Kžzp-16/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžzp 16/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu tog suda Ileani Vinja, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u pravnoj stvari predlagatelja V. Š., kojeg zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik iz V. G., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko- upravni odjel, odlučujući o žalbi predlagatelja, protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 19. svibnja 2008. godine broj Kzp-15/07, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, dana 13. kolovoza 2008. godine,

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba predlagatelja V. Š., ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 19. svibnja 2008. godine broj Kzp-15/07 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu odbijen je kao neosnovan zahtjev predlagatelja V. Š., podnesen putem punomoćnika, odvjetnika V. B., za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, na temelju članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05 i 16/07 – dalje u tekstu: ZS).

Protiv navedenog rješenja žalbu je pravovremeno podnio predlagatelj V. Š. putem punomoćnika, odvjetnika V. B., ne navodeći razloge žalbe, a sukladno odredbi članka 350. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje u tekstu ZPP). Iz sadržaja žalbe proizlazi da se ista podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Nadalje žalitelj ističe neučinkovitost i neažurnost suda prvog stupnja u vođenju postupka te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske „usvoji žalbu i ukine pobijano rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Kzp-15/07 od 19. svibnja 2008. godine te da isto preinači u skladu sa zahtjevom za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i odredi Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu primjeren rok za završetak postupka u predmetu broj Ko-371/2001“.

Žalba je osnovana.

Osnovani su navodi žalbe da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio i činjenice odlučne za duljinu pravno relevantnog razdoblja. Naime, u pobijanom rješenju se navodi da je „kazneni postupak povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva započeo 23. siječnja 2001. godine“. Međutim, iz spisa predmeta vidljivo je da je 5. lipnja 2000. godine podnesen istražni zahtjev protiv okrivljenog V. Š. i okrivljenog S. P., zbog kaznenih djela iz članka 292. stavak 2. KZ-a. Stoga je prema mjerilima za računanje početka pravno relevantnog razdoblja u postupcima zbog zaštite prava na suđenje u razumnom roku upravo ovaj datum valjalo uzeti kao početak pravno relevantnog razdoblja, a ne datum zaprimanja optužnice. Nadalje se u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da „ovaj sud utvrđuje da je postupak u ovom kaznenom predmetu trajao oko pet godina“, bez navođenja točnog datuma završetka pravno relevantnog razdoblja, a prema mjerilima za računanje završetka pravno relevantnog razdoblje u postupcima zbog zaštite prava na suđenje u razumnom roku. Naime, prema već više puta izraženom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u postupcima zaštite prava na suđenje u razumnom roku, u situacijama kao što je konkretna, kraj pravno relevantnog razdoblja računa se danom donošenja prvostupanjskog rješenja kojim se odlučuje o osnovanosti zahtjeva iz članka 27. stavak 1. ZS-a. Tek od tog dana predlagatelj dolazi u situaciju da mu nadležni sud, ako je njegov zahtjev ocijenio kao osnovan, pruži zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Stoga je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio da je „postupak u ovom kaznenom predmetu trajao oko pet godine“, jer je, imajući na umu navedena mjerila, ovaj sud drugog stupnja utvrdio da je u konkretnoj situaciji, kada se kao kraj pravno relevantnog razdoblja uzme datum donošenja pobijanog rješenja, to razdoblje trajalo 7 (sedam) godina, 11 (jedanaest) mjeseci i 17 (sedamnaest) dana.

Budući da je ova odlučna činjenica nepotpuno, a time i pogrešno utvrđena, to se niti zaključak suda prvog stupnja o odbijanju zahtjeva, za sada, ne može prihvatiti pa je pobijano rješenje valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Pri tome, s pravom predlagatelj uočava da je pobijano rješenje manjkavo i nerazumljivo, jer u rješenju nije navedena oznaka kaznenog predmeta u odnosu na koji je zahtjev podnesen, kao niti oznaka optužnice kojom su predlagatelju na teret stavljena kaznena djela iz članka 292. stavak 2. Kaznenog zakona (dalje u tekstu: KZ). Naime, razmatrajući predmetni spis, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, utvrdio je da u pobijanom rješenju niti na jednom mjestu (bilo u uvodu, izreci ili u obrazloženju rješenja) nije navedeno u odnosu na koji postupak predlagatelj traži zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Iz obrazloženja se vidi da se radi o postupku koji se protiv predlagatelja V. Š. vodi povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 3. siječnja 2001. godine, zbog kaznenog djela iz članka 292. stavak 2. KZ-a, koja je kod suda zaprimljena 23. siječnja 2001. godine. Na temelju imena sudaca koji se spominju u rješenju i nadležnog državnog odvjetništva, može se zaključiti da se radi o postupku koji se vodi pred Općinskom kaznenim sudom u Zagrebu. No, s obzirom na to da se i u samom rješenju navodi da se pred tim sudom protiv predlagatelja vodi više kaznenih postupaka, bitno je u rješenju navesti u odnosu na koji konkretni postupak je predlagatelj podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, jer je u protivnom to rješenje nerazumljivo.

Sud prvog stupnja će u novom rješenju navesti točno u odnosu na koji postupak predlagatelj traži zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, duljinu pravno relevantnog razdoblja (s obzirom na mjerila za računanje početka pravno relevantnog razdoblje) te će detaljno i valjano obrazložiti poduzimane radnje tijekom cijelog pravno relevantnog razdoblja, kao i okolnosti na kojima će utemeljiti svoju odluku, imajući pritom na umu da opterećenost suda velikim brojem predmeta nije okolnost koja je od utjecaja na osnovanost zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Slijedom navedenog, a na temelju članka 380. točka 3. ZPP-a, u svezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje na temelju odredbe iz članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine („Narodne novine“ broj 73/91), žalbu predlagatelja valjalo je uvažiti i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu 13. kolovoza 2008.

Zapisničar:

Sudac:

Martina Slunjski, v.r.

Ileana Vinja, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba (članak 28. stavak 3. ZS-a).