Commercial court voids prior enforcement order and awards partial payment with statutory interest rates.
Legislator summary
AI generatedThe court voided a previous enforcement order and ruled that the plaintiff must pay the defendant 479,127.53 KN plus statutory interest. While the plaintiff's claim for additional amounts was rejected as unfounded, the defendant's counterclaim was upheld in part. The decision was based on the defendant's failure to pay the recognized portion of the debt after the prior judgment became final.
Legislator headnote
AI generatedčl. 277. st. 1. ZOO-a; čl. 29. st. 2. ZOO-a; čl. 154. st. 2., 155., 164. ZPP-a; When a prior enforcement order is voided, the debtor remains liable for the recognized debt portion plus statutory interest, and court costs are allocated based on the success ratio in the current proceedings.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Amruševa 2/II
75-P-2810/2008.
P R E S U D A
U ime Republike Hrvatske, Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Sandi Jeromeli Kurick, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika: V. d.d. Z., ..., protiv tuženika-protutužitelja: M. d.d. Z., ..., kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik iz Z., ..., radi: isplate, nakon javne i glavne rasprave zaključene dana 29. studenog 2011. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja, danom objave 14. prosinca 2011. godine
p r e s u d i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: Ovrv-8653/98-2 od 24. kolovoza 1998.
II. Nalaže se tužitelju-protutuženiku V. d.d., Z., ..., da plati tuženiku-protutužitelju M. d.d., Z., ..., iznos od 479.127,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. studenog 2000. do 30.06.2002. sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate (Narodne novine, broj: 76/96) po stopi od 18% godišnje, od 01.07.2002. do 31.12.2007. sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate (Narodne novine, broj: 72/02 i 153/04) po stopi od 15% godišnje, a od 01.01.2008. godine pa do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a (Narodne novine, broj: 35/05 i 41/08) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, sve u roku 8 (osam) dana.
III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem potražuje iznos od 39.418,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 07. rujna 2000. do isplate, te iznos od 71.541,27 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 17. siječnja 20002. pa do isplate, kao neosnovan.
IV. Odbija se protutužbeni zahtjev u dijelu u kojem potražuje iznos od 310.255,44 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 20. svibnja 2003. do isplate, kao neosnovan.
IV. Nalaže se tužitelju-protutuženiku da tuženiku-protutužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 57.011,00 kn, u roku od 8 (osam) dana.
Obrazloženje
Presudom i rješenjem ovog suda posl. broj:P-4097/98 od 18. travnja 2005. pod točkom I. ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.broj: Ovrv-8653/98-2 od 24. kolovoza 1998., pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev, a pod točkom III. izreke presude prihvaćen je u cijelosti protutužbeni zahtjev i naloženo je tužitelju-protutuženiku da plati tuženiku-protutužitelju iznos od 93.794,12 kn sa zakonskom zateznom kamatom. U rješenju pod točkom I. utvrđeno je da je tužitelj-protutuženik djelomično povukao tužbu za iznos od 103.185,37 kn, za 17.562,70 kn, za 150.537,01 kn i za 4.360,72 kn, dok je u točki II. izreke rješenja utvrđeno da je tuženik-protutužitelj povukao djelomično protutužbu za iznos od 98.108,48 kn. Povodom izjavljene žalbe tužitelja-protutuženika protiv naprijed navedene presude, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske ukinuo je rješenjem Pž-3707/05-5 od 11. ožujka 2008. navedenu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem Pž-3707/05-5 od 11. ožujka 2008. ukinuo je presudu P-4097/98 od 18. travnja 2005. i predmet vratio na ponovno suđenje; prvo obzirom da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev s naslova obračunatih kamata iz prve i druge privremene situacije i preostalog iznosa glavnice po trećoj okončanoj situaciji, sud upućuje da iz obrazloženja pobijane presude ne proizlazi na kojim se činjeničnim i pravnim razlozima temelji odbijajući dio presude; drugo iz razloga što se u obrazloženju pobijane presude odbija prigovor zastare protutužbenog zahtjeva pozivom na zastarni rok od tri godine dok se navodi razdoblje od saznanja za odlučne činjenice do podnošenja protutužbe koje je dulje od tri godine; treće u pogledu postavljenog protutužbenog zahtjeva s naslova troškova uklanjanja nedostataka Sud upućuje da je pogrešno primjenjeno materijalno pravo jer proizlazi da su tuženiku-protutužitelju dosuđeni troškovi otklanjanja nedostataka koje još nije otklonio što je u suprotnosti s čl. 620. ZOO-a, kao i da nije jasno utvrđeno da li je do pucanja, ljuštenja i bubrenja podne obloge došlo zbog nekvalitetno izvedenih radova ili što odstupaju od projekta, ili zbog neadekvatnog izbora podne obloge, četvrto u odnosu na protutužbeni zahtjev na ime naknade štete s naslova izgubljene dobiti, Sud navodi da je financijski vještak visinu štete utvrđivao samo na temelju kalkulacije troškova, dok je za utvrđenje visine dobiti potrebno poznavanje tržišta ponude i potražnje i da je tužitelj-protutuženik bio isključivo odgovoran što dobit nije ostvarena, a da je tuženik-protutužitelj poduzeo sve da štetu umanji odnosno otkloni.
