Rev-3366/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3366/1994-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata, kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.K. iz S., S. cesta …, zastupan po Đ.B., odvjetnici iz S., protiv tužene P. S., S. cesta …, koju zastupa punomoćnik R.O., odvjetnik iz Z., radi poništenja rješenja o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog (sada Županijskog) suda u Gradu Zagrebu od 14. lipnja 1994. godine, br. Gž-11011/93., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama od 8. listopada 1993. godine, br. P-60/93., u sjednici održanoj dana 1. travnja 1998. godine, p r e s u d i o j e:

Revizija se kao neosnovana odbija.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Sesvetama poništeno je rješenje o prestanku radnog odnosa tužitelja sa danom 27. studenog 1992. godine, br. 2141/92. od 8. prosinca 1992. godine, te odluka Upravnog odbora P. od 2. veljače 1993. godine, br. 184/93., te naloženo tuženiku da tužitelja vrati u radni odnos na ranije radno mjesto i to sa danom 28. studenog 1992. godine.

Županijski sud u Gradu Zagrebu odbio je žalbu tuženice i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude izjavila je tuženica reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog za preinaku, a podredno ukidanje nižestupanjskih presuda.

Tužitelj nije dao odgovor na reviziju, niti nadležni državni odvjetnik izjašnjenje.

Revizija nije osnovana.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za poništenje rješenja o prestanku radnog odnosa tužitelju sa danom 27. studenog 1992. godine, te vraćanje tužitelja na rad.

Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev jer su utvrdili da je tužitelj doista izostao s rada od 27. studenog 1992. godine do 3. prosinca 1992. godine, ali da je odsutnost opravdao liječničkom dokumentacijom, pa prema tome da izostanak nije bio neopravdan.

Pobijajući revizijom pravomoćnu presudu tuženik prigovara što je odbijen njegov prijedlog za saslušanje svjedoka B.K., ističući da mu nije data mogućnost dokazivanja da je tužitelj nevaljanom dokumentacijom pokušao opravdati svoj izostanak. U tome tuženik nalazi bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

Odmah valja istaći da sud odlučuje koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP - N.N. br. 53/91), pa ako ocijeni da je dokaz predložen na neodlučne činjenice, odbiti će izvođenje takvog dokaza ili će odustati od izvođenja takvog dokaza kojeg je već bio odredio.

Spomenuti svjedok nije predložen na odlučnu okolnost je li tužitelj bio bolestan, već na okolnost da tužitelj nije na vrijeme obavijestio tuženicu o svojoj bolesti, što nije odlučna činjenica. Ako je bio bolestan izostanak je opravdan pa nema mjesta donošenju odluke o prestanku rada zbog neopravdanog izostanka s posla.

Tuženica je istina na ročištu 6. srpnja 1993. godine, izjavila da će na tu odlučnu okolnost predložiti svjedoke, ali to nije učinila.

Kraj ovakvog stanja stvari neosnovano tvrdi tuženica da joj nije omogućeno da dokaže svoje tvrdnje o neopravdanosti izostanka tužitelja. Dakle, nema bitne povrede na koju revidentica ukazuje.

Slijedom izloženog, a kako je u postupku utvrđeno da je tužitelj izostanak opravdao valjanom liječničkom dokumentacijom koja nije dovedena u pitanje drugim dokazima, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kad je tužbeni zahtjev prihvaćen.

Stoga je trebalo reviziju kao neosnovanu odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku, N.N. br. 53/91).

U Zagrebu, 1. travnja 1998.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent

(Štefica Klepac)