Rev-1671/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1671/09-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprava za građansko pravo, radi poništenja rješenja tuženika klasa: UP/II-943- 04/08-01/191, ur. broj: 514-04-02-03/9-09-2 od 20. veljače 2008., odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj P-13/09 od 22. rujna 2009., u sjednici održanoj 9. prosinca 2014.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Dubrovniku broj P-13/09 od 22. rujna 2009., odbijena je tužba kao neosnovana protiv rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo, klasa: UP/II-943-04/08-01/191, ur. broj: 514-04-02-03/9-09-2 od 20. veljače 2008., kojim je odbijena žalba Republike Hrvatske protiv rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove klasa: UP/I-943-02/06-02/11, ur. broj: 2117-04/4-08- 10 od 13. svibnja 2008. i poništeno pravomoćno rješenje o eksproprijaciji N. K. D. Odjela za financije, broj: 06-2751/3 od 14. svibnja 1960. kojim su u korist izgradnje Priplodno govedarske stanice u K. za Poljoprivredno dobro „R.“, eksproprirane zemljišne čestice 520/1, zk. ul. br. 368 i čest. zem. 524/1 i 524/3 zk. ul. 369 k.o. P.

Protiv te presude tužiteljica je podnijela reviziju pobijajući presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i pobijana presuda bude preinačena tako da se tužbu uvaži i poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje te zahtjev za poništenje rješenja o eksproprijaciji odbije kao neosnovan. Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Odlučujući o zahtjevu za poništenje rješenja o eksproprijaciji kojim su predmetne nekretnine eksproprirane ranijem vlasniku M. K. pok. M. i dr., kojim su u korist izgradnje Priplodno govedarske stanice u K. za Poljoprivredno dobro „R.“, prvostupanjsko upravno tijelo je utvrdilo da nekretnine predstavljaju neobrađeno zemljište – livadu, te da na nekretninama nema bilo kojih trajnih nasada niti objekata kao i da te nekretnine nikada nisu promijenile oblik, granice i površinu. Dakle, utvrđeno je da eksproprirano zemljište nikada nije privedeno svrsi zbog koje je eksproprirano, a niti bilo kojoj drugoj svrsi.

S obzirom na to činjenično utvrđenje upravna tijela su zaključila da su ispunjene pretpostavke za poništenje rješenja o eksproprijaciji propisane odredbom čl. 48. st. 2. Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06 – dalje: ZI).

Tvrdnju Republike Hrvatske da s obzirom na odredbu čl. 15. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj 79/06 – dalje: ZIDZI) ne postoje pretpostavke za poništenje rješenja o eksproprijaciji jer da je Republika Hrvatska kao treća osoba stekla vlasništvo ekspropriranih nekretnina na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj 54/94 – pročišćeni tekst, 21/95, 48/95), upravna tijela su ocijenili neosnovanim navodeći da se RH ne može smatrati trećom osobom u smislu navedene odredbe ZIDZI.

Odlučujući o tužbi Republike Hrvatske za poništenje drugostupanjskog upravnog akta, županijski sud je prihvatio kao pravilno činjenično utvrđenje i pravno zaključivanje upravnih tijela te je slijedom toga tužbu odbio.

U odnosu na istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u reviziji se ističe da je vještak P. N. u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je sve poljoprivredno zemljište u K. p. bilo uklopljeno u poljoprivredno imanje koje je postojalo do 1999., pa da se nije mogao izvesti zaključak da sporne nekretnine nisu privedene svrsi i da su stoga razlozi presude proturječni ističe se sljedeće.

Suprotno revizijskim navodima, utvrđenje da predmetne nekretnine nisu privedene svrsi zbog koje su eksproprirane, nije u suprotnosti sa navedenom činjenicom koja se navodi u nalazu i mišljenju vještaka koji je u istom nalazu i mišljenju zaključeno naveo „da korisnici eksproprijacije do dana stupanja na snagu Zakona o izvlaštenju (18. veljače 1994.), nisu izgradili objekte ili izveli radove radi kojih su oduzete nekretnine u K. p., ti objekti nisu postojali niti su danas u funkciji.“

Stoga navedena bitna povreda nije počinjena.

U odnosu na istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, tužiteljica u reviziji ističe da nije pravilna ocjena suda da se ona ne može smatrati trećom osobom u smislu odredbe čl. 15. st. 2. ZIDZI, budući da je orginarnim putem, na temelju odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, a da prema odredbi st. 2. toga članka, poljoprivredno zemljište koje je ranijem vlasniku oduzeto nakon 15. svibnja 1945. ostaje u vlasništvu Republike Hrvatske do donošenja propisa o denacionalizaciji i vraćanju poljoprivrednog zemljišta prijašnjim vlasnicima, te da je Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96) uređeno pitanje naknade za oduzeto poljoprivredno zemljište.

Prema odredbi čl. 15. st. 2. podst. 1. ZIDZI neće se poništiti pravomoćno rješenje o eksproprijaciji u slučaju ako je treća osoba na temelju valjane pravne osnove stekla pravo vlasništva eksproprirane nekretnine odnosno ako joj je ta nekretnina na temelju valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva predaja u posjed.

Pravilan je zaključak upravnih tijela i županijskog suda da Republika Hrvatska nije treća osoba u smislu citirane zakonske odredbe.

Kao što je ovaj revizijski sud u svojim odlukama već istakao (Rev-1760/10-2 od 1 lipnja 2011.), smisao i cilj te odredbe je zaštiti stečena prava osoba koja su pravo vlasništva ekspropriranih nekretnina stekla na temelju pravnog posla. Ta odredba ne odnosi se na tužiteljicu koja je postala nositelj vlasničkih prava na poljoprivrednom zemljištu koje je bilo u društvenom vlasništvu na temelju odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

Bespredmetno je pozivanje tužiteljice na odredbu st. 2. toga članka jer se ta odredba tiče nacionaliziranog, a ne ekspropriranog poljoprivrednog zemljišta.

Prema odredbi čl. 48. st. 2. ZI na zahtjev prijašnjeg vlasnika poništit će se pravomoćno rješenje o eksproprijaciji i zahtjev riješiti prema odredbama toga Zakona, ako je eksproprijacija izvršena na temelju propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do 20. ožujka 1978., ako do dana stupanja na snagu toga Zakona korisnik eksproprijacije nije izgradio objekt ili izveo radove radi kojih je nekretnina eksproprirana.

S obzirom na činjenice da je sporna eksproprijacija izvršena na temelju propisa koji su bili na snazi do 20-tog ožujka 1978., te da do stupanja na snagu Zakona o izvlaštenju tužitelj nije izgradio objekte radi čije izgradnje su predmetne nekretnine eksproprirane, županijski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbu.

Slijedom izloženog proizlazi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, pa budući da ne postoji niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP- a, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a revizija je odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 9. prosinca 2014.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.