Sukladno uputama Visokog trgovačkog suda, sud je saslušao zakonskog zastupnika tužitelja- protutuženika Ž. V., zakonskog zastupnika tuženika-protutužitelja I. M., saslušan je financijski vještak I. T. na okolnost utvrđivanja izmakle dobiti, te je proveo dopunsko vještačenje po vještaku građevinske struke Ž. Ž. na okolnost da li je do nedostataka u radovima došlo zbog nekvalitetno izvedenih radova ili što odstupaju od projekta, ili zbog neadekvatnog izbora završne podloge za specifičnu tuženikovu proizvodnju.
Iz nalaza i mišljenja vještaka Ž. Ž. od 21. svibnja 2005. (list 401-413 spisa), koji je i saslušan na ročištu dana 28. rujna 2011. (list 420-423 spisa) proizlazi da radovi na pripremanju podloge i ugradnji završne obloge … nisu izvedeni kvalitetno po pravilima struke jer se prilikom pripreme nije pridržavalo uputa proizvođača obloge, zbog čega je došlo do propusta kod izvedbe koji su naknadno bezuspješno sanirani.
Stranke nisu predlagale druge dokaze.
Sukladno članku 8. ZPP-a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da su tužbeni zahtjev i protutužbeni zahtjev djelomično osnovani .
Nesporno je između stranaka da su sklopile ugovor o djelu u smislu čl. 600. Zakona o obveznim odnosima. Temeljem sklopljenog Ugovora … od 29. srpnja 1997. tužitelj-protutuženik je kao izvođač radova preuzeo radove sanacije tvorničke hale u tvornici tuženika-protutužitelja, na adresi ..., Z., a tuženik-protutužitelj kao naručitelj radova obvezao se za to platiti mu naknadu.
Nesporno je između stranaka da je podizvođač tužitelja-protutuženika bio G. G. d.o.o. Međutim, u smislu čl. 610. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 53/91-11/99, dalje: ZOO-a) izvođač odgovara naručiocu za izvršenje posla i kad posao ne obavi osobno. Uvidom u čl. 1. Ugovora … od 29. srpnja 1997. (dalje:osnovni Ugovor) utvrđeno je da vrijednost radova iznosi 158.998,10 kn, te da će se konačna vrijednost radova utvrditi prema stvarno izvršenim količinama priznatim i obostrano potpisanim u građevinskoj knjizi uz primjenu jediničnih cijena iz troškovnika i odredbi ugovora. Člankom 4. Ugovora utvrđeno je između ostalog da se izvođač obvezuje radove izvršiti stručno i kvalitetno u skladu s važećim propisima, standardima za ovu vrstu radova, izvedbenim projektom, pravilima struke, općim tehničkim uvjetima, kao i odredbama ovog ugovora.
Člankom 6. Ugovora utvrđen je obračun i naplata radova na način da će se obračun izvršenih radova obavljati putem privremene situacije po završetku radova i konačnom situacijom nakon primopredaje radova, a na temelju količina utvrđenih i obostrano potpisanih u građevinskoj knjizi, uz primjenu jediničnih cijena iz ugovornog troškovnika, da je naručitelj dužan primljenu situaciju ovjeriti u roku od 3 (tri) dana po primitku, te da će se naplate nespornog dijela situacije obavljati kompenzacijom (prijebojem) za isporuku akumulatora izvođaču u roku od sedam dana, od dana utvrđenog za ovjeru situacije. Za nastalo prekoračenje roka plaćanja (kompenzacija), obračunavat će se kamata u visini važeće zakonske zatezne kamate.
