II Kž-666/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 666/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda mr. sc. Marijana Svedrovića kao predsjednika vijeća te Hajrije Novoselec i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. O. , zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Čakovcu od 18. studenog 2011. broj K-96/2011, o produljenju pritvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj dana 16. prosinca 2011.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. V. O. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Čakovcu, nakon izrečene nepravomoćne presude, kojom je opt. V. O. osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine, zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 112/99, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ), na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97), produljen je pritvor protiv optuženika iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP/97.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. V. O. osobno, s prijedlogom da mu se ukine pritvor.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv opt. V. O. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP/97.

II Kž 666/11-4

Nepravomoćnom presudom optuženik je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa – spolnog odnošaja s djetetom - iz čl. 192. st.

1. KZ-a, počinjenog na način da je u razdoblju od ... do ..., u željezničkoj postaji u D. M. i na polju nedaleko K. i G., u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona, imao najmanje četiri spolna odnosa s V. O.2 premda je znao da je ona dijete.

Kada se ima u vidu da je optuženik ovdje nepravomoćno proglašen krivim zbog kaznenog djela počinjenog tijekom uvjetnog otpusta s izdržavanja trogodišnje kazne zatvora na koju je prethodno pravomoćno osuđen zbog istovrsnog kaznenog djela, ali težeg oblika (čl. 192. st. 2. KZ-a), za zaključiti je da ranija osuđivanost očito nije poučila optuženika o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela budući da se on sada pojavljuje kao specijalni povratnik. Stoga je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, protiv optuženika i nadalje nužna primjena mjere pritvora iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP/97.

Pozivanje na romske običaje, prema kojima je stupanje u brak i spolne odnose normalna pojava već u ranim godinama života, nije od utjecaja na pravilnost pobijane odluke, a isto vrijedi i u odnosu na navode žalbe koji se u suštini svode na iznošenje obrane i preocjenu provedenih dokaza, kao i na žalbene navode koji se odnose na materijalnu situaciju članova optuženikove obitelji te na optuženikovo shvaćanje njegovog „nedjela“. Budući da pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP/97, pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP/97, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 16. prosinca 2011.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.