Revr-1547/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1547/16-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. M. iz Š., ..., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici M. R. i N. G., odvjetnici iz Odvjetničkog društva R. ... u Z., protiv tuženika H. I. d.o.o. Z., ..., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-301/15 od 30. ožujka 2016. kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-4241/12 od 9. srpnja 2015. i protiv dopunskog rješenja istoga suda broj Gž R-301/15 od 20. rujna 2016., u sjednici održanoj 21. ožujka 2017.,

r i j e š i o j e :

Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-301/15 od 30. ožujka 2016. i rješenje istog suda broj Gž R-301/15 od 20. rujna 2016. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je zatražena isplata razlike plaće u bruto iznosu od 20.091,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose navedene u izreci presude (točka I. izreke). Odbijen je i prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim je zatražena isplata razlike plaće u bruto iznosu od 9.709,68 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci presude kao i drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim je zatražena isplata razlike plaće u bruto iznosu od 3.385,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci presude te zahtjev za naknadu parničnog troška (točka II. izreke).

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće bruto iznos od 20.091,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci presude, a drugostupanjskim dopunskim rješenjem naloženo je tuženiku na ime troškova postupka isplatiti tužitelju 9.687,50 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Protiv navedene drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju navodeći da istu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka i na temelju odredbe članka 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZPP), a reviziju je podnio i protiv drugostupanjskog rješenja o troškovima postupka. Predlaže da ovaj sud preinači pobijane odluke u smislu revizijskih navoda.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

U ovoj pravnoj stvari revizija je dopuštena na temelju odredbe iz članka 382. st. 1. t. 3. ZPP-a jer je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a ZPP-a.

Na temelju čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U reviziji tuženik osnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev za isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2009. do studenoga 2011. koji tužitelj temelji na odredbi čl. 223. Kolektivnog ugovora djelatnosti H. I. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je Kolektivnim ugovorom djelatnosti H. I. od 25. srpnja 2007. (u daljnjem tekstu: KU/07), važećim od 1. siječnja 2008. do 31. svibnja 2011., s predviđenom produljenom primjenom još 6 mjeseci, tj. do 30. studenoga 2011., u članku 223. ugovoreno da se cijena sata rada povećava za svaku započetu godinu za 6% od prvog radnog dana u započetoj godini,

- da je 11. veljače 2009. sklopljen III. Aneks KU/07 kojim je u članku 2. suglasno izmijenjen članak 223. KU na način da se cijena sata rada neće povećavati u 2009., a da će se najkasnije u rujnu 2009. otvoriti pregovori za to povećanje za 2010.,

- da su se Sporazumom sklopljenim 9. prosinca 2009. (IV. Aneks KU/07) u članku 3. ugovorne strane suglasile da se cijene sata rada važeće u 2009. neće mijenjati do kraja 2010.,

- da prema odredbi čl. 5. navedenog Sporazuma poslodavac može tijekom rujna 2010. pokrenuti kolektivno pregovaranje o povećanju cijene sata rada za 2011., a ukoliko tako ne postupi da će se smatrati da su ispunjeni uvjeti za potpunu primjenu čl. 223. KU/07,

- da III. i IV. Aneks KU/07 nije potpisan od strane Sindikata H. I.,

- da je 26. studenoga 2010. sklopljen V. Aneks KU/07 kojim je regulirano povećanje cijene sata rada samo za određeno navedenih pedeset radnih mjesta, a ne i 6% za svaku započetu godinu.

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti uz obrazloženje da III. Aneks KU/07 i Sporazum od 9. prosinca 2009. obvezuje članove Sindikata I. H. koji je sudjelovao u pregovorima bez obzira što navedeni III. Aneks i Sporazum nisu potpisani od strane Sindikata I. H.-a pa da tužitelji neosnovano potražuju isplatu razlike plaće s osnove povećanja cijene sata rada za 6% tijekom 2009. i 2010., a u odnosu na potraživanje razlike plaće za 2011., sud je ocijenio da je V. Aneks Kolektivnog ugovora od 26. studenoga 2010. regulirao povećanje cijene sata rada samo za određeno navedenih pedeset radnih mjesta, a ne i 6 % za svaku započetu godinu, te da s obzirom da tužitelj niti ne tvrdi da radi na radnom mjestu iz V. Aneksa KU-a, isti nema pravo na utuženu razliku u tom razdoblju.

Odlučujući o žalbi tužitelja, drugostupanjski sud je primjenom odredbe iz čl. 373.a ZPP-a preinačio presudu suda prvog stupnja i u izreci prihvatio tužbeni zahtjev u iznosu od 20.091,36 kn koji obuhvaća razliku plaće za 2009., 2010. i 2011. godinu.

Iako je drugostupanjski sud u izreci prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, u obrazloženju presude navodi da je III. i IV. Aneksom ugovoreno da se neće povećavati cijene sata rada za 2009. i za 2010. pa da je valjalo odbiti taj dio tužbenog zahtjeva (što je u skladu i sa shvaćanjem revizijskog suda) i u tom smislu preinačiti prvostupanjsku presudu.

Nadalje, sud drugog stupnja zaključuje da poslodavac nije pokrenuo kolektivno pregovaranje o povećanju cijene sata rada u rujnu 2010. i da u takvoj situaciji dolazi do potpune primjene odredba čl. 223. KU/07 te da se cijena sata rada ima povećati za 6% počevši od 1. siječnja 2011., pa da je u tom dijelu valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev i dosuditi razliku plaće za razdoblje od siječnja 2009. do zaključno studenog 2011.

Stoga usporedbom izreke i obrazloženja pobijane drugostupanjske odluke nije moguće ispitati zbog čega je drugostupanjski sud na takav način presudio u izreci svoje odluke.

U tom smislu pobijana drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, slijedom čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

Stoga je na temelju odredbe iz čl. 394. st. 1. ZPP-a, valjalo ukinuti pobijanu drugostupanjsku odluku i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku sud drugog stupnja će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i o tužbenom zahtjevu odlučiti razumljivom izrekom koja neće proturječiti razlozima presude, a koji razlozi će biti jasni i neproturječni.

Zagreb, 21. ožujka 2017.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.