženika po ugovoru o kreditu koji je zaključen između prvotuženika i Riječke banke) a taj poslovni prostor je bio ranije na korištenju poslodavca tužitelja - ugašenog poduzeća "R.K. - E. ";

c/ jer je osnivač prvotuženog poduzeća - Složeno poduzeće "R.K. " preuzelo imovinu bivšeg poduzeća i poslodavca tužitelja (u vrijeme kada je pretrpio povredu na radu) te istom (prvotuženiku) ustupilo na korištenje poslovni prostor koji je ovaj prodao Općini Rijeka (vidi navod ad. b.).

Iz tih okolnosti sudovi zaključuju da je bez obzira na statusnu promjenu poduzeća prvotuženik (radniku koji je nastavio raditi na radnom mjestu na kojem je bio kad je ozlijeđen) dužan naknaditi štetu koju trpi zbog povrede na radu.

Sudovi smatraju da ta obveza proizlazi iz činjenice što je Složeno poduzeće "R.K. " u stečajnom postupku preuzelo imovinu, prava i obveze brisanog poduzeća - ranijeg poslodavca tužitelja kad je pretrpio štetu - i zatim osnovalo prvotuženo poduzeće.

Revident se protivi takvom zaključivanju te ukazuje na okolnost da prvotuženo poduzeće nije pravni sljednik poslodavca tužitelja u vrijeme kada je pretrpio povredu i štetu, jer je to nova, druga pravna osoba i ne može odgovarati za štetu u predmetnom slučaju.

Prvotuženo poduzeće nije pravni sljednik poduzeća u kojem je radio tužitelj kada je pretrpio povredu na radu. Zaključenjem stečajnog postupka ugasila se je pravna osobnost poslodavca tužitelja. Prava i obveze tog poduzeća preuzelo je na sebe Složeno poduzeće "R.K. " (čiji je pravni sljednik drugotuženo poduzeće protiv koga je pravomoćno odbačena tužba).

Iz okolnosti koje su opisane i navedene (da je prvotuženo poduzeće prodalo poslovni prostor koji je dobilo osnivanjem, a ranije je taj prostor bio na korištenju poslodavca tužitelja i da su se dugovi "usmjerili" na njegov žiro-račun) ne proizlazi pravno sljedstvo te tužene stranke od ranijeg (u stečaju ugašenog) poduzeća niti odgovornost za štetu koju je pretrpio tužitelj. Okolnost da je preuzimatelj prava, obveze i imovine ugaslog poduzeća bio osnivačem prvotuženika, također ne utječe na odgovornost za štetu u predmetnom slučaju.

U vrijeme kada je tužitelju nastala šteta i kada je osnovano prvotuženo poduzeće bio je na snazi Zakon o poduzećima (Službeni list broj 77/88, 40/89, 46/90 i 61/90).

Prema odredbi čl. 165. Zakona o poduzećima, poduzeće je moglo odgovarati za obveze drugih poduzeća samo ako ih je preuzelo samoupravnim sporazumom o udruživanju ili ugovorom. Člankom 14. st. 2. Zakona o poduzećima određena je solidarna odgovornost poduzeća u društvenom vlasništvu nastala podjelom, spajanjem ili pripajanjem drugom poduzeću. To se nije ostvarilo u predmetnom slučaju. Novo poduzeće (prvotuženik) je osnovano po odredbi čl. 6. st. 1. Zakona o poduzećima (osnovalo ga je drugo društveno poduzeće - prednik drugotuženika) i ni iz čega ne proizlazi da bi to novo poduzeće (prvotuženik) bilo u obvezi odgovarati za druge (za štetu u ovom slučaju) poduzeća koje se je ugasilo u stečaju.

Kako su, dakle, sudovi obvezali prvotuženo poduzeće na naknadu štete tužitelju, koju je pretrpio u svom ranijem (ugaslom) poduzeću, pogrešno su primijenili materijalno pravo pa je reviziju trebalo prihvatiti i preinačiti odluke sudova nižeg stupnja te odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti a u skladu sa odredbom čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 6. studenoga 1997. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.