Appeal dismissed; regular termination of employment contract for waiter was lawful as kitchen duties required specific qualifications.
Legislator summary
AI generatedThe Court of Appeal dismissed the employer's appeal against the first-instance judgment ordering the reinstatement of a waiter. The employer argued the employee refused to prepare food, but the court found the job description explicitly excluded kitchen tasks requiring specific culinary qualifications. The court held that the employee's temporary assistance in the kitchen did not alter the contractual obligation to perform only waiter duties, rendering the termination lawful.
Legislator headnote
AI generatedZakon o radu; Zakon o parničnom postupku: The court may confirm a lawful termination of employment if the employee's refusal to perform duties falls outside the scope of the agreed job description and requires qualifications the employee does not possess.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-835/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, te Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Verice Franić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. J., OIB: ..., V., kojeg zastupa punomoćnik D. Ć., odvjetnik u V., protiv tuženika P. d.o.o., V., OIB: ..., kojeg zastupaju zastupnik po zakonu – član uprave i direktor M. Š. i punomoćnica G. Ć., odvjetnica u V., radi utvrđenja nedopuštenosti redovitog otkaza ugovora o radu i vraćanja na posao, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-170/2018-18 od 4. listopada 2019., u sjednici održanoj 12. prosinca 2019.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-170/2018-18 od 4. listopada 2019.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja tako što je utvrđeno da je nedopušten redoviti otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od 30. listopada 2018. i da tužitelju nije prestao radni odnos istekom jednog mjeseca od dana uručenja otkaza (točka I. izreke). Istom presudom naloženo je tuženiku da vrati tužitelja na poslove radnog mjesta konobara, kao i da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.125,00 kn sve u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 2.500,00 kn (točka III. izreke).
Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 43/13. - rješenje USRH i 89/14. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
Žalba nije osnovana.
Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.
Također, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a na koju opisno upire tuženik, jer je sud ovlašten na temelju odredbe članka 8. ZPP-a, a uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjeni provedene dokaze drugačije nego što smatra tuženik da bi trebalo i ako izvodi različite činjenične zaključke nego to čini tuženik.
Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem od 30. listopada 2018. i da radni odnos tužitelju kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev za vraćanje tužitelja na poslove radnog mjesta konobara.
Među strankama nije sporno da je tuženik svojom odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od 30. listopada 2018. otkazao ugovor o radu tužitelju, i to zbog skrivljenog ponašanja, da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava protiv te odluke, koji je tuženik odbio, kao što nije sporno ni da je tužitelj pravovremeno zatražio sudsku zaštitu, a sve kako je to propisano odredbama članka 133. stavak 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14. i 127/17. – u daljnjem tekstu: ZR).
Prvostupanjski sud tijekom provedenog dokaznog postupka utvrdio je sljedeće odlučno činjenično stanje:
- da je tužitelj kao radnik zasnovao radni odnos kod tuženika kao poslodavca 29. prosinca 2010. za poslove voditelja ugostiteljstva,
- da je kod tuženika došlo do reorganizacije tako što je Odjel ugostiteljstva spojen s Odjelom recepcije u novi Odjel recepcije i ugostiteljstva prema Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika koji je u primjeni od 28. travnja 2018.,
- da je nakon toga između tužitelja i tuženika sklopljen novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme 18. lipnja 2018., za obavljanje poslova od strane tužitelja na radnom mjestu konobara s početkom rada istog tog dana 18. lipnja 2018.,
- da je tuženik taj ugovor o radu od 18. lipnja 2018. otkazao tužitelju odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika donesenoj 30. listopada 2018.,
- da iz te odluke o otkazu proizlazi kako tužitelju otkazni rok od mjesec dana počinje teći dostavom te odluke, bez prava radnika na otpremninu i oslobođenje radnika od obveze rada za vrijeme otkaznog roka s pravom na isplatu naknade plaće i priznanje svih ostalih prava do prestanka ugovora o radu zadnjeg dana otkaznog roka,
- da kod tuženika nije izabrano radničko vijeće i ne djeluje nijedan sindikat tako da kod tuženika nema sindikalnog povjerenika s kojim bi se poslodavac morao savjetovati prije otkazivanja ugovora o radu u funkciji radničkog vijeća,
- da je tuženik prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju davao pisane upute i nalog o obavljanju poslova radnog mjesta konobara, u kojim je tužitelju između ostalog nalagao i da kao konobar priprema hranu uz redovne poslove posluživanja pića i hrane gostima bistroa u sastavu vinkovačkog dvoranskog plivališta L.