Uvidom u ponudu tužitelja-protutuženika od 15. listopada 1997. zajedno s priležećim troškovnikom (list 99-102) razvidno je da je da se ista odnosi na izradu podne obloge … i izradu zaštite podnožja zidova i stropova u ukupnom iznosu od 235.498,43 kn.
Uvidom u dopis tuženika-protutužitelja od 22. listopada 1997. razvidno je da je tuženik- protutužitelj prihvatio navedenu ponudu tužitelja-protutuženika od 15. listopada 1997.
Uvidom u dopunski Ugovor I. od 28. listopada 1997. …, razvidno je da je istim utvrđeno da su osnovnim Ugovorom stranke ugovorile vrijednost radova u iznosu od 158.998,10 kn i da ugovaraju radove sukladno ponudi tužitelja od 15. listopada 1997. u iznosu od 235.498,43 kn. Uvidom u II. dopunski Ugovor od 25. studenog 1997. … pored radova navedenih u I. dopunskom Ugovoru ugovaraju se dodatni radovi u iznosu od 164.578,11 kn. Dakle, ukupna vrijednost ugovorenih radova utvrđuje se u iznosu od 559.074,64 kn.
Dopunski Ugovori I. I II. nisu potpisani od strane tuženika-protutužitelja.
Međutim, da je tuženik-protutužitelj prihvatio dopunski Ugovor I. iako ga nije potpisao, proizlazi iz građevinskog dnevnika (list 19-20 spisa) koji su potpisale obje stranke i kojim je konstatirano da je dana 18. prosinca 1997. prilikom pregleda radova utvrđeno da su svi radovi izvršeni u skladu s Ugovorom … i dopunskim ugovorom … i utvrđeni su uočeni nedostaci. Isto tako i zakonski zastupnik tuženika-protutužitelja I. M. na ročištu održanom dana 11. studenog 2009. izjavio je da nisu potpisani dopunski ugovori iz razloga što se … počeo podizati, a trebao je potpisati da su radovi završeni, a i punomoćnik tuženika-protutužitelja na ročištu održanom dana 28. rujna 2011. navodi da je tuženik-protutužitelj prihvatio ponudu tužitelja-protutuženika od 15. listopada 1997.
Dakle, nesporno proizlazi da je tuženik-protutužitelj prihvatio dopunski Ugovor I. … od 28. listopada 1997. i da su stranke počele izvršavati obveze po istom, iako nije potpisan od strane tuženika-protutužitelja.
Tužitelj-protutuženik u tužbi prvobitno potražuje iznos od 430.056,95 kn, po ispostavljene tri privremene situacije i to po 1. privremenoj situaciji od 03. listopada 1997. koja glasi na iznos od 173.039,20 kn traži iznos od 17.562,70 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. listopada 1997. do isplate, po 2. privremenoj situaciji od 10. studenog 1997. iznos od 173.039,20 kn sa zateznom kamatom od 18. studenog 1997. do isplate, te po 3. privremenoj situaciji od 31. prosinca 1997. iznos od 261.957,24 kn sa zateznom kamatom od 01. prosinca 1997. do isplate.
Tijekom postupka tužitelj-protutuženik je više puta smanjivao tužbeni zahtjev iz razloga što je tuženik-protutužitelj u tijeku postupka podmirio dio dugovanja putem kompenzacija.
Tako je podneskom od 07. rujna 2000. (list 17 i 18 spisa) smanjio tužbeni zahtjev navodeći kako mu je tuženik-protutužitelj nakon podizanja tužbe podmirio dio osporenog potraživanja, pa potražuje iznos od 257.596,52 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. siječnja 1998. do isplate, a u odnosu na podmirenu 1. privremenu situaciju u iznosu od 17.562,70 kn, 2. privremenu situaciju u iznosu od 150.537,01 kn i dio 3. privremene situacije u iznosu od 4.360,72 kn, potražuje iznos od 39.418,50 kn sa zateznom kamatom od 07. rujna 2000. do isplate.
Podneskom od 18. siječnja 2002. (list 108. spisa) tužitelj-protutuženik je smanjio tužbeni zahtjev tako da konačno potražuje od tuženika-protutužitelja iznos od 154.411,15 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. siječnja 1998. do isplate, iznos od 39.418,50 kn sa zateznom kamatom od 07. rujna 2000. do isplate, te u odnosu na podmirenu 3. situaciju (u iznosu od 103.185,37 kn) potražuje iznos od 71.541,27 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 17. siječnja 2002. do isplate.
