Rev-2273/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2273/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš, kao predsjednika vijeća, te Stanislava Plazonića, Borisa Guttmanna, Stanka Jesenkovića i Stanka Hautza, kao članova vijeća u gradjansko- pravnoj stvari tužitelja P. Z. iz B. N., kojeg zastupa punomoćnik dr. D. U., odvjetnik iz Z., protiv tuženih: 1) J. Z. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. Č.-B., odvjetnik iz Z., 2) M. Z. iz B. N., 3) S. Z. iz D. B. i 4) A. Z. iz B. N., radi utvrdjenja, rješavajući reviziju tuženika pod 2), protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 19. prosinca 1989. br. Gž 4743/89, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 2. studenog 1988. br. P 2744/87, u sjednici održanoj dana 31. siječnja 1991.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika M. Z. se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tuženika pod 2) i potvrdjena prvostepena presuda kojom je utvrdjeno, da je dobrovoljna nagodba sklopljena zapisnikom od 16. III 1980. izmedju stranaka, na osnovu koje je Općinski sud u Zagrebu donio pravomoćno rješenje o nasljedjivanju broj O 3434/80 od 19. IX 1980., ispravljeno rješenjem br. O 3434/80 od 13. II 1981., pravovaljana, što su tuženi dužni priznati, te dozvoliti tužitelju da na temelju ove presude izvrši gruntovni prijenos dijelova predmetnih nekretnina, pobliže opisanih u izreci, na svoje ime u zemljišnim knjigama, na način kako je to pobliže navedeno u izreci, i da su mu tuženi dužni predati u posjed dijelove navedenih nekretnina (čestica), kao i u dijelu kojim je na-loženo navedenom tuženiku da je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 7,80 konvertibilnih (78.225 prijašnjih) dinara.

Protiv drugostepene presude reviziju je izjavio tuženik pod 2) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši da ovaj sud prihvaćanjem revizije ukine obje nižestepene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Tužitelj je u odgovoru na reviziju osporio navode revidenta i predložio da revizija bude odbačena kao nedopuštena ili odbijena kao neosnovana.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zato jer po ocjeni ovoga revizijskog suda ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje revident i jer ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Revident neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.

13. ZPP, kada navodi da prvostepena presuda je nerazumljiva i kontradiktorna dokazima u spisu. To zato jer je presuda razumljiva i utemeljena na pravilnoj ocjeni po prvostepenom sudu izvedenim dokazima i jer nižestepene presude nemaju takovih nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati.

Na navode revidenta da nisu utvrdjene sve odlučne činjenice jer da nisu izvedeni svi predloženi dokazi za odgovoriti je da, prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP, koji će se dokazi izvesti radi utvrdjenja odlučnih činjenica odlučuje sud, a prema odredbi čl. 8. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazanima odlučuje sud.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Revident neosnovano osporava pravilnost pravnog zaključka nižestepenih sudova da je tužbeni zahtjev osnovan jer njegova osnovanost proizlazi iz pravovaljane navedene dobrovoljne pismene nagodbe stranaka kojom su se stranke sporazumjele o diobi predmetnih nekretnina upravo onako kako je to navedeno pod 1. izreke prvostepene presude. Naime, revident neosnovano pokušava osporiti pravovaljanost predmetne nagodbe pozivanjem na odredbu čl. 231. Zakona o nasljedjivanju isticanjem da je diobu trabalo dozvoliti samo prema navedenom rješenju o nasljedjivanju. To zato jer su se stranke tom nagodbom o diobi nekretnina sporazumjele i o diobi njihovih nekretnina stečenim po drugim pravnim osnovama, a koje nisu bile predmetom navedenog ostavinskog postupka, pa je zbog toga i pravilan zaključak sudova da diobu u ovom slučaju treba odrediti upravo prema toj nagodbi a ne prema navedenom rješenju o nasljedjivanju.

Ostali revizijski navodi se ne reproduciraju i na njih se ne odgovara zato jer dijelom ukazuju na pogrešno i nepotpuno utvrdjeno činjenično stanje zbog kojeg se razloga, prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP ne može izjaviti revizija, i jer dijelom predstavljaju činjenice koje nisu odlučne za rješavanje ovoga spora.

Prema iznijetom proizlazi da se nižestepene presude temelje na pravilnoj, primjeni materijalnog prava.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 31. siječnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš, v.r.