- da se na te upute redovito očitovao tužitelj,
- da je tuženik tužitelju dao upozorenja na obveze iz radnog odnosa 27. rujna 2018. i 23. listopada 2018., u vezi s mogućnosti otkaza ugovora o radu,
- da tuženik tužitelja pozivao na iznošenje pisane obrane, koju je tužitelj dao,
- da iz iskaza svjedokinje I. B. zaposlene kod tuženika na radnom mjestu sportskog djelatnika, proizlazi kako je istoj poznato da se u bistrou koji se nalazi u sastavu dvoranskog plivališta L. u V. posluživala tzv. brza hrana kao što su pice, hamburgeri, sendviči i hot-dog; da joj je tužitelj prilikom narudžbe pice izjavio da kuhinja ne radi i da ne može dobiti picu i da je tužitelj ranije pripremao hranu, ali da njoj nije poznato je li pripremanje hrane u opisu poslova konobara,
- da iz iskaza svjedokinje D. C. proizlazi kako je zajedno s tužiteljem radila kao konobar u navedenom bistrou dvoranskog plivališta L. u V. i da je tužitelj dok je bio voditelj ugostiteljstva pripremao i hranu u navedenom bistrou, a nakon što je prešao na posao konobara, tada više da nije htio pripremati hranu,
- da iz iskaza svjedoka I. T. proizlazi kako je zaposlen kod tuženika na poslovima tehničkog održavanja i da mu je jednom prilikom jedan korisnik bazena kucao na prozorčić odnosno staklenu stijenu gdje se nalazi njegovo radno mjesto i rekao mu da tužitelj ne želi poslužiti hranu i da kuhinja ne radi,
- da iz iskaza svjedokinje I. Č. voditeljice objedinjenog Odjela recepcije i ugostiteljstva kod tuženika, proizlazi kako je tužitelj ranije kao voditelj ugostiteljstva pripremao hranu u bistrou, a nakon što je raspoređen na radno mjesto konobara, isto je odbijao,
- da iz iskaza svjedoka, bivšeg zastupnika po zakonu i direktora tuženika Ž. I. proizlazi kako je tužitelj nakon rasporeda na posao konobara počeo učestalo izostajati s posla a kad je dolazio na posao, tada je odbijao gostima u bistrou plivališta posluživati hranu iako je to ranije kao voditelj ugostiteljstva činio, dok da su sve poslove u vezi pripremanja i posluživanja hrane radili konobari i pomoćni radnici pogotovo u sezoni,
- da tužitelj nije imao svjedodžbu o osposobljenosti za rad za pripremanje i posluživanje hrane,
- da je tužitelj osposobljen samo za obavljanje poslova voditelja ugostiteljstva i za protupožarnu zaštitu,
- da iz iskaza tužitelja proizlazi kako je sedam godina radio posao voditelja ugostiteljstva i konobara u bistrou plivališta kao i sve ostale poslove oko organizacije rada bistroa i nabavke namirnica i pića, a u proljeće 2018. je izjavio tadašnjem direktoru Ž. I. da nigdje konobari ne pripremaju hranu, pored toga što poslužuju hranu i piće jer je bio preopterećen; da nema svjedodžbu o osposobljenosti za rad na pripremanju hrane; da tuženik konobarima u bistrou nije osigurao posebnu odjeću za pripremanje hrane nego su to obavljali u konobarskoj odjeći; da je bio zadovoljan što ne mora voditi poslove voditelja ugostiteljstva ali je odlučio da više neće raditi poslove na pripremanju hrane jer za to nije osposobljen i zato što taj posao mora raditi osoba osposobljena za rad na pripremanju hrane i mora se stalno nalaziti u kuhinji i biti u kuharskoj odori; da se želi vratiti na posao konobara zato što ga zna raditi i voli ga i da s kolegama nije imao nikakvih razmirica.
