Rev-407/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-407/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. P. iz K., kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik iz K., protiv tuženika D. J. iz K. i B. J. iz K., koje zastupa punomoćnik Z. L., odvjetnik iz K., radi plateža, odlučujući o reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-557/96 od 17. listopada 1996. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici br. P- 200/94 od 28. ožujka 1995. godine, u sjednici održanoj dana 6. lipnja 2000. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženih odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Koprivnici br. P-200/94 od 28. ožujka 1995. godine, tuženici su dužni platiti tužitelju iznos od 22.486,20 kn, sa zateznom kamatom kako je to pobliže naznačeno u izreci ove presude, te su dužni tužitelju naknaditi parnične troškove u iznosu od 3.561,00 kn. Tužitelj je odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 994,68 kn. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-557/96 od 17. listopada 1996. godine, odbijena je žalba tuženih kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju su izjavili tuženici iz svih zakonskih razloga, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu odluku i tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom, odnosno ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj na reviziju nije odgovorio, a državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92 i 112/99 - u daljnjem tekstu: ZPP), pa nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U pobijanoj presudi nema takvih proturječnosti, ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena pravilnost, a i razlozi presude su jasni, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Iako je revizija izjavljena iz svih zakonskih razloga, revizijski navodi u bitnome se odnose na činjenična utvrđenja sudova, što ne može biti predmet raspravljanja u ovom stadiju postupka (čl. 385. st. 3. ZPP).

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 23.480,88 kn, sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, a na ime kupovnine za predmetni stan.

U postupku je utvrđeno da je pok. majka tužitelja dana 20. rujna 1993. godine sklopila kupoprodajni ugovor s tuženicima, kojima je prodala predmetni stan za kupovninu u iznosu od 23.480,88 kn, s time da su tuženici preuzeli obvezu otplaćivanja rata Republičkom fondu MIORH-a od kojeg je pok. majka tužitelja kupila stan dana 13. rujna 1993. godine.

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda, koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, a posebno iz suglasnih iskaza svjedoka L. Z., L. N. i K. Z., te iz ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 13. rujna 1993. godine i kupoprodajnog ugovora od 20. rujna 1993. godine proizlazi da tuženici nisu isplatili prodavateljici kupovninu i da stoga postoji njihova obveza isplate kupovnine zakonskom nasljedniku.

Na temelju takvih utvrđenja, sudovi su pravilno zaključili, a i po mišljenju ovoga suda, da je prava volja ugovornih strana bila da kupe predmetni stan i da za to plate ugovorenu kupovninu. Kako iz utvrđenja sudova proizlazi da je prodavateljica na dan zaključenja kupoprodajnog ugovora 20. rujna 1993. godine, na ime kupovnine primila iznos od 300 DEM, to su sudovi pravilno umanjili ugovorenu kupovninu za iznos od 994,68 kn, koji iznos predstavlja kunsku protuvrijednost banci prodanog iznosa od 300 DEM.

Slijedom iznijetog, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo, kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan.

Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, reviziju tuženih valjalo je odbiti kao neosnovanu, temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 6. lipnja 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.