Dakle, podmirivanjem osporenog dijela potraživanja tuženik-protutužitelj je priznao potraživanje tužitelja-protutuženika u podmirenom iznosu, ali je osporio u tijeku postupka izračun zateznih kamata u iznosu od 39.418,50 kn i 71.541,27 kn na ime podmirenog iznosa od 172.460,43 kn i 103.185,37 kn.
U odnosu na izračun zateznih kamata u iznosu od 39.418,50 kn tužitelj-protutuženik je dostavio Izjave o prijeboju (list 60-75 spisa), te kamatni račun na dan 31. kolovoza 2000. (list 76-82 spisa).
U odnosu na izračun zateznih kamata u iznosu od 71.541,27 kn, tužitelj-protutuženik je dostavio kamatni račun od 15. siječnja 2002. (list 109 spisa).
Međutim, uvidom u navedenu dokumentaciju ovaj sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi na što se odnosi podmirenje duga niti da li je izračun utvrđen temeljem važeće kamatne stope, s time da u podnesku od 13. svibnja 2002. tužitelj navodi da je obračun izvršen po važećoj kamatnoj stopi od 18% godišnje, što opet nije razvidno iz naprijed navedenih kamatnih računa.
Osim toga u ispostavljene tri osporene privremene situacije stoji obveza plaćanja u ugovorenom roku. Člankom 6. Ugovora kako je već naprijed navedeno utvrđen je obračun i naplata radova na način da će se obračun izvršenih radova obavljati putem privremene situacije po završetku radova i konačnom situacijom nakon primopredaje radova, a na temelju količina utvrđenih i obostrano potpisanih u građevinskoj knjizi, uz primjenu jediničnih cijena iz ugovornog troškovnika, da je naručitelj dužan primljenu situaciju ovjeriti u roku od 3 (tri) dana po primitku, da naplate nespornog dijela situacije obavljat će se kompenzacijom (prijebojem) za isporuku akumulatora izvođaču u roku od sedam dana, od dana utvrđenog za ovjeru situacije, kao i da će se za nastalo prekoračenje roka plaćanja (kompenzacija), obračunavati kamata u visini važeće zakonske zatezne kamate. Dakle, budući da tuženik-protutužitelj nije ovjerio osporene situacije, niti iz spisa predmeta proizlazi kada ih je primio to nije moguće utvrditi dospijeće obveza iz osporenih situacija.
Kako tužitelj-protutuženik nije predložio financijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja visine obračunatih zateznih kamata u tužbenom zahtijevu na ime podmirenja dijela osporenog duga, niti nakon što je Visoki trgovački sud uputio u rješenju Pž-3707/05-5 da nije utvrđeno činjenično stanje u pogledu navedenog dijela tužbenog zahtjeva, a sud ne posjeduje stručno znanje kojim bi to mogao utvrditi, to je sud odlučio temeljem čl. 221.a ZPP-a odbiti tužbeni zahtjev u tom dijelu kao neosnovan kao pod točkom III. izreke presude.
U odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužitelj-protutuženik potražuje iznos od 154.411,15 kn, po nepodmirenom dijelu 3. privremene situacije, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. U konkretnom slučaju valja primjeniti čl. 620 st. 3. ZOO-a prema kojem kad izvršeni posao ima nedostatak zbog kojeg djelo nije neupotrebljivo, odnosno kad posao nije izvršen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni, te može odrediti primjeren rok za otklanjanje nedostataka, te ako ovaj ne otkloni nedostatak do isteka roka, naručitelj može po svom izboru izvršiti otklanjanje nedostataka na račun izvođača ili sniziti naknadu ili raskinuti ugovor.
Čl. 620. st. 5. ZOO-a propisano je da u svakom slučaju naručitelj ima pravo na naknadu štete.
