II Kž-493/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 493/07-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. L. S. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. KZ, odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika, podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 11. srpnja 2007. broj K-109/07 o odbijanju prijedloga za određivanje pritvora i nalaganju mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 01. kolovoza 2007. godine

r i j e š i o j e :

I/ Prihvaća se žalba opt. L. S., ukida se rješenje suda prvog stupnja, te se predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

II/ Uslijed odluke pod I/ žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, Županijski je sud u Zagrebu, pod točkom I. odbio prijedlog državnog odvjetnika za određivanje pritvora protiv opt. L. S. iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02; 143/02 i 115/06; u daljnjem tekstu: ZKP), dok je pod točkom II. optuženiku, temeljem čl. 90. st. 1. ZKP, naložio provođenje mjere opreza iz čl. 90. st. 2. toč. 1. ZKP i toč. 6. ZKP u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona.

Protiv navedenog rješenja žali se državni odvjetnik s prijedlogom da se isto preinači i optuženiku, umjesto određenih mjera opreza, odredi pritvor temeljem čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP.

Žalbu protiv istog rješenja podnio je i optuženik, po branitelju, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona iz čl. 90. st. 1. u svezi čl.102. st. 1. toč. 1. ZKP, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i vrati na ponovno postupanje.

Sukladno čl. 399. u svezi čl. 373. st. 1. ZKP, spis predmeta dostavljen je nadležnom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razmatranje.

II Kž 493/07-3

Žalba optuženika je osnovana.

U pravu je opt. L. S. kada navodi da je sud prvog stupnja, prilikom donošenja pobijanog rješenja, počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP jer je izreka pobijanog rješenja proturječna sama sebi, a i razlozima pobijanog rješenja, koji pritom u odnosu na mjere opreza nisu ni izloženi.

Naime, pobijanim rješenjem sud prvog stupnja je, pod točkom I., odbio prijedlog državnog odvjetnika za određivanjem pritvora protiv optuženika iz osnove čl.102 st.1 toč.1 ZKP, dok je pod točkom II. naložio tom optuženiku provođenje mjera opreza iz čl.90 ZKP, pobliže navedenih u izreci pobijanog rješenja.

Kako se sukladno čl. 90. st. 1. ZKP mjere opreza mogu naložiti samo onom optuženiku u odnosu na kojeg egzistiraju razlozi za primjenu mjere pritvora, to je sud prvog stupnja istodobnim odbijanjem prijedloga državnog odvjetnika za određivanjem mjere pritvora, a potom nalaganjem mjere opreza, počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl 367. st.1. toč.11. ZKP jer je takva izreka proturječna sama sebi, ali i razlozima izloženim u pobijanom rješenju.

Naime, obrazlažući svoju odluku sud prvog stupnja prvo utvrđuje da dolazak optuženika na glavne rasprave od 05. lipnja i 11. srpnja ove godine nedvojbeno pokazuje da je optuženik i nadalje spreman uredno se odazivati sudskim pozivima i tako omogućiti uredno održavanje glavnih rasprava, da bi odmah potom naveo da raspravno vijeće ocjenjuje da bi se optuženik, zbog činjenice da je postao nedostupan sudu nakon proglašenja sada ukinute prvostupanjske osuđujuće presude, kada mu je bio određen i obligatorni pritvor iz osnove čl. 102. st. 4. ZKP, i ubuduće mogao ponašati na istovrsan način, „dakle da bi se prije proglašenja presude u ovom kaznenom postupku sakrio“. Takovo obrazloženje odluke suda prvog stupnja o potrebi primjene mjere pritvora protiv optuženika je nejasno i kontradiktorno, te se temeljem istog ne može zaključiti da li sud prvog stupnja nalazi da opasnost od bijega optuženika egzistira ili ne, čime je sud prvog stupnja počinio daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st.1 toč.11 ZKP, uslijed koje ovaj sud drugog stupnja nije mogao odlučiti o osnovanosti žalbe državnog odvjetnika, te ispitati i ocijeniti pravilnost zaključka suda prvog stupnja o potrebi primjene mjere pritvora protiv optuženika iz osnove čl. 102. st.1. toč. 1. ZKP.

Kako se osnovanost pobijanog rješenja, zbog gore izloženih nedostataka uopće ne može ispitati, valjalo je prihvatiti žalbu optuženika L. S. i pobijano rješenje ukinuti, te vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, time da se tom sudu ponovo ukazuje da se mjere opreza, sukladno čl. 90. st. 1. ZKP, mogu naložiti samo u slučaju kada su kumulativno ispunjena dva uvjeta, a to je postojanje okolnosti iz čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP, te da se ista svrha zbog koje pritvor jest ili bi trebao biti određen može ostvariti i nalaganjem mjera opreza.

Pri ponovnom odlučivanju sud prvog stupnja će se dakle prvenstveno odrediti o postojanju razloga za primjenu mjere pritvora protiv optuženika iz čl.102. st.1. toč.1. ZKP, nakon čega će, ovisno o toj svojoj odluci, odlučiti i o potrebi i osnovanosti primjene mjere opreza, cijeneći sve okolnosti slučaja, pri čemu će valjano obrazložiti i zašto smatra da se

II Kž 493/07-3

upravo naloženom mjerom opreza može otkloniti opasnost od optuženikovog bijega, što je ovdje propustio učiniti.

Zbog izloženog, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 01. kolovoza 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednikca vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

mr. sc. Branko Zmajević, v.r.