Na temelju navedenog, prvostupanjski sud smatrao je utvrđenim da se u opisu poslova konobara kod tuženika, a prema odredbi članka 6. Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika, koji je u primjeni od 28. travnja 2018. (u daljnjem tekstu: Pravilnik), nigdje izričito ne spominje pripremanje hrane, pa kako je utvrdio da je tužitelj s tuženikom zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme 18. lipnja 2018. upravo za obavljanje poslova na radnom mjestu konobara i druge poslove prema uputama i nalogu poslodavca u skladu s potrebama posla sukladno opisu poslova sadržanom u Pravilniku i pridržavajući se pravila struke, to je taj sud zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan jer je smatrao da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika iz odredbe članka 115. stavka 1. točke 3. ZR-a.
Pri tome je prvostupanjski sud naveo kako je općepoznato da su poslovi pripremanja hrane u kuhinji (pogotovo kao što je prženje lignji, pečenje hamburgera, pečenje palačinki, pica i slični poslovi), poslovi koje moraju obavljati kvalificirane osobe kuharske struke, dakle kuhari ili pomoćni kuhari. Kako je taj sud utvrdio da tužitelj nije osposobljen za rad na siguran način na poslovima pripremanja hrane i kako je s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove konobara 18. lipnja 2018., to je smatrao da time što je odbijao kao radnik zaposlen na radnom mjestu konobara pripremati hranu gostima da nije povreda koja bi imala za posljedicu otkaz ugovora o radu skrivljenim ponašanjem, zbog čega je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.
Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja jer tuženik tijekom postupka nije dokazao da je imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu tužitelju.
Naime, prema odredbi članka 115. stavku 1. točki 3. ZR-a, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako zato ima opravdani razlog i u slučaju kada radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), dok je prema odredbi članka 135. stavku 3. ZR-a, teret dokaza opravdanosti razloga za otkaz ugovora o rad na poslodavcu.
U konkretnom slučaju, tuženik nije dokazao opravdanost razloga za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika u smislu citirane odredbe članka 115. stavak 1. točka 3. ZR-a, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je utvrdio da nije dopuštena odluka o otkazu koju je tuženik dao tužitelju, pa je shodno odredbi članka 124. stavak 1. ZR-a, pravilno postupio i kada je naložio vraćanje tužitelja na posao na radno mjesto konobara.
Na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda upućuju svi izvedeni dokazi pa tako i iskazi saslušanih svjedoka, koje je prvostupanjski sud saslušao opširno i detaljno, kao što je saslušao i stranke, pa neosnovano tuženik prigovara da sud nije pravilno postupio kada je prihvatio iskaz tužitelja kao istinit i objektivan, s time što na pravilnost pobijane odluke ne utječe koju je riječ (okolnosnog) prvostupanjski sud upotrijebio prihvaćajući tužitelj iskaz kao vjerodostojan.
