I Kž-955/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 955/11-6

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Snježane Mrkoci kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. B. J., zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 4. listopada 2011. broj K-51/11, u sjednici održanoj dana 11. prosinca 2013.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba optuženog B. J., ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku proglašen je krivim optuženik B. J. zbog kaznenog djela iz čl. 188 st. 1 KZ/97 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci.

Temeljem čl. 76 KZ/97 prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera obveznog liječenja od alkoholizma koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Na temelju čl. 132. st. 2. ZKP/97 oštećena K. P. sa imovinskopravnim zahtjevom upućena je u parnicu.

Temeljem čl. 122. st. 1. ZKP/97 optuženik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 5.160,00 kuna i paušalnu svotu sudu u iznosu od 500,00 kuna.

Protiv te presude žali se opt. B. J. osobno i putem svog branitelja B. K. odvjetnika iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prva (očito povrede kaznenog zakona) i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

I Kž 955/11-6

Branitelj optuženika predložio je sukladno odredbi čl. 374. st. 1. ZKP/97 da se pozove na javnu sjednicu vijeća, čemu je udovoljeno te su pozvani optuženik i njegov branitelj, koji su pozive uredno primili ali na sjednicu vijeća nisu pristupili.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno odredbi čl. 373. st. 1. ZKP spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba je osnovana.

Mada žalitelj u žalbi ističe sve žalbene osnove, iz sadržaja iste razvidno je da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, držeći da prvostupanjski sud nije na temelju provedenog dokaznog postupka, na nedvojben način utvrdio da bi optuženik doista tempore act izvršio nasilni spolni odnošaj sa oštećenom K. P. u večernjim satima kako to navodi oštećenica, ili je došlo do dobrovoljnog spolnog odnosa u prijepodnevnim satima kako je to opisao optuženik.

Naime, ocjena je i ovoga suda da u konkretnom slučaju, kako to pravilno ističe žalitelj, postoji niz nedorečenosti i nelogičnosti vezanih za iskaz i terećenje same oštećenice, a koji se prema stajalištu žalbe odnose prvenstveno na njezin navodni otpor koji je pružila optuženiku prilikom njegovog nastojanja da s njom obavi nasilni spolni odnos, pri čemu ovaj sud smatra da je prilikom ocjene njezinog iskaza u dijelu u kojem navodi da optuženik tom prilikom nije ejakulirao i navod obrane optuženika da su imali dobrovoljni spolni odnos u jutarnjim satima, treba imati u vidu nalaz Centra za kriminalistička vještačenja „I. V.“ koji je utvrdio tragove spermatozoida na majici koja je oduzeta od optuženika a koji nalaz prvostupanjski sud nije podvrgao adekvatnoj analizi i ocjeni te ga stavio u korelaciju sa iskazom oštećenice koja je izričito navela da je spolni organ optuženika još bio u erekciji kada je trčao za njom u kupaonu u koju je ona pobjegla.

Isto tako, prvostupanjski sud je propustio analizirati iskaz oštećenice u kontekstu činjenice da je i kod nje u trenutku kada je policija intervenirala u stanu optuženika u kasnim večernjim satima, pronađena koncentracija alkohola u krivi od 1,89 g/kg, dok je oštećenica tvrdila da je kroz vrijeme koje je boravila u kući optuženika pila samo pivo i to u manjim količinama.

Konačno, prvostupanjski sud nije u tijeku postupka obratio pažnju na činjenicu da je optuženik kritične večeri imao u krvi 2,32 g/kg alkohola u krvi, a da je nalazom vještaka toksikologa pored toga u krvi optuženika pronađena i određena koncentracija anksiolitika diazepama, što predstavlja psihotropnu tvar od koje se može dobiti droga i koja se može uporabiti za izradu droga te se nalazi na popisu psihotropnih tvari i biljaka u Odjeljku 4.

Naime, ovaj podatak je od značaja za utvrđivanje optuženikove erektivne funkcije tempore acti, u situaciji kada kod njega postoji intoksikacija kako alkoholom tako i drogom, a sve u kontekstu nalaza i mišljenja vještaka psihijatra koji je naveo da je optuženik s malo vjerojatnosti mogao imati spolni odnos, koji zaključak je iznio obzirom na opću situaciju osoba koje se nalaze u takvom stanju, te je mišljenje zasnovao na dugogodišnjoj praksi, mada

I Kž 955/11-6

prilikom vještačenja nije utvrđivao fiziološke mogućnosti optuženika niti je s njim govorio o njegovoj spolnoj nemoći, odnosno impotenciji.

Prvostupanjski sud je propustio provjeriti i navode iskaza oštećenice u kojima je navela da je prilikom dolaska policije u stan optuženika, izišla iz kupaone kako bi im otvorila vrata, time da je bila gola u donjem dijelu i samo ogrnuta ručnikom, a što je sve moguće provjeriti ispitivanjem u svojstvu svjedoka djelatnika policije koji su došli na intervenciju, a koji bi se izjasnili i o svojoj percepciji općeg stanja u kojem se nalazila oštećenica u tom trenutku.

Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano u ovom rješenju, na način da će ponovno izvesti sve do sada izvedene dokaze, kao svjedoke ispitati djelatnike PP B. M. J. Z. i L. C., te pribaviti dopunu nalaza i mišljenja vještaka psihijatra, po mogućnosti i urologa koji će se izjasniti o erektivnoj funkcionalnosti optuženika tempore criminis, a zatim će analizom i ocjenom svakog dokaza pojedinačno i u međusobnoj svezi, donijeti novu i na zakonu utemeljenu presudu koju će pri tome i valjano obrazložiti.

Kako je žalbu optuženika trebalo prihvatiti, temeljem čl. 388. st. 1. ZKP/97 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 11. prosinca 2013.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Senka Klarić Baranović, v.r.