Iz nalaza i mišljenja vještaka od 07. ožujka 2003. u dijelu u kojem navodi tijek sanacije i koji je prihvatio ovaj sud (niti osporavaju stranke) proizlazi da su nedostaci na izvedbi ugovorenih radova otklanjani u periodu od 20. prosinca 1997. i povremeno do 13. siječnja 1998., da su se ponovno pojavila oštećenja te je sastavljen zapisnik od 23. rujna 1998. o pregledu većih oštećenja podne obloge. Nakon toga tuženik-protutužitelj dana 23. studenog 1998. pismeno reklamira nekvalitetno izvedene radove sanacije, te je izvedena nova sanacija postavljanjem podne obloge sustava … i sastavljen zapisnik o primopredaji od 05. studenog 1999. Međutim, zbog bubrenja mase izvršena je ponovna sanacija u razdoblju od 18.-21. prosinca 1999., te ponovna sanacija u razdoblju od 10.-18. ožujka 2000. postavljanjem podne obloge sustava ... Nakon 45 dana primjećeno je pucanje, bubrenje i ljuštenje obloge, pa je tuženik-protutužitelj pismeno reklamirao dana 10. studenog 2000. nekvalitetno izvedene radove. Nakon zadnje reklamacije tužitelj-protutuženik više nije vršio sanaciju.
Slijedom navedenog prozilazi da je tuženik-protutužitelj nakon zadnje reklamacije, ukoliko tužitelj nije otklonio nedostatke u dodijeljenom mu roku, mogao po svom izboru izvršiti otklanjanje nedostataka na račun izvođača ili sniziti naknadu ili raskinuti ugovor, a što nije učinio, pa je osnovano potraživanje tužitelja-protutuženika u dijelu utuženog iznosa od 154.411,15 kn. Osim toga, tuženik-protutužitelj u tijeku postupka podmirivao je osporeno potraživanje po sve tri osporene privremene situacije, a u podnesku od 03. studenog 2003. (list 186-188 spisa), dostavljenom na ročištu dana 04. studenog 2003., priznaje da je sukladno nalazu i mišljenju vještaka od 07. ožujka 2003. (list 156-169 spisa) da je tužitelj-protutuženik izvršio radove u ukupnoj vrijednosti od 585.533,45 kn, da je tuženik-protutužitelj platio za izvedene radove iznos od 431.122,30 kn, te da je manje platio tužitelju-protutuženiku iznos od 154.411,15 kn i da bi tužitelj-protutuženik imao pravo na navedeni iznos da je radove izvršio ispravno (bez nedostataka), ali postavlja protutužbeni zahtjev u iznosu od 1.041.902,60 kn.
O platnom nalogu posl. broj: Ovr-8653/98-2 od 24. kolovoza 1998. odlučeno je temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a, kao pod točkom I. Izreke presude.
U odnosu na protutužbeni zahtijev valja reći da je tuženik-protutužitelj podnio protutužbu dana 02. veljače 1999., s naslova naknade štete, ali kako ista nije uređena u ostavljenom roku, to je rješenjem ovog suda od 11. ožujka 2002. sud utvrdio da se protutužba smatra povučenom.
Tuženik-protutužitelj podnosi ponovno dana 20. svibnja 2003. protutužbu s naslova naknade štete (list 173-175 spisa), čiji zahtjev precizira podneskom predanim na ročištu dana 04. studenog 2003. (list 184-188 spisa), kojim povisuje protutužbeni zahtjev sa prvobitno postavljenih 655.844,29 kn na 1.041.902,60 kn (s naslova obične štete iznos od 155.844,29 kn i izmaklu dobit u iznosu od 886.058,34 kn). Kako se tužitelj protivio preinaci protutužbe, sud je smislu čl. 190. st. 2. ZPP-a dozvolio preinaku protutužbe radi svrsishodnosti konačnog rješenja spornih odnosa između stranaka.
Nakon provedenog financijskog vještačenja na okolnost utvrđivanja visine protutužbenog zahtjeva, sukladno nalazu i mišljenju vještaka od 07. prosinca 2004. tuženik-protutužitelj postavlja konačni protutužbeni zahtjev i potražuje ukupno 943.794,12 kn sa zateznim kamatama i to na ime izgubljene dobiti iznos od 633.538,68 kn i na ime otklanjanja nedostataka na račun izvođača (obična šteta) iznos od 310.255,44 kn.
U odnosu na prigovor zastare protutužbenog zahtjeva, budući da se radi o ugovoru o djelu, sukladno čl. 376., čl. 186. i 269. ZOO-a zastara naknade štete nastupa od nastanka štete i štetnih posljedica, te od saznanja za štetu i zastarni rok iznosi tri godine.
Iz nalaza i mišljenja vještaka od 07. ožujka 2003. i pismene reklamacije od 10. studenog 2000. (list 144 spisa) proizlazi da je tuženik-protutužitelj nakon posljedne sanacije vršene u razdoblju od 10.
