Revd-3726/2024-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske



REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3726/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Josipa Turkalja člana, u pravnoj stvari tužiteljice TN iz [adresa] CA 90225, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž-435/2024-2 od 8. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-491/2017-77 od 5. prosinca 2023., u sjednici održanoj 9. listopada 2024.

r i j e š i o j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanje za koje smatra da je pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da joj reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što joj je, prema njenu mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2. Tuženik na prijedlog nije odgovorio.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.

4. Kad bi pitanje koje je tužiteljica u prijedlogu naznačila, koje glasi: „Može li se primijeniti odredba čl. 164. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ako vjerovnik nije odredio treću osobu kojoj dužnik ima ispuniti obvezu?“ i bilo važno u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP, a ono to nije jer polazi od tvrdnje o činjenici kakva nije utvrđena u postupku, naime, da tužiteljica nije odredila treću osobu kojoj tuženik treba ispuniti obvezu, dok je u postupku utvrđeno da je tužiteljica uputila tuženika da obvezu ispuni trećoj osobi, što je on i učinio, pa, dakle, pitanje nije važno za odluku u sporu, tužitelj u prijedlogu nije naznačio razlog važnosti naznačenoga pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP.

5. Pozivanje u prijedlogu na povredu prava na pravično suđenje ostaje tek paušalna tvrdnja koja se u biti temelji na uvjerenju tužiteljice o pogrešno utvrđenome činjeničnome stanju.

6. Kako je člankom 389.a stavkom 3. ZPP propisano da će Vrhovni sud Republike Hrvatske odbaciti, između ostaloga, i onaj prijedlog za dopuštenje revizije koji ne sadržava jasno naznačene razloge važnosti pravnoga pitanja, a stavkom 4. toga članka da će odbaciti prijedlog ako ocijeni da stranka nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 9. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek