II Kž-313/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 313/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. J. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. T. B., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 6. lipnja 2012. broj Kv-I-341/12 (K-137/11), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 27. lipnja 2012.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. T. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv opt. J. J. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ), na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97), produljen je pritvor protiv opt. T. B. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP/97.

Protiv tog rješenja žali se opt. T. B., i to osobno i putem branitelja B. V., odvjetnika iz Z., s prijedlogom da mu se ukine pritvor, podredno da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati

prvostupanjskom

sudu

na

ponovno

odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv opt. T. B. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP/97, a svoju odluku je i valjano obrazložio.

Opt. T. B. osnovano je sumnjiv za počinjenje dva kaznena djela iz čl. 173. st. 2. KZ, pri čemu duljina inkriminiranog razdoblja, visok stupanj organiziranosti s ostalim suoptuženicima, međunarodni karakter kriminalne djelatnosti te brojnost inkriminiranih radnji ukazuju na visok stupanj kriminalne volje i upornosti u protupravnom postupanju tog

II Kž 313/12-4

optuženika. Uzevši u obzir i to da je on ranije osuđivan (iako ne zbog istovrsnog kaznenog djela), a da je ovdje osnovano sumnjiv da bi kaznena djela za koja se tereti počinio za vrijeme provjeravanja po ranijoj presudi, ispravnim se ukazuje zaključak prvostupanjskog suda da optuženikov raniji život nije bio usklađen s pozitivnim propisima i da pravomoćna osuda kod njega nije ostvarila svrhu kažnjavanja. Sve izložene okolnosti, zajedno s činjenicom da je optuženik nezaposlen i bez imovine, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, opravdavaju bojazan da bi se on u slučaju puštanja na slobodu ponovno mogao upustiti u sličnu kriminalnu aktivnost radi ostvarivanja nepripadnih materijalnih sredstava.

Stoga je primjena mjere pritvora protiv optuženika iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP/97 i nadalje nužna i jedina primjerena mjera kojom se otklanja iteracijska opasnost, a pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju te opasnosti nije dovedena u pitanje ni žalbenom tvrdnjom da optuženik ima šanse da se po izlasku iz pritvora momentalno zaposli kao kuhar u predstojećoj turističkoj sezoni i time ostvari dobar prihod.

S pravom ističe žalitelj da je u pobijanom rješenju pogrešno navedeno da je on osuđen zbog kaznenog djela teške krađe. Međutim, budući da i iz izvatka iz kaznene evidencije za optuženika (list 353 spisa) i iz obrazloženja tog dijela pobijanog rješenja (3. članak na 2. str.) proizlazi da je optuženik ranije osuđen samo zbog kaznenog djela iz čl. 308. st. 1. KZ, to se ovdje radi o očitoj pogrešci u pisanju koja nije od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja.

Žalbeni navodi kojima se prigovara pravnoj kvalifikaciji djela nisu od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere pritvora, budući da je kod tog odlučivanja dostatan relevantan stupanj osnovane sumnje, koji proizlazi iz pravomoćne optužnice, a drugostupanjsko vijeće u toj situaciji nije ovlašteno ocjenjivati pravnu kvalifikaciju djela.

Optuženik upire i na povredu načela razmjernosti. Prilikom ocjene o povredi tog načela, osim vremena provedenog u pritvoru (optuženik je uhićen 8. veljače 2011.), treba uzeti u obzir razmjer između težine inkriminiranih mu kaznenih djela, kazne koja se prema podacima u spisu može očekivati i potrebe određivanja i trajanja mjere pritvora, a također treba voditi računa i o nužnosti primjene mjere pritvora radi ostvarenja njegove svrhe. Uvažavajući sve prethodno izložene okolnosti, načelo razmjernosti za sada nije ugroženo, ali će prvostupanjski sud, neovisno o tome, tijekom postupka svakako voditi računa o potrebi posebno žurnog postupanja sukladno odredbi čl. 101. st. 4. ZKP/97.

Budući da žalbom opt. T. B. nije dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP/97, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP/97, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 27. lipnja 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

Ana Garačić, v.r.