-18. ožujka 2000., nakon 45 dana primijetio pucanje, bubrenje i ljuštenje obloge i pismeno reklamirao dana 10. studenog 2000. nekvalitetno izvedene radove.
Dakle, proizlazi da je tuženik-protutužitelj istekom 45 dana od 18. ožujka 2000. saznao za štetu, dakle zastarni rok za potraživanje naknade obične štete istekao je dana 03. svibnja 2003. Kako je tuženik-protutužitelj podnio protutužbu dana 20. svibnja 2003., to proizlazi da je istekao trogodišnji zastarni rok i osnovano tužitelj-protutuženik ističe prigovor zastare protutužbenog zahtijeva u pogledu naknade obične štete, zbog čega je riješeno kao pod točkom IV. izreke presude.
Osim toga budući da tuženik-protutužitelj traži naknadu štete na ime otklanjanja nedostataka na račun izvođača treba reći da je Visoki trgovački sud u predmetnom rješenju uputio da tuženik- protutužitelj može postaviti novčani zahtjev u visini troškova otklanjanja nedostataka samo ako je sam otklonio nedostatke, pa i u slučaju da nije nastupila zastara naknade štete u ovom vidu ne bi mu niti mogao biti dosuđen zatraženi iznos naknade budući da nije dokazao da je sam otklonio nedostatke.
U odnosu na dio protutužbenog zahtjeva koji se odnosi na izmaklu dobit tuženik-protutužitelj potražuje po tri ugovora, pa je šteta nastupila za tuženika-protutužitelja u trenutku kada su kupci raskinuli ugovore.
Na okolnost utvrđivanja visine protutužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje. Iz nalaza i mišljenja vještaka I. T. od 07. prosinca 2004. (list 300-305), proizlazi da protutužitelj potražuje izmaklu korist po ugovorima koje je tužitelj sklopio s kupcima T. iz S., C. iz V. i P. iz D.. U odnosu na raskide predmetna tri ugovora utvrđeno je da je ugovor koji je tuženik-protutužitelj zaključio s T. iz S. raskinut dana 24. srpnja 2000., ugovor zaključen s C. iz V. raskinut je dana 09. listopada 2000. i ugovor zaključen s P. iz D. raskinut je dana 16. listopada 2000.
Dakle, primjenom naprijed navedenog zastarnog roka proizlazi da danom podnošenja protutužbe, 20. svibnja 2003., nije protekao zastarni rok od tri godine od kada je nastala šteta (raskidi ugovora) tuženiku-protutužitelju.
U odnosu na uputu Visokog trgovačkog suda saslušan je vještak I. T. na ročištu dana 09. ožujka 2010., prilikom čega je iskazao da je izmaklu dobit temeljio na kalkulacijama tuženika- protutužitelja, koje sadrže sve rashode koji se odnose na proizvodnju i prodaju akumulatora i koje su višegodišnje i za iste kupce. Budući da je tužitelj-protutuženik imao sklopljene ugovore u kojim je točno navedena pojedinačna cijena akumulatora pa nije niti bilo potrebno utvrđivati tržišnu cijenu akumulatora kod nekih drugih eventualnih kupaca. Osim toga budući da je tužitelj-protutuženik je jedini proizvođač akumulatora, to je upitno poznavanje tržišta u Hrvatskoj za utvrđivanje visine izmakle dobiti. U odnosu na mogućnost tuženika-protutužitelja da umanji štetu navodi da je u nalazu i mišljenju utvrdio da se radi o specifičnoj proizvodnji koja zahtijeva specifične podloge, pa stoga tuženik-protutužitelj nije mogao obaviti proizvodnju akumulatora na nekoj drugoj lokaciji.
Također je i saslušan u nastavku postupka, na okolnost da je tuženik-protutužitelj poduzeo sve kako bi umanjio štetu zakonski zastupnik tuženika-protutužitelja na ročištu dana 29. studenog 2011. (list 434-435 spisa) prilikom čega je iskazao da zbog navedenih nedostataka tuženik-protutužitelj nije mogao ispoštivati ugovore koje je sklopio s kupcima, pa je zatražio je produženje roka ispunjenja obveze, ali niti nakon proteka roka nije mogao ispoštivati obveze iz ugovora, zbog čega su kupci raskinuli ugovore. Navedeni iskaz sud je prihvatio budući da iz dokumentacije (list 189-242 spisa) koja prileži podnesku predanom na ročištu dana 04. studenog 2003. proizlazi navedeno. Slijedom navedenog prema ocjeni suda tuženik-protutužitelj osnovano potražuje naknadu štete po osnovi izmakle dobiti u iznosu od 633.538,68 kn, koja je visina utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka I. T. od 07. prosinca 2004., koji je ovaj sud prihvatio u cijelosti jer je isti detaljan stručan i obrazložen, a temelji se na priležećoj dokumentaciji u spisu.
