Gž-1299/2017-3 · Županijski sud u Bjelovaru

Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-1299/2017-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Antuna Dominka kao predsjednika vijeća, te suca mr. sc. Alena Goluba kao člana vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Marine Parać Garma kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. L. iz S., OIB:…, zastupan po punomoćniku R. G., odvjetniku u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, Građansko-upravni odjel, OIB:…, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Gospiću broj P-140/16-4 od 6. ožujka 2017., u sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2019.,

r i j e š i o j e

Uvažava se žalba tužene te se ukida presuda Općinskog suda u Gospiću broj P-140/16- 4 od 6. ožujka 2017. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj H. L. vlasnik novoformirane čkbr. 1/485 u naravi jedna zgrada od 34 m2 i dvorište od 64 m2 ukupne površine 98 m2 upisana u zk.ul.br. 1839 k.o. C. što je tužena Republika Hrvatska dužna priznati te trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i korist tužitelja te je naloženo tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka od 7.800,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku od 15 dana.

Protiv naznačene prvostupanjske presude pravovremeno je žalbu podnijela tužena zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) kojom predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev, a podredno pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba tužene je osnovana.

Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje kako u prvostupanjskom postupku nisu počinjene naznačene bitne povrede odredaba parničnog postupka, pa niti bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju tužena ističe u žalbi jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te nije nerazumljiva niti proturječna sama sebi i razlozima presude.

Međutim, osnovani su žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja budući prvostupanjski sud nije utvrdio odlučujuće činjenice koje se odnose na pravnu osnovu stjecanja posjeda predmetne nekretnine i to čkbr. 1/485 upisane u zk.ul.br. 1839 k.o. C. i poštenje (savjesnost) posjeda pravnog prednika tužitelja, odnosno prodavatelja V. K.. Naime, prvostupanjski sud u razlozima pobijane presude interpretira iskaz svjedokinje S. K. N. koja ima posrednih saznanja o stupanju u posjed predmetne nekretnine njezinog oca, V. K. te tako u razlozima pobijane presude navodi kako je njezin otac upoznat da je predmetna nekretnina bila vlasništvo njihovih susjeda, ali da mu susjedi nisu pokazali bilo kakve isprave u svrhu dokaza da su oni vlasnici, iako su držali da je "sve njihovo" te su njezinom ocu dopustili gradnju stambenog objekta na predmetnoj nekretnini.

Uvidom u zapisnik prvostupanjskog suda od 15. prosinca 2015. s rasprave na koju je saslušana svjedokinja S. K. N. proizlazi kako je svjedokinja iskazala da su susjedi predmetne nekretnine prezimena S. prisutni na predmetnoj nekretnini još od prvog svjetskog rata, ali joj nije poznato kako su stekli predmetnu nekretninu te su dozvolili njezinom ocu V. K. izgradnju vikend kuće na dijelu zemljišta koji si je odabrao.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje kako je prodavatelj V. K. bio pošteni graditelj budući nije znao, niti mogao znati da gradi na tuđem zemljištu dok je tužena kao vlasnik zemljišta, odnosno njezini pravni prednici znali za građenje, ali nisu bez odgode zabranili gradnju.

Prema ocjeni ovoga drugostupanjskom suda takav činjenični zaključak prvostupanjskom suda nije pravilan jer je nesporno kako prijašnji vlasnici obitelj S. nisu raspolagali nikakvim ispravama kojima bi dokazali svoje pravo vlasništva predmetne nekretnine V. K. prije početka gradnje vikend objekta niti su kao vlasnici bili upisani u zemljišnoj knjizi pa se stoga, na temelju utvrđenih činjenica tijekom prvostupanjskom postupka, ne može zaključiti da je V. K. bio pošten graditelj. Osim toga, činjenično stanje tijekom prvostupanjskog postupka nije potpuno utvrđeno jer prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao činjenice koje se odnose na poštenje (savjesnost, zakonitost i istinitost posjeda) prodavatelja predmetne nekretnine V. K., a koje činjenice tužitelj ističe u tužbi (točka VI. činjeničnih navoda tužbe) time da prvostupanjski sud treba imati u vidu da su institut općenarodne imovine, a kasnije i društvenog vlasništva, te mogućnost stjecanja prava vlasništva na takvim nekretninama u vrijeme stupanja u posjed V. K. i gradnje objekta na predmetnoj nekretnini uređivali posebni propisi i to Zakon o prometu zemljišta i zgrada (Službeni list FNRJ 26/54, 19/55, 52/57, 18/58, 30/62, 53/62, 15/65, 17/67 i 11/74 i Narodne novine RH br: 52/71 i 72/73), zatim Zakon o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", br: 54/80, 42/86, 41/88, 48/88, 16/90 i 53/90) te Zakon o uređenju i davanju na korištenje građevinskog zemljišta ("Narodne novine", br: 20/69), a pravna pravila Austrijskog općeg građanskog zakonika primjenjivala su se samo ukoliko određeni pravni odnosi nisu bili uređeni tada važećim posebnim propisima.

Uz sve navedeno, ovaj sud primjećuje kako izreka pobijane presude sadržajno ne odgovora ispravljenom tužbenom zahtjevu prema podnesku tužitelja od 22. travnja 2016., a u kojem tužitelj predlaže da se utvrdi da je stekao vlasništvo predmetne nekretnine građenjem i dosjelošću pa je tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužitelja uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini, a u vezi tako postavljenog tužbenog zahtjeva valja napomenuti kako se vlasništvo u pravilu stječe po onoj pravnoj osnovi čije su zakonom propisane pretpostavke prije ostvarene, odnosno da prije ostvarena pravna osnova stjecanja prava vlasništva isključuje kasnije ostvarenu pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva.

U vezi navedenog prvostupanjski sud u razlozima presude nije izložio odlučnu činjenicu o tome je li predmetna nekretnina građevinsko zemljište, odnosno da li se je u vrijeme gradnje nalazila unutar ili izvan granica građevinskog područja, a s obzirom da je prema čl. 37. tada važećeg Zakona o prometu zemljišta i zgrada bilo propisano da se odlukom skupštine općine kojom se daje građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu radi podizanja zgrade za potrebe stjecatelja prava korištenja na građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu, moglo se je osnivati samo pravo korištenja radi građenja, ali je građevinsko zemljište bilo neotuđivo (čl. 1. st. 2. Zakona o prometu zemljišta i zgrada). Neotuđivost građevinskog zemljišta uvjetovalo je nemogućnost stjecanja prava vlasništva na građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu dosjelošću. Nakon stupanja na snagu Zakona o građevinskom zemljištu, bilo je također izričito propisano kako je građevinsko zemljište neotuđivo i neprenosivo (čl. 69.) pa niti prema navedenom zakonu nije moglo doći do stjecanja prava vlasništva građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu dosjelošću.

S obzirom da prvostupanjski sud nije utvrdio prethodno obrazložene odlučne činjenice za ovaj parnični postupak te da je pogrešno izveo činjenični zaključak da je prodavatelj V. K. bio pošteni graditelj na predmetnoj nekretnini valjalo je na temelju čl. 366. st. 1. i čl. 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak kako bi se činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdilo sukladno obrazloženju ovoga drugostupanjskog rješenja, a prvenstveno u odnosu na činjenice o kojima ovisi primjena posebnih propisa koji su uređivali institut općenarodne imovine, odnosno društvenog vlasništva te mogućnost stjecanja prava vlasništva na takvim nekretninama.

Bjelovar, 9. svibnja 2019.

Predsjednik vijeća

Antun Dominko v.r.

Za točnost otpravka - ovlašteni službenik

Božidar Štefanac