Točno je da je prvostupanjski sud prepričao sadržaj iskaza saslušanih svjedoka bez njihove vrijednosne ocjene, međutim, kada se iskazi saslušanih svjedoka usporedbe s ostalim izvedenim dokazima, posebno s iskazima zastupnika po zakonu i direktora tuženika i tužitelja, proizlazi da su njihovih iskazi u bitnom podudarni jer iz svih iskaza proizlazi da je tužitelj do sklapanja novog ugovora o radu na neodređeno vrijeme 18. lipnja 2018. za poslove konobara, a kada je kod tuženika kao poslodavca od 29. prosinca 2010. obavljao poslove voditelja ugostiteljstva, radio i poslove pripremanja hrane, a koje je poslove odbijao raditi nakon što je sklopio ugovor o radu za poslove konobara.
Odredbom članka 6. Pravilnika tuženika, propisano je da konobar obavlja sljedeće poslove:
- poslužuje piće i hranu gostima,
- obavlja i druge poslove vezane uz posluživanje gostiju, kao što je postavljanje i pospremanje
stolova, punjenje hladnjaka i sl.,
- ispostavlja račune i naplaćuje usluge gostima,
- odgovara za ukupan promet voditelju odjela, na kraju dana i eventualne nejednakosti,
- dužan je po nalogu voditelja odjela polagati dnevni utržak,
- vodi evidenciju i brine o potrošnji pića i namirnica, te o istim izvještava voditelja odjela radi pravovremene nabavke istih,
- odgovoran je za čistoću i higijenu u bistrou kao i za osobnu higijenu,
- obavlja i druge poslove po nalogu voditelja odjela, voditelja objekta i direktora.
Dakle, iz navedenog opisa poslova radnog mjesta konobara proizlazi da isti ne obuhvaćaju poslove pripreme hrane, pa kako iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da tužitelj nije odbijao izvršavati naredbe koje su sukladne zaključenom ugovoru o radu, a to su poslovi konobara, to nije pravilno postupio tuženik kada mu je dao otkaz ugovora o radu u suštini tvrdeći da je odbijao postupiti prema radnoj uputi o pripremi hrane.
Činjenica što je tužitelj u vrijeme dok je imao s tuženikom sklopljen ugovor o radu za obavljanje poslova voditelja ugostiteljstva pripremao i posluživao hranu ne utječe na zaključak prvostupanjskog suda da te poslove tužitelj nije u obvezi obavljati na temelju sklopljenog ugovora o radu za radno mjesto konobara od 18. lipnja 2018., jer je pravilno taj sud zaključio da poslove pripreme hrane u kuhinji kod tuženika, i to prženje lignji, pečenje hamburgera, pečenje palačinki, pečenje pica i slične poslove, mogu obavljati za to kvalificirane osobe, tj. kuhari ili pomoćni kuhari, a ne i konobari, čiji su poslovi detaljno opisani u citiranom članku 6. Pravilnika tuženika.
Prema stajalištu ovoga sud poslovi pripremanja hrane ne mogu se podvesti ni pod opis poslova:"obavlja i druge poslove po nalogu voditelja odjela, voditelja objekta i direktora", iz razloga što je općepoznato da osobe koje obavljaju poslove pripremanja hrane moraju imati potrebne kvalifikacije za to, a što obuhvaća obrazovanje, odgovarajuće potvrde i dr., a što sve tužitelj za te poslove prema stanju u spisu i utvrđenju prvostupanjskog suda nije imao. To što je tužitelj tvrdio da je direktor tuženika nad njim vršio mobbing i što je prvostupanjski sud prihvatio te tvrdnje tuženika nije od utjecaja za ovu pravnu stvar u kojoj tužitelj traži utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu jer se u ovom predmetu ne radi o sporu utvrđenja mobbinga.
Inače, ostali žalbeni navodi su sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, suprotnih pravilnim činjeničnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje da je nedopušten redoviti otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od 30. listopada 2018. i da tužitelju nije prestao radni odnos i da ga je dužan vratiti na ranije radno mjesto konobara.
Također je, i odluka o trošku pravilno i zakonito odmjerena sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).
S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu 12. prosinca 2019.
Predsjednica vijeća:
Vedrana Perkušić, v. r.