Kako je potraživanje tužitelja-protutuženika po tužbenom zahtjevu osnovano u iznosu od 154.411,15 kn, a potraživanje po protutužbenom zahtjevu osnovano u iznosu od 633.538,68 kn, to je nakon što se prebiju navedene tražbine preostala obveza tužitelja-protutuženika prema tuženiku- protutužitelju u iznosu od 479.127,53 kn, kako je odlučeno pod točkom II. Izreke.
Kako tužitelj-protutženik po dospijeću utuženog i priznatog dijela tražbine u iznosu od 479.127,53 kn nije platio, to je dužan na taj iznos platiti i zatezne kamate (čl. 277. st. 1. ZOO-a) i to od 10. studenog 2000. od kada je tražio tuženik-protutužitelj.
Stopa zateznih kamata određena je do 30.06.2002. sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate (Narodne novine, broj: 76/96) po stopi od 18% godišnje, od 01.07.2002. do 31.12.2007. sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate (Narodne novine, broj: 72/02 i 153/04) po stopi od 15% godišnje, a od 01.01.2008. godine pa do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a (Narodne novine, broj: 35/05 i 41/08) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena.
Prilikom odlučivanja o troškovima postupka ovaj sud odlučio je primjenom odredbe članka 154. stavka 2. 155. i 164. ZPP-a, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03) i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04., 37/05., 59/07. i 148 /09. – dalje: Tarifa), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora po tužbenom zahtjevu u iznosu od 430.056,95 kn, zatim 257.596,52 kn, i konačno u iznosu od 265.370,92 kn i vrijednost protutužbenog zahtjeva u iznosu od 655.844,29 kn, zatim 1.041.902,60 i konačno u iznosu od 943.794,12 kn, kao i vrijednost boda u iznosu od deset kuna.
Tužitelju-protutuženiku priznat je trošak sudske pristojbe na prijedlog i rješenje o ovrsi u iznosu od 7.500,00 kn, zatim sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 6.250,00 kn, koliko je i platio, a priznati su mu u omjeru u kojem je uspio u ovom sporu, a koji iznosi 58,18 %, tako da trošak sudskih pristojbi koji se priznaje iznosi 8.000,00 kn, što zajedno sa zatraženim troškovima vještačenja u iznosu od 5.000,00 kn, iznosi ukupno 13.000,00 kn.
Tuženiku-protutužitelju priznat je trošak zastupanja na ročištu dana 10. studenog 2009., 09. ožujka 2010., 02. srpnja 2009., 28. rujna 2011. i 29. studenog 2011. u iznosu od po 9.430,00 kn (Tbr. 9/1 Tarife), kao i trošak sastava podneska od 30. rujna 2011. u iznosu od 9.430,00 kn (Tbr. 8/1 Tarife), tako da navedeni trošak iznosi 56.580,00 kn i zajedno sa PDV-om od 23% iznosi ukupno 69.593,40 kn. Trošak mu je priznat u omjeru od 67,12% koliko je uspio u sporu sa protutužbenim zahtjevom, tako da iznosi 46.711,00 kn, što zajedno sa zatraženim troškom vještačenja u iznosu od 15.300,00 kn i 8.000,00 kn, iznosi ukupno 70.011,00 kn.
Nakon prijeboja tuženikova-protutužiteljeva troška s troškovima koji su priznati tužitelju- protutuženiku, preostala je obveza tužitelja-protutuženika da tuženiku-protutužitelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 57.011,00 kn, kako je odlučeno pod točkom V. izreke presude U Zagrebu, 14. prosinca 2011. godine
SUDAC:
Sanda Jeromela Kurick
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od osam dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu RH u tri istovjetna primjerka.
DNA:
1.Tužitelju-protutuženiku
2.Tuženiku-protutužitelju po odvjetniku
3.Kal. 60 